Politička agresija pod ekonomskim štitom: Na Neretvi se nova bura spremila?

Piše: Rasim Belko

Ekonomija i ekonomska saradnja temelj su razvoja boljih međudržavnih odnosa krilatica je koja se nama u Bosni i Hercegovini već dugo plasira kao savršena maska političkih agresija susjednih zemalja koje bi da iskontrolišu procese unutrašnjeg uređenja naše države onako kako to paše njima i pijunima njihovim. Tako smo posljednjih godinu dvije imali priliku gledati kako nam Aleksandar Vučić potpomognut kadrovima međunarodne zajednice pokušava nametnuti projekat "Otvoreni Balkan" kao spasonosno rješenje. Razvoj događaja demaskirao je i Vučića i pomenuti projekat kao pokušaj skretanja Bosne i Hercegovine i Crne Gore s njihovog evropskog i atlantskog puta. 

Ponovo od jučer svjedočimo jednom novom modelu političke agresije na Bosnu i Hercegovinu pod plahtom ekonomije i razvoja međudržavnih poslova. U Mostaru se održava sajam koji uistinu jeste ekonomski događaj, ali mainstream poruke uoči i tokom samog sajma pokazuju i dokazuju da je on postao sredstvo za odašiljanje političkih poruka i zahtijeva više nego li prilika za razvoj poslovnih saradnji. 

Partner ovogodišnjeg sajma je Mađarska, Viktora Orbana, kojem Dragan Čović još samo nije čestitao dolazak proljeća. Sve ostalo jeste. Zato smo valjda jučer mogli čuti mađarskog šefa diplomatije Petera Szijjarta kako pruža apsolutnu podršku zahtjevima Čovićevog HDZ-a i Hrvatske za nametanje aparthejda u obliku legitimnog predstavljanja Bosne i Hercegovine.

"Nama je jasno da je za mir i stabilnost potrebno da svoje mjesto u BiH pronađu svi konstitutivni narodi. S naše strane, podržavamo hrvatsku nacionalnu zajednicu u ostvarivanju svih prava koje im garantuju međunarodni sporazumi", istakao je Szijjarto.

Samo je mađarski ministar zaboravio da ova država nikoga ne protjeruje, da se nalazi na sajmu ekonomije i da je komentarisanje unutrašnjih političkih pitanja i miješanje u ista neprihvatljivo u međunarodnoj politici. Neprihvatljivi je to oblik političke agresije. No, šta tek reći za Szijjartove stavove i lekcije o Miloradu Dodiku, čovjeku s američke crne liste i jednom od glavnih detonatora političkih i sigurnosnih kriza u Bosni i Hercegovini i šire. 

"Želim razjasniti da na zapadnom Balkanu se ne mogu uvoditi sankcije kako bi imali mir i stabilnost", ističe Szijjarto u vremenu kada moderni svijet uvodi sankcije i ruskim mačkama zbog Dodikovog velikog šefa iz Kremlja Vladimira Putina. Jasno je da Orban i Szijjarto ne vide problem u ponašanju Dodika, jer matrica na kojoj politički djeluju je identična - ruska politička matrica. Zato je valjda mađarski šef diplomatije pozvao političare Evopske unije da umjesto razgovora o Dodiku oni razgovaraju s njim. Kao da to već skoro 20 godina ne pokušavaju bez efektivnih rezultata. 

Za razliku od mađarske politike i diplomatije na onu iz Hrvatske smo se nekako navikli.

Zato valjda skoro i da nema reakcija na jučerašnji novi talas uvjeravanja kako nam je vitalni parametar budućnosti legitimno predstavljanje kako ga zamišljaju Zagreb i HDZ BiH. Plenković je u Mostar doveo bulumentu ministara, minutu pričao o ekonomiju, a onda nam ponovo držao čas o legitimnom, konstitutivnom, ugroženom hrvatskom narodu.

"Želimo da svi konstitutivni narodi budu jednako zastupljeni i da imaju svoja prava", kazao je Plenković između ostalog, pa bi ga valjalo upitati je li to što želi vrijedi i za Čapljinu i Stolac, u kojima HDZ njegovog pobratima Čovića na najbrutalniji način otima i uskraćuje politička prava Bošnjaka. Ili možda Plenković misli na prava konstitutivnih Bošnjaka i Srba da u skladu s tržišnom ekonomijom i regulacionim planovima kupuju i grade objekte u Neumu. Ili možda misli na položaj Srba u Mostaru iz kojeg nam se obraćao. Na Plenkovićevo licemjerje smo navikli pa nam ponude i priče o tobožnjem hrvatskom prijateljstvu BiH odavno ne znače mnogo. 

Iz Mostara je zagrmio i Milorad Dodik, koji je došao da "brani mostarske Srbe" od lošeg položaja a nije im donio niti jedan ozbiljan projekat. Ako ne računamo gradnju "srpske kuće", kao još jednu šarenu lažu. 

Bosna i Hercegovina jučer je još jednom morala provariti činjenicu da se u utrobi njene suverene teritorije okupljaju politički agresori i domaći izdajnici i javno joj kroje sudbinu. 

A ovih dana svjedočimo kakva je ta sudbina odajući počast onima kojima su slične politike krojile sudbine s početka devedesetih. Nema sumnje da od jučer iz grada s Neretve puše nova politička bura prema Sarajevu i institucijama države. Čuli smo ih šta su rekli, uskoro ćemo vidjeti šta nisu ali su dogovorili. 

Ono što je međutim posve jasno je da je ekonomija postala ozbiljan štit velikosrpskim i velikohrvatskim projektima i njihovim političkim agenturama u Bosni i Hercegovini.