Zločini u Čajniču: Sa devet godina gledala kako joj odvode oca, još traga za posmrtnim ostacima

Piše: Ernad Metaj

I dan danas se sjećam crveno-crne suknjice na kockice i sandala koje sam obula. Kad smo došli pred zgradu Kriznog štaba, današnju zgradu Općine Čajniče, otac mi je rekao; „Ti stani tu sa strane zgrade da te ne vide, a ja ću brzo doći“.

Ja sam se prislonila uz zid sa desne strane zgrade, gledala i čekala. Kako je babo prilazio zgradi u tom momentu su dva muškarca obučena u vojna odijela, u punoj ratnoj spremi rekla:

- Pa Fabijane, neka si nam došao, nismo te mogli uzeti kući od tvoje djece. Zgrabili su ga ispod ruku, jedan od njih ga je udario nogom u zadnjicu i odveli...Čekala sam. Ko zna koliko dugo.. Suze su mi se slijevale niz obraze...Nekontrolisano..Znala sam da ga nikad više neću vidjeti ..I nisam.

Ovo je dio ispovijesti Nirzame Fazlagić Džemidžić koja nakon trideset godina od zločina u Čajniču traga za posmrtnim ostacima svoga oca. Na svom Facebook profilu uz ispovijest napisala je  „trideset....čekam i čekaću...da ti dragi Allah podari lijepi džennet..“

Kada su joj odveli oca imala je devet godina, a posljednje što zna je da je odveden na Mostinu gdje je u Lovačkom domu ubijeno 42 Bošnjaka. Tu je otkrivena i najveća grobnica koja je krila tijela Bošnjaka iz Čajniča iz koje su u septembru 2002. godine ekshumirani posmrtni ostaci 18 žrtava. U toj masovnoj grobnici najmlađa žrtva je bio Zlatko Bukva. Imao je samo 19 godina u trenutku kada je likvidiran.

Prema podacima Instituta za nestale osobe BiH, na području Čajniča prijavljeno je ukupno 138 nestalih osoba. Do danas je pronađeno i identificirano 90 žrtava. Porodicama su do sada predani posmrtni ostaci 68 ekshumiranih muškaraca i 22 žene. Potpuno je nepoznata sudbina još 48 Čajničana za kojima se i dalje traga. 

- Mnoge su danas pronašli u grobnicama koji su bili zarobljeni i na Mostini i koji su ubijani negdje drugo. Babu našeg nikad nisu našli. Čak se sada ne zna ni do kada je bio na Mostini i gdje bi njegove kosti mogle biti. A oni sve znaju. Saznali su i da sam bila svjedok očevog odvođenja, pa su me pozvali u svoju odbranu na suđenju da bi me pitali jesu li ga odveli ljudi u vojničkom ili policijskom odjelu?? Kao da je to bilo bitno. Tvrdili su da su to bili ljudi iz bivše Jugoslavije. Pa zar su oni mogli znati da mog oca grad zove Fabijanom?? Zar su oni znali gdje mi stanujemo?? Ali su znali doći meni na današnje radno mjesto tobože da provjere sjećam li se ja koga od tih ljudi, napisala je Fazlagić – Džemidžić.

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) podsjeća na publikaciju “Ratni zločini u Čajniču – presude” koja dokumentira presude Suda Bosne i Hercegovine za zločine počinjene nad civilima Čajniča i okoline. Sud je osudio Milorada Živkovića, Miluna Kornjaču, Milosava Jovanovića, Marijana Jovanovića i Slavka Jovanovića na kazne od šest do jedanaest godina zatvora. Optužbi su oslobođeni Duško Tadić i Stevo Jovanović.

Sud je 2015. godine potvrdio optužnicu protiv Duška Kornjače kojom se tereti za krivično djelo zločini protiv čovječnosti. On slobodno živi u Srbiji.

Nirzama se nije vratila u Čajniče iz kojeg je sa majkom otišla 21. maja 1992. godine nakon što je procurila informacija da je planiran pokolj Bošnjaka. Traumatični događaji ostavili su neizbrisivi trag na djevojčici koja je preko noći odrasla.

- Jedna devetogodišnja djevojčica nikad to nije bila. Bila je jedna odrasla žena kojoj je uništeno djetinjstvo i koja se od tog dana probudila iz dubokog sna, piše Fazlagić – Džemidžić.

Iz UDIK-a su apelirali na sve nadležne institucije da intenzivnije rade na pronalasku posmrtnih ostataka i procesuiranju odgovornih za ove zločine.

–  Regionalna saradnja na pitanjima ratnih zločina treba da bude pravi primjer suočavanja s prošlošću, a Srbija će to najbolje pokazati izručenjem Duška Kornjače Sudu BiH. Samo tako možemo govoriti o odgovornom sjećanju na sve žrtve ratova devedesetih – saopćeno je iz UDIK-a.