VEĆ SMO SKORO 'ZEMLJA STARACA': Koliko još BiH može podnijeti gubitak stanovništva?

Piše: Amra Vrabac

Od posljednjeg popisa u BiH prošlo je devet godina. Iako je 2023. trebao biti izvršen novi za to nisu izvršene nikakve pripreme. U ovom trenutku niko ne zna koliko je tačno stanovnika u BiH. Prema popisu iz 2013. godine u BiH je bilo 3.530.159 stanovnika. Uzimajući u obzir odlazak mladih, cijelih porodica, a da su pojedini gradovi u BiH pusti, taj broj je daleko manji. Neke procjene su da u BiH trenutno živi manje od 3 miliona stanovnika i ta brojka će i dalje padati.

Uzimajući u obzir političku situaciju, ekonomsku krizu, opštu neizvjesnost koja vlada godinama u BiH, a nema signala da će se situacija popraviti, BiH će za desetak godina sigurno postati zemlja staraca. Odlazak stanovništva, starost i nedovoljan natalitet tri su osnovna razloga zašto će se broj stanovnika smanjivati. To će utjecati i na sve druge društvene sfere. 

O odlasku mladih iz BiH govorio je i bivši visoki predstavnik Christian Schwarz Schilling koji je sinoć za Face TV kazao da godišnje iz BiH ode cijeli jedan grad. 

Politički zastoj i ekonomska situacija bili su okidač za masovni odlazak iz BiH. Mnogi odlaze i sa dobro plaćenih poslova u BiH kako bi obezbijedili sigurniju budućnost svojoj djeci. U Sarajevu je, u kojem je još uvijek velika koncetracija ljudi pa je manje primjetan ovaj egzodus, sve teže naći radnike za različite branše. Nedostaje zanatlija, prodavača, konobara, vozača, građevinara, električara, vodoinstalatera... 

Koliki god da je broj zaposlenih i dalje imamo visoku stopu nezaposlenih ili radnika koji rade nacrno, nisu prijavljeni i nemaju osnovna radnička prava što je vrlo česta pojava. Dok država ubire rekordne iznose novca od indirektnih poreza, a posebno u ovoj kriznoj godini kada raste inflacija i sve je poskupjelo, građani nemaju nikakve koristi od toga. Sa istim plaćama i penzijama moraju preživjeti mjesec, a stalno se najavljuju novi troškovi.

Ne treba nikoga iznenaditi ako poraste i broj stanovnika koji traže ljekarsku pomoć da se lakše nose sa depresijom, anksiozošću i drugim zdravstvenim tegobama izazvanih stresom i stalnom neizvjesnosti. Često slušamo vlast da se hvali unapređenjem kvalitete života, a pitanje je o kakvoj kvaliteti govorimo kada mnogi moraju birati šta će od penzije/plaće platiti od režija ovaj mjesec ili koliko će obroka imati s mesom, da li će jesti voće ili se i to počelo se računati kao luksuzna roba. Poražavajuće je i ponižavajuće za bilo kojeg penzionera da nema pomoć države ili subvencionirane troškove režija ili lijekova. Ali to je za vlast nevažna ili tek usputna tema pred izbore. Važnije je kako provesti koji tender "ugraditi se" u posao i osigurati sebi i svojoj porodici lagodan život.  

Ono o čemu se malo govori, a polako dolazi na naplatu je sve veći broj ovisnika o kocki, alkoholu i psihoaktivnim supstancama. Država nema adekvatan sistem pomoći tim osobama, a to najbolje znaju oni koji su pokušali potražiti pomoć. Iako se mnogi pozivaju na sistem, on u praksi funkcioniše ili vrlo teško ili nikako.   

Na prošloj sjednici Skupštine KS 30. maja direktor Javne ustanove Terapijska zajednica Kampus kazao je zastupnicima da je u posljednjih šest godina ustanovu napustilo 14 osoba/zaposlenika.

"Najmanje osam ih je otišlo na građevinu u Njemačku. Nedavno nam je kuhar dao otkaz spremio se i otišao u Njemačkoj. Plata sociologa je 850 KM, a maksimalno može izaći 1200 KM", kazao je Tirić.

Samo u KS postoji osam ustanova iz oblasti socijalne politike i zapošljavanja, a njihovi rezultati su upitni. Samo u KS je jedan državni gerontološki centar iako je potreba za smještajem daleko veća od kapaciteta kojim raspolaže JU Gerontološki centar. Mnogi ne mogu priuštiti smještaj svojih roditelja, nana, deda u privatne domove gdje se smještaj u prosjeku kreće od 1000 KM pa naviše zavisno od zdravstvenog stanja korisnika. 

Sve su to problemi s kojima se nijedna vlast suštinski ne bavi.

A kada ostane bez stanovništva svaka država može proglasiti svoj kraj!