NE FAŠIZMU: Partizansko groblje je ogledalo 'trećeg entiteta', genocid se može ponoviti

Piše: Ernad Metaj

Posljednji vandalski čin uništavanja Partizanskog groblja u Mostaru samo je novi znak da BiH još dugo, a možda i nikada neće biti Njemačka. Neće to politika, ona koja stoji iza vandala nesvjesnih da postaju produkt fašističkih ideja koje se protive modernoj misli i izgradnji snažne demokratske države, svega što danas jeste Njemačka. U njoj bi i “mostarski kamenolomci” vjerovatno rado radili, a ne znaju da moderna Njemačka nije izrasla samo na ekonomiji. Izrasla je i na istinitom odnosu prema historijskim činjenicama. 

Još uvijek dominantne politike u BiH ne daju nam da učimo iz prošlosti, one nas uporno u prošlost vraćaju. Bojim se da devastirano Partizansko groblje 'vrišteći' opominje da se u BiH genocid u Srebrenici ipak nije “omakao” i da se takvo zlo sutra može opet ponoviti. Polomljeno grobno kamenje simbol je ispucale države, ali i života kakav bi sutra kreirali politički mentori vandala u priželjkivanom trećem entitetu. Na našu nesreću još uvijek stoji konstatacija da je Partizansko groblje još uvijek mjesto u kojem se ogleda trenutačna sudbina Mostara. A Mostar je ogledalo u kojem se vidi odraz cijele BiH, zemlje u kojoj dio politika i dalje produkuje mržnju i destrukciju. Problem je što su mnogi pristali na takvu vrstu politike koja nikada nije imala viziju kako da se prekorače etničke granice, kako da se približimo jedni drugima i slijedimo put na koji nam Evropa ukazuje. 

Umjesto da smo nastavili slijediti viziju Bogdana Bogdanovića autora Partizanske nekropole u Mostaru kao podsjetnika na veliki astrološki model iz kojeg bi svi složno, i u najvećem zanosu, čitali najbolju budućnost, pristali smo na politike koje budućnost uporno ubijaju. One nam odgajaju mlade ljude tako što ih u školama uče ono što ne bi trebalo, ono što samo vodi daljim podjelama i mržnji. Rezultat takvog obrazovanja je stvaranje društva u kojem se gradi opasan spoj siromaštva, neznanja, nezadovoljstva, poništavanje individua, poništavanje svakog kritičkog mišljenja i rehabilitacije zločinaca i zločina iz Drugog svjetskog rata.

Antifašizam se u Mostaru organizovano politički ubija. U prilog tome ide odnos MUP-a HNK prema vandalima koji mrtvim partizanima godinama ne daju mira, ali i resornog kantonalnog ministra Slađana Bevande sa zdravim razumom kod svakog normalnog čovjeka. Priča da MUP HNK svaki put “reaguje na pravi način i pronađe počinioce, a na drugima je da to procesuiraju”, je vrijeđanje čak i ispodprosječne inteligencije. “Bevandin MUP” je čini se slijep i gluh, jer nemoguće je ne vidjeti i ne čuti lomljavu sa Partizanskog groblja koju nije mogla realizovati mala i neorganizovana grupa “slučajnih” huligana. Godinama nema prevencije uništavanju vrijednog nacionalnog blaga BIH, ali zato se “Bevandin MUP” efikasno obračuna sa mirnom šetnjom antifašista jer im nije u stanju garantovati bezbjednost.

Počelo je sa crtanjem kukastih križeva i ustaških simbola, skrnavljenjem pojedinačnih spomenika, a završilo potpunom devastacijom Partizanskog groblja. Oni koji mrtvima ne daju mira sutra bi mogli biti spremni da organizovano i planski ubijaju žive. To smo već imali.

To nas vraća na ideologiju Bevandinog i šefa svih “legitimnih” Hrvata koji preko Partizanskog groblja ubija komunistu u sebi jer je shvatio da je profitabilnije biti šef paradržave u kojoj sa svojima vrtiš sve državne pare.

Posljednji sastanak u Briselu čini se ipak nije “ohladio” destruktivne politike u BiH, ali bi to mogli i trebali konačno uraditi građani ove države koji su svjesni kuda vodi poraz antifašizma na ovim prostorima.

MUP HNK-a je potakao antifašiste u Mostaru da organizuju proteste. Kako kažu, dolazak na ovo okupljanje glas je za slobodu, za razumijevanje, za Mostar, za BiH. Vrijeme je da glas razuma konačno progovori, kao što se desilo u Crnoj Gori kada su časni i pošteni stanovnici Orje Luke gdje je crkveni omladinski odred po noći upao na partizansko groblje, zapalio baklje i zapjevao himnu Legijinog odreda smrti, napjev pod mirotočivim naslovom „Hriste bože“.

Tamo su se dobri seoski domaćini javno suprotstavili ideologiji dijela vlasti i vjerskih zajednica, te istakli da će braniti mukom stečeno ljudsko dostojanstvo ako to ne urade nadležne institucije. Vlast u Crnoj Gori je prepoznala opasnost “samoorganizovanja građana”, u BiH vjerovatno neće, ali to može biti konačni okidač da se antifašizam probudi u punom kapacitetu i povede BiH putem kojim je davno trebala ići.