BiH nije došla glave Grlić Radmanu, Hrvati u BiH su kolateralna šteta političkih sukoba u Hrvatskoj

Piše: Ernad Metaj

Ministar vanjskih poslova Hrvatske Gordan Grlić Radman preživio je glasanje o povjerenju u Saboru. Falilo je 11 ruku za njegovu smjenu. BiH je bila jedan od povoda za glasanje o nepovjerenju, a kako stvari stoje i dalje će ostati centralna tema jalovih rasprava zbog kojih najviše trpe odnosi dvije susjedne zemlje.

Danas se pokazalo da je član Predsjedništva BiH Željko Komšić bio potpuno u pravu kada je najavu rasprave o opozivu Radmana ocijenio pobjedom probosanske politike koja se oduprla želji hrvatskih vlasti da promijene Izborni zakon u BiH. Nakon rasprave pobjeda se čini još većom jer se pokazalo da je miješanje u unutarnje stvari BiH vrhunac hrvatske politike uopšte. Pozicija i opozicija koje bi da se miješaju u unutrašnje stvari BiH ostale su jednako nemoćne da promijene stvari u BiH, ali i u vlastitom dvorištu.

Umjesto da „osvijeste“ partnere u EU oko Izbornog zakona u BiH hrvatska vlada i parlamentarci će prije onesvijestiti sve one koji vjeruju da njihova politika može dobaciti dalje od populističkih svađa namijenjenih isključivo pozicioniranju unutar Hrvatske.

Ono što i dalje ostaje sporno jeste neskrivena želja političkih predstavnika Hrvatske da nastave zločinačku politiku prema BiH koja je zvanično presuđena za udruženi zločinački poduhvat. U tom pogledu treba posmatrati i dešavanja u Saboru, jer cilj je isti, samo je pitanje ko će osigurati poziciju egzekutora.

Ono što susjedi nikako neće da shvate je da im se ta politika vraća kao bumerang i da svima zajedno nanosi štetu. U ovom trenutku čini se da bosanski Hrvati imaju više uticaja na politička dešavanja u Hrvatskoj nego u vlastitoj zemlji. Time se stvara nekontrolisani haos od kojeg profitiraju isključivo oni što ga proizvode.

Hercegovce u hrvatskom Saboru ne interesuje što bi njihovi zemljaci od hidroakumulacije Buškog jezera imali više koristi nego od Izbornog zakona. Pri tome je važno primjetiti kako niko od vatrenih pristalica „legitimiteta“ u BiH to isključivo ne svodi na prostor F BiH. Nestanak Hrvata u RS-u je postao normalna stvar s obje strane državne granice, a to neodoljivo podsjeća na matricu dogovora iz Karađorđeva o podjeli BiH. Hrvati i Srbi valjda jedino mogu biti politički prijatelji u BiH i to isključivo u dijelu podjele plijena.

Želja vlade, ali i opozicije u Hrvatskoj da se glasačkom tijelu dodvori isključivo na emocionalnom planu kroz navodnu brigu za Hrvate pokazala je besmisao takve politike. Hrvatska je izgubila konzistentnost u vođenju vanjske politike zbog čega je često označena kao „ruski igrač“ unutar EU. Zbog BiH su se brukali u Briselu po pitanju članstva Švedske i Finske u NATO-u gdje su se pokazali svi limiti hrvatskog uticaja na velike sile. Hrvati su galamili, a profitirala je Turska.

Svađa unutar Hrvatske oko BiH otkrila je i licemjernost naših susjeda po pitanju proširenja EU na Zapadni Balkan. Glasni zagovornici ulaska u BiH za potrebe domaće političke scene su otvarali dušu i osporavali sposobnost BiH pri čemu nisu izostajale ni šovinističke konstatacije poput one da je riječ o poludržavi, ali i polunarodu, valjda Bošnjacima. Uz to Hrvatska se zamjerila Njemačkoj čije političko vodstvo je prepoznalo hrvatsko političko licemjerje i svojom rezolucijom osudilo politiku HDZ-a u BiH.

Na kraju isplivala je jedina istina. Hrvatska nije i još uvijek nema snage da u BiH ostvari svoje naume. Grlić Radman je preživio, ne zato što ga je više briga za Hrvate iz BiH od opozicije, već zato što su poluge moći u Hrvatskoj još uvijek u rukama HDZ-ovog predsjednika i premijera Hrvatske Andreja Plenkovića. On će se i dalje sastajati sa Draganom Čovićem po Zagrebu. Biće i dalje zabrinuti za stanje Hrvata u BiH koji je napuštaju jer shvataju da od tolike brige jedino rastu računi i bogatstvo političara.