Dječak koji je gazio mezar je žrtva ideologija mržnje i izraz kolektivne tragedije društva u BiH

Piše: Ernad Metaj

Gaženje mezara u Mostaru od strane maloljetnika uz poruku „Gazi balije“ prema mišljenju sociologa i psihologa izraz je kolektivne društvene tragedije u BiH čija najveća žrtva su djeca, pa i sam počinilac.

-    Treba glasno reći da to dijete nije krivo, treba učiniti sve da njega spasimo, jer samo tako možemo spasiti njegovu, našu i budućnost BiH kao države. Ovo dijete, ali bojim se još mnoga u BiH su produkt ideologija i politika koje 30 godina na ovom prostoru produkuju mržnju, za Patriju je rekao Esad Bajtal, sociolog i politički analitičar.

Fotografiju mladića na društvenim mrežama je podijelio advokat Aner Gosto čija nena je ukopana u mezaru po kojem je gazio. Uslijedila je brza identifikacija, ali i javni linč maloljetnika čiji otac se javno izvinuo porodici, ali i javnosti.

-    U cijeloj priči se zanemarila činjenica da dijete dolazi iz mješovitog braka. Otac je Hrvat, a majka Bošnjakinja. Takva djeca su izložena višestrukom pritisku sredine i imao sam više slučajeva u kojima se nastoje dokazati mikrosocijalnoj sredini u kojoj žive kroz devijantna ponašanja. U konkretnom slučaju imajući u vidu gdje živi dječak je očigledno podlegao pritisku da se prikaže većim Hrvatom od Franje Tuđmana. Pogrešno je to pripisivati kućnom odgoju, posebno jer je otac pokazao ljudskost i civilizacijske vrijednosti kroz javno izvinjenje. S obzirom na godine treba znati da je to period u životu djece kada je na njih uticaj okoline intenzivniji nego uticaj porodice, smatra psiholog Marko Romić.

Za naše sagovornike reakcija javnosti na očevo izvinjenje također oslikava da živimo u vremenu bolesnog duha. Umjesto shvatanja da je ovo dijete, kao i mnoga druga žrtva etnodemokratije i klerofašizma koji najviše generiraju političari reakcije javnosti su dokazale ideološku indoktrinaciju kojom se samo dolijeva ulje na vatru.

-    Ovo je alarm da se moraju probuditi društvene institucije, da se struka mora više uključiti kako bi politika razumjela da ovo nije problem samo jednog djeteta. U mnogim kućama rastu nove generacije kojima je mržnja postala vid normalnosti, a njeno ispoljavanje općeprihvačeni čin u društvu koje pokazuje dosta tolerancije na svaki vid nasilja, posebno prema drugom i drugačijem, istakao je Bajtal. 

Na to je još davno na svoj umjetnički način upozorio doajen filmske i pozorišne umjetnosti Josip Pejaković tvrdeći da na scenu dolazi mladež puno opasnija od „fukara“ na sve tri strane koje su nekad sretnu domovinu zadojile neviđenom mržnjom, nepoštovanjem i prezirom.

-    Ta mladež ne zna istinu, nitko joj je ne govori. Ta djeca su zatrovana permanentnom laži, rekao je tada Pejaković.

Za naše sagovornike tužno je vidjeti da umjesto prijeko potrebnog poziva na savjest, iskazivanja ljudskosti i razumijevanja pozicije djeteta kao žrtve sredine u kojoj odrasta imamo generalizaciju u kojoj se iskreno i civilizacijsko izvinjenje roditelja relativizira.

-    To je ta psihoza, opšta klima, u kojoj većina odraslih jedva čeka da neko učini ono što bi i sami htjeli, kako bi optuživali druge. Time se puše u vjetar ideologijama koje su „savile“ i nesretnog mladića koji ne shvata da je njegov čin ustvari njegova lična tragedija, istakao je Bajtal.

Mlade na devijantna ponašanja ohrabruje i činjenica da su zakazale pravosudne i policijske strukture koje su dozvolile da vandalizam nad Partiznaskom i pravoslavnim grobljem u Mostaru prođu nekažnjeno. 

U konkretnom slučaju Romić dio odgovornosti vidi i u postupku advokata Goste koji nije onemogućio komenatare na svoj post iako je trebao pretpostaviti da može rezultirati govorom mržnje i javnim linčom. I on i Bajtal žele vjerovati da incident u Mostaru ipak može rezultirati i pozitivnim ishodom. To se može desiti ako mladić prihvati i shvati odgovornost i težinu vlastitog postupka.