SARAJEVO, (Patria) - Bivši ministar sigurnosti BiH, a danas državni parlamentarac Dragan Mektić na društvenim mrežama je nedavno komentirao izjavu stranačkog kolege Vukote Govedarice koji je opet kritizirao politiku Milorada Dodika i SNSD-a.
„Samo Dodik, pa Dodik ali šta to mi nudimo kao alternativu? Bojim se isto“, poručio je razočarani Mektić.
A isto je pokazati se što većim nacionalistom, rehabilitirati ratne zločince, udarati na emocije naroda zanemarujući mu stomak.
Bošnjaci i unitarizam, s druge strane je matrica oko koje se stalno vrti većina opozicionih hrvatskih stranaka u BiH. Time i one ne nude alternativu politici vladajućeg HDZ -a niti se istinski zalažu za poboljšanje hrvatsko – bošnjačkih odnosa u F BiH. Naprotiv, njihova retorika je radikalnija od one iz HDZ -a koji sanja treći entitet, ali drugima pušta da ideju u javnosti drže živom.
Činjenica da opozicija iz RS -a stalno kritikuje Dodika, dok Čovića s druge strane njegova opozicija ne udara toliko ipak ne pravi suštinsku razliku u principima djelovanja opozicije u BiH.
Lopovi, Izetbegovići, SDA, gotovo u glas galame iz SBB -a i NIP -a. Kritika vlasti i to izrazito personalizirana je čini se ključni program bošnjačke opozicije koja na taj način kao i već pomenuti opozicionari pogoduju vladajućim strukturama. Ovi iz Sarajeva se doduše često ”kače” i za Komšića što u principu samo razotrkiva nedostatak principijelnosti, jer bi se rado umjesto njega uvukli pod skute SDA.
Vratićemo se na Mektića, koji jeste netipičan predstavnik opozicije u RS -u, ali mu ipak nedostaje dovoljno hrabrosti da do kraja iskoristi svoj potencijal tako što bi u potpunosti načinio ideološki zaokret. Teško jeste, ali Dodik je pokazao da se upravo na taj način pravi ključna razlika, jer ne treba zaboraviti kako je došao na vlast. Pričom potpuno suprotnom od one koju danas plasira.
Sve dok opozicija na svim stranama igra na domaćem terenu vladajućih SNSD, SDA i HDZ će moći održavati lažno partnerstvo koje jedino rezultira smanjenjem broja stanovnika u BiH. Ljudi bježe zbog kriminala i korupcije, nepotizma, bježe jer cijene u prodavnicama i na benzinskim pumpama ilustriraju svu bahatost i bezosjećajnost politike u BiH.
Da bi opozcija postala bliža običnom čovjeku više nije dovoljno samo galamiti ”držite lopova”. Za to je potrebno izaći iz ugodne opozicione hladovine u kojoj se budimo objektivni kao i kod onih koji su na vlasti ne osjeti sve teža ekonomska kriza.
Vlast se recimo može promjeniti protestima, a tamo opozicije uglavnom nema, a ne daj bože da ih povede. Glad ne poznaje granice, u pola niža cijena putera bi recimo mogla skliskim učiniti teren na kojem su podignute nametnute granice među ljudima. Opozicija za sada uglavnom neće preko granice, svako se drži svoga tora i bojim se da bi umjesto ugovora s narodom oni radije dogovor s ”đavolom” kojeg kritikuju. Trenutno najdalje što bi htjeli dobaciti je da ovi iz Banja Luke umjesto Dodika koaliraju sa SDA, a ovi iz Sarajeva da umjesto Izetbegovića dogovaraju budućnost sa Draganom Čovićem.
(E.M.)