Iza Schmidta nemirna noć: Briga za BiH znači poštovati volju onih koji su spremni boriti se za nju

(Patria) - Histerični nastup visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta nakon sasvim legitimnog novinarskog pitanja o nametanju diskriminirajućih odredbi Izbornog zakona BiH, pokazao je više dimenzija. 

Visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt naprosto nije u stanju sagledati važnost aktuelnog političkog pitanja, jer je uveliko potcijenio njegov značaj za sve građane BiH ali i za kompletnu probosansku političku scenu koja sve i da neće mora da se bori, pod pritiskom građana koji ne žele etničku podjelu zemlje i etničku diskriminaciju.

To je jedan od najeklatantnijih primjera iz kojeg se vidi da je narod bolji od elite, i kada je riječ o državi Bosni i Hercegovini, sve probosanske političke elite moraju da igraju onako kako narod svira. Istina, u nekim drugim stvarima narod se zna zavarati, ali u osjećaju prema domovini, koju su odbranili, građani Bosne i Hercegovine su besprijekorni.

Schmidt je po svemu sudeći previše nadanja položio u stavove određenih međunarodnih aktera koji su podrškom nametanju diskriminirajućih odredbi Izbornog zakona visokom predstavniku usadile varljivu sigurnost i samopouzdanje, ponovo potcijenivši snagu glasa probosanske javnosti.

Osim toga visoki predstavnik uopće ne može da pojmi da su manipulacije strahom, poput onih koje se povremeno šire u javnosti od strane različitih aktera, o navodnom raspadu države ukoliko se ne prihvati aparthejd, potpuno nefunkcionalne.

Velika većina probosanski orijentiranih građana, radije je spremna svoje političke predstavnike uputiti na to da se suoče sa takvom vrstom prijetnje i odlučno je odbace, nego što je spremna istim tim političkim predstavnicima sugerirati da se diskriminirajuće odredbe Izbornog zakona koje vode u aparthejd prihvate, zarad varljive privremene sigurnosti, koju prati sasvim izvjestan raspad države u perspektivi, koji bi bio prihvaćen sa bosanske strane. 

Stoga manipuliranje strahom koje je tako česta pojava kada se radi o budućnosti Bosne i Hercegovine, manipuliranje koje poziva na predaju, stvara potpuni kontraefekat i zapravo mobilizira građane u odbranu domovine.

Previdio je visoki predstavnik i to da bi ukoliko se nametanje aparthejda i doista desi, probosanske stranke uz podršku građanske javnosti mogle odbaciti model pariteta prilikom formiranja vlasti u korist proporcionalnosti, i time de facto poništiti efekte Schmidtove odluke u korist HDZ-a BiH, a o čemu se u političkim krugovima u Sarajevu već uveliko govori.

Istina, takvo postupanje, proizvelo bi novu, do sada neviđenu krizu, ali bi svima bilo jasno da bi u tome slučaju najveću odgovornost za takvo stanje snosio upravo gospodin Schmidt. Problemi zbog kojih se visoki predstavnik sada hvata za glavu bili bi ništa u odnosu na to, a s druge strane, gospodinu Schmidtu bilo bi skoro nemoguće objasniti bilo kome u međunarodnoj zajednici, otkuda novi problemi kada je već pitanje izmjena Izbornog zakona nametanjem riješeno. Prema tome, ni nametanjem ništa ne bi bilo riješeno, jer bi tada probosanske opcije bile oslobođene od svakog oblika kooperativnosti prema OHR-u.

Stoga gospodin Schmidt nakon (ne)prespovane noći bi ipak morao izvući zaključak da su političke Grude daleko, ma koliko HDZ-ovi emisari obigravali po Sarajevu, političke Grude su ipak daleko. 

Razum nalaže da se o svim aktuelnim pitanjima, ne može razgovarati uz udaranje šakom po stolu, jer Sarajevo je nezgodno, i ne trpi terora. U Sarajevu se nikoga, barem iz političkih razloga ne može vozati u gepeku, kako se to može činiti u političkim Grudama. 

Ono što se može, može se imati više sluha za glas građana koji su prije godinu dana poželjeli toplu dobrodošlicu Schmidtu. Schmidt mora shvatiti da se njegovi saveznici ne nalaze u političkim Grudama. Ako se doista brine o ovoj državi, kako kaže, morat će više da uvažava to šta kažu oni koji je vole i koji su za nju spremni da se bore. 

Kada Schmidt to shvati, biće lakše svima.
 
(A.Č.Z.)