Združeni napadi na Komšića medijskih krugova okupljenih oko HDZ-a i Bećirovićevih partnera

Piše: Amina Čorbo Zećo 

Potpuno je jasno da 2:1 u korist Bosne i Hercegovine u Predsjedništvu BiH je ključna borba ovih izbora, naravno uz Hrvate iz građanskih opcija u Domu naroda, kako bi se konačno prekinula dominacija HDZ-a BiH, koji je svoju nadmoć i ruke u Domu naroda koristio isključivo za blokade! Sve to uz pretpostavku da Christian Schmidt, visoki predstavnik u BiH neće nametnuti izmjene Izbornog zakona, a poštujući prvenstveno volju građana, koji su svoje želje pokazali demonstrirajući ispred zgrade OHR-a u više navrata.

I potpuno je jasno zašto HDZ i SNSD podjednakom žestinom napadaju Željka Komšića. Oni ništa što je bosansko i što sluti na uređenje u kojem će svi biti jednaki ne žele ni razmatrati.

Ono što je zapravo najjasnije bilo već i svakom političkom laiku, i prije početka kampanje, jeste da nije važno hoće li pobijediti Bakir Izetbegović ili Denis Bećirović, već to da li će se u Federaciji politika HDZ-a konačno poslati u prošlost.

Zbog toga se jasno mora vidjeti da protukandidat Željku Komšiću nije samo i isključivo Borjana Krišto iz HDZ-a.

Opasnost za državu BiH iščitava se na više nivoa, mnogo više nego i protiv samog Komšića, posebno kada inicijativu ‘Milion ljudi za građansku BiH’ napadaju SBB, Naša stranka, NIP, (naročito putem svojih medijskih kanala) kao i drugi partneri okupljeni oko Denisa Bećirovića, SDP-ovog kandidata za člana Predsjedništva BiH svakodnevno kritizirajući Komšićev projekat.

Bećirović se drži po strani, kao i SDP čija bi prva i osnovna borba trebala biti borba za građansku BiH. Ali, šutnja je uvijek bila znak odobravanja, jer podržati Inicijativu ‘Milion ljudi za građansku Bosnu i Hercegovinu“, znači podržati put BiH na njenom putu ka Evropskoj uniji i budućnosti. Sve drugo vodi nas u duboku etnodemokratiju.

U tome leži opasnost i za samog Bećirovića koji čak ni na plakatima nema prepoznatljivu crvenu boju, već plavu i žutu, a čini se s gubitkom crvene nestalo je ili nestaje socijaldemokrate Bećirovića.

Iako analitičari ocjenjuju da je imao potencijala da odnese određeni broj glasova Komšiću kako kampanja odmiče, situacija se komplicira.

S obzirom na ideološki šaroliku 11-orku jasno je da su mogući međusobni sukobi, što bi u konačnici moglo Bećirovićeve glasove odnijeti Komšiću.

No, uspavanost i uvjerenost u Komšićevu pobjedu mogla bi odrediti neodlučne da svoju preferenciju ipak daju Bećiroviću, kako bismo eventualno imali dva kandidata iz građanskih opcija.

Zato se dobro upućeni pitaju, za čije se glasove zapravo bori Bećirović ako nije spreman prvenstveno braniti svoju političku platformu, a ne onih koji su ga podržali, ali koji su miljama daleko od ideje socijaldemokratije i čak su otvoreno na strani HDZ-a.

Podsjetit ću da je Komšić bio taj koji je odlučio svoju političku karijeru staviti na kocku ulaskom u državnu vlast, pri čemu je glasno isticao dva osnovna razloga za to. Deblokadu NATO puta BiH, odnosno dostavljanje ANP-a kao uslov za formiranje Vijeća ministara BiH, i zaustavljanje etničke podjele BiH kroz HDZ-ove zahtjeve o izmjenama Izbornog zakona, što je uostalom bilo i Komšićevo predizborno obećanje. Na kraju je to i ispunjeno.

U Predsjedništvu moramo imati 2:1 za Bosnu i Hercegovinu, a matemitka je neumoljiva, za razliku od političke pronicljivosti u kojoj kao Bećirović šuti, a dok njegovi partneri združeno pale vatru po ideji građanske BiH.