(Patria) - Odluka Predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića da ne povjeri mandat za sastav 44. Vlade Crne Gore lideru Demosa Miodragu Lekiću i predloži skraćenje mandata parlamenta donijeta je u skladu sa ustavnim ovlašćenjima i bila je potpuno logična, kazao je u izjavi za Patriju Zlatko Vujović, predsjednik upravnog odbora Centra za monitoring i istraživanje (CeMI) i profesor na
Fakultetu političkih nauka u Podgorici.
"Stiče se utisak kao da su poslanici koji su podržali Miodraga Lekića za mandatara pogrešno shvatili neka pravila igre uslovno rečeno, da rok od trideset dana nije rok njima da predlože Đukanoviću kao Predsjedniku države njihovog kandidata, već je to rok koji Đukanović mora da iskoristi i u skladu sa tim predloži kandidata Skupštini Crne Gore.
Samim tim, zvuči prilično neozbiljno da čekate zadnji dan i da tada nemate mogućnost da garantujete potpisima podršku kandidaturi, ističe Vujović.
Naglašava da Ustavom nije predviđena obaveza predlagača da dostave potpise, niti su potpisi bili potrebni da bi kandidatura Miodraga Lekića bila validna.
"Međutim, te političke partije nisu učestvovale u konsultacijama, što znači da nisu poslale svoje predstavnike. Umjesto toga, poslali su pismo Đukanoviću, rekavši da su u pregovorima i da će
kada se dogovore poslati ime kandidata podržanog potpisima onih koji stoje iza njega", kaže Vujović.
Ovakvim postupanjem su, kako dodaje, predstavnici stare parlamentarne većine napravili konfuziju u javnosti, navodeći primjer Građanskog pokreta URA, koji su tvrdili da Miodrag Lekić ima njihovu podršku, ali ih predsjedništvo partije nije ovlastilo da podršku potvrde i potpisima poslanika.
"Da su se držali prakse koju su i oni sami ustanovili 2020. godine kada su potpisima podržali Zdravka Krivokapića, ja vjerujem da bi Predsjednik Crne Gore u potpunosti ispoštovao taj
zahtjev i ukoliko bi on stigao u predviđenom roku, gospodin Lekić bi bio predložen od strane gospodina Đukanovića", dodaje Vujović.
Komentarišući inicijativu za razrješenje predsjednika države, podnijetu od strane predstavnika stare parlamentarne većine, sagovornik Patrije ističe da se inicijativa može posmatrati kroz dva
aspekta.
"Postoje dvije varijante. Jedna je da se radi o populističkoj priči, čiji uspjeh u ovom trenutku nije realan, što je jasno i samim inicijatorima, zato što nemamo funkcionalan Ustavni sud, upravo
zbog njih, jer su blokirali bilo kakav dogovor oko toga. Sa druge strane, možda bude i pokušaja da se na neki neustavan način stvori takva atmosfera gdje bi se na neustavan način Đukanović
spriječio da obavlja funkciju Predsjednika", smatra Vujović.
Na pitanje da li među konstituentima stare parlamentarne većine postoji strah od izbora, zbog čega pokušavaju fingirati dogovor, uprkos konstantnim prepucavanjima i evidentnim političkim
razlikama, Vujović odgovara da sve partije koje su podržale kandidaturu Miodraga Lekića podržava isto biračko tijelo.
"Biračko tijelo koje tradicionalno podržava partije koje su stale iza Miodraga Lekića, bez obzira na njihovu orjentaciju je uvijek bilo sklono promjeni odnosa birača prema njima. Tako se
dešavalo da se između izbornih procesa dese značajne promjene. Sjetimo se da je nekada Socijalistička narodna partija (SNP) imala 29 poslanika u crnogorskom parlamentu, dok je sada
pitanje da li bi prešla izborni cenzus. Na narednim izborima se očekuje značajno preslagivanje snaga na toj strani, bez obzira da li će one biti u mogućnosti da imaju apsolutnu većinu ili ne, što
znači da će se neke političke partije suočiti sa značajno manjim brojem poslanika", naglašava Vujović.
Ističe da je u najvećem riziku koalicija okupljena oko Demokratskog fronta (DF), koja je dobila nevjerovatno veliku podršku na prethodnim izborima (32%), dok istraživanja pokazuju da bi
podrška ovoga puta mogla biti značajno manja. Prema njegovim riječima, zbog toga im odgovara odlaganje izbornog procesa i izbjegavanje suočavanja sa takvim posljedicama.
Govoreći o rješenjima koja bi dovela do prevazilaženja aktuelne političke krize, Vujović kaže da je najbolji put za rješavanje krize dogovor oko imenovanja u pravosuđu.
"Neophodno je izabrati Vrhovnog državnog tužioca, sudije Ustavnog suda i članove Sudskog savjeta. Nakon toga, održavanje vanrednih parlamentarnih izbora koji u parlamentarnim
demokratijama pomažu da se prevaziđu krize koje se u redovnim parlamentarnim tokovima ne mogu riješiti, a zatim i predsjedničkih izbora, uz preduzimanje svih onih mjera koje bi spriječile
uticaj spoljnih faktora. Naravno, bilo bi dobro da se prije izbora sprovede izborna reforma, samo je pitanje koliko je to realno u ovom trenutku, ali to bi bio neki optimalni način izlaska iz krize,
zaključuje Vujović.
(N.Kovačević)