Kako riješiti Schmidtovu zavrzlamu?

Piše: Enver Išerić

Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Christian Schmidt donio je odluku o izmjenama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Izbornog zakona Bosne i Hercegovine. Cilj je, kako kaže Schmidt, bio otkloniti mogućnost blokada uspostave vlasti i funkcionisanja institucija Federacije Bosne i Hercegovine. I u tome je djelimično uspio. Međutim, istovremeno je svojim odlukama legalizirao etničko čišćenje propisujući da će se za izračun broja delegata primjenjivati rezultati popisa iz 2013. godine. Time je potpunu prednost dao konstitutivnim narodima koji u određenim kantonima čine većinu.

Osim toga, predlaganje dva kandidata za predsjednika i potpredsjednika Federacije iz klubova naroda sveo je na teorijsku, ali ne i na praktičnu mogućnost. Manjkave su njegove odluke i u propisivanju zakonodavnog postupka i nije otklonjena mogućnost blokada rada Parlamenta Federacije. Postupak imenovanja Vlade Federacije također nije riješen na odgovarajući način niti su otklonjene blokade tog procesa.

Pored toga, izvršena je nova preraspodjela ključnih funkcija u Federaciji, a to pitanje niti se ticalo presude Ustavnog suda u predmetu „Ljubić“, niti je imalo bilo kakve veze za blokadom rada uspostave vlasti i blokada rada institucija. Kada sve saberemo i oduzmemo, možemo izvesti zaključak da je glavni cilj Schmidtovih odluka bio osigurati natpolovičnu većinu u klubovima naroda iz kantona u kojima su konstitutivni narodi većina.

Osim toga, kao što sam i najavljivao ovakva odluka nije zadovoljila hrvatske zvaničnike pa najavljuju nove akcije u pravcu osiguranja legitimnog predstavljanja u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, što bi bio korak do potpune podjele države Bosne i Hercegovine.

Na Schmidtove odluke reagovali su brojni domaći i međunarodni stručnjaci i zvaničnici. Reakcije su uglavnom negativne. Političke stranke u Bosni i Hercegovini su vrlo suzdržane ili sa oprezom iznose svoje stavove. Bitno je ući u vlast na nivou Federacije i na nivou države Bosne i Hercegovine. Da li uopšte te stranke razmišljaju o svojim stavovima i potezima, na osnovu kojih zaključujemo da je za njih HDZ nezaobilazan faktor pri formiranju vlasti, šta ustvari one time poručuju građanima!? Takvi stavovi su pogubniji za našu državu od odluka gospodina Schmidta.

Probosanske stranke bi trebale formirati zajednički front i parlamentarnu većinu uspostaviti sa HDZ-om, bez ikakvih uslovljavanja, ili bez HDZ-a ukoliko bude pokušao postavljati neke svoje uslove, kojima želi da pokaže da je, po uzoru na Dodika „glavni baja“.

Obzirom da se odluke visokog predstavnika odnose samo na Federaciju Bosne i Hercegovine ovu Schmidtovu zavrzlamu koju, je slučajno ili namjerno napravio, probosanske stranke trebaju riješiti na način da niti jedna od njih, niti bilo kakve trojke, jedanaestorke, ili bilo koje druge odvojene grupacije političkih stranaka, pristanu na formiranje vlasti na nivou Federacije i Bosne i Hercegovine, sve dok visoki predstavnik ne donese odluku koja se odnosi i na entitet Republike Srpske.

Tom odlukom Schmidt mora izjednačiti nadležnost predsjednika i potpredsjednika oba entiteta, na istovjetan način izvršiti raspodjelu ključnih funkcija u oba entiteta i na Vijeću naroda dodijeliti iste nadležnosti koje ima i Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine.

Ne bude li visoki predstavnik pristao na to, time će vrlo jasno odgovoriti na sve špekulacije i pitanja koja su mu u javnom prostoru postavljana. Tada će biti sasvim jasno da njegove odluke nisu imale za cilj osiguranje ravnopravnosti građana i naroda, niti jačanja institucija države. Tada možemo zaključiti da su njegove odluke vrlo temeljito pripremane u nekim centrima moći čiji je cilj slabljenje i potpuna etnička podjela države, a Bošnjake, kao najbrojniji narod, svesti na  politički faktor čiji stavovi neće biti relavantni za donošenje odluka.

A u tom slučaju trebaju da uslijede novi odgovori svih probosanskih političkih subjekata. Ko od njih ne pristane na zajedničko djelovanje time pokazuje svoje pravo lice i svakako treba da bude isključen iz svih procesa koji se vode u ime i za Bosnu i Hercegovinu.

Samo se na ovakav način, siguran sam u to, može staviti na test Schmidta i probosanske stranke, koje su, kako sada stvari stoje, toliko probosanske da nas svojim svađama i „ratovima“ koje međusobno vode, vode u bespuća iz kojih nećemo moći izaći.

Potrebno je također podsjetiti na jedan od zaključaka prvog Bošnjačkog sabora održanog sarajevskom hotelu Holiday Inn 27. i 28. septembra 1993. godine:  „Da bi produžili i produbili posao potvrđivanja vlastitoga narodnog bića, njegovog mjesta i zadaće u našoj zemlji i u svijetu u kojem živimo, način rada i stukture njegovih institucija, kao i pogleda na budućnost našeg naroda i svih ljudi koji žive u našoj domovini, odlučujemo da Bošnjački sabor i u buduće radi kao mjesto okupljanja svih Bošnjaka na kojem će se u slobodi mišljenja, poštivanju različitih uvjerenja i uz maksimalnu kompetenciju i odgovornost razmatrati sva najvažnija pitanja života bošnjačkog naroda i naše države i utvrđivati pravci naše nacionalne akcije".

Vrijeme u kojem živimo i problemi sa kojima se suočavamo zahtijeva hitno sazivanje Bošnjačkog sabora koji treba da utvrdi način rada i pravce djelovanja Bošnjaka i bošnjačkih institucija, kao i obaveze i odgovornost svakog pojedinca koji učestvuje u političkom životu i u radu institucija na svim nivoima vlasti u našoj državi.