IZVJEŠTAJ PUTINOVIH POLITIČKIH SRBA - EUFOR hoće, NATO, OHR i evropski uređenu BiH neće!

Piše: Rasim Belko

Laganje je najbolja vrlina srpskog naroda..Mi lažemo da bi varali sami sebe, da tješimo druge, mi lažemo za oprost, mi lažemo da bi se borili protiv straha, lažemo da bi skrivali svoj jad..Laganje je oblik našeg patriotizma i potvrda naše inteligencije..Mi lažemo na maštovit i kreativan način…(roman ”Deobe”,1961., Dobrica Ćosić).

U najkraćem ovo je sadržaj besmislenog i nepozvanog izvještaja samovolje vlade administrativne jedinice Republika Srpska koji se saopćava putem ruskog megafona u Vijeću sigurnosti UN-a. Činjenica da taj izvještaj u ime srpske politike u BiH čita Rusija, vojnopolitički agresor na Ukrajinu, dovoljna je da se razumije količina propagande u samom izvještaju. Stoga ću i krenuti od situacije u Ukrajini, za koju Vlada RS kaže da nema nikakvog utjecaja na sigurnosnu situaciju u Bosni i Hercegovini.

Bez obzira na sve što se događa od početka ruske agresije na Ukrajinu i činjenicu da najupućeniji i najpoznatiji faktori ukazuju da je jedna od meta ruskog predsjednika Vladimira Putina i Zapadni Balkan, prvenstveno Bosna i Hercegovina, vlast pod džojstikom Milorada Dodika u samo njima potrebnom izvještaju naglašava da tog utjecaja nema i da je "Bosna i Hercegovina stabilna zemlja", te da nema ugrožavanja mira zbog te agresije.

Po Dobricinoj definiciji srpske laži, Vlada RS-a u izvještaju kao faktore nestabilnosti Bosne i Hercegovine targetira visokog predstavnika, kojeg predstavljaju njemačkim diplomatom bez mandata, te stranke sa sjedištem u Sarajevu koje nazivaju "bošnjačkim" i "unitarističkim".

Prema Vladi RS, tačnije diktatu Milorada Dodika, ključni destabilizator mira i poretka u Bosni i Hercegovini je Ured visokog predstavnika i sam Christian Schmidt. U objašnjenju ove svoje tvrdnje po Dobricinom modelu, Dodikovi poslušnici navode da je OHR nepotreban, a djelovanje visokog predstavnika ( i prethodnog Valentina Inzka) i sadašnjeg "nepriznatog" Schmidta neustavno, nelegalno i opasno po stabilnost. Ipak, nisu nezadovoljni njegovim djelovanje u slučaju kako kažu "ugroženosti Hrvata" izbornim zakonom. Ali, nezadovoljni su svime što Schmidt radi po pitanjima državne imovine i sličnih zakona, za koje tvrde da ih donose na osnovu Dejtona, iako su to odluke koje podrivaju sam Dejton. Tako Dodik i vlada njegovog Radovana Viškovića pokušava da se opravda svrhu međunarodne zajednice za donošenje antidejtonskih i antidržavnih zakona.

Međutim, opet po Dobricinom modelu, tvrde da je to učinjeno kako bi Bosna i Hercegovina bila stabilna i da "Republika Srpska kontinuirano radi na stabilnosti i očuvanju mira u BiH". I dok Vijeću sigurnosti lažu kako je uslov za opstanak BiH poštovanje Dejtonskog sporazuma, Ustava i dijalog u dobroj vjeri, Dodik i njegova politička gerila kontinurano radi suprotno. To međutim, pravim riječima nema ni u Izvještaju RS (logično) ni u potpunosti u Izvještaju Christiana Schmidta (žalosno).

Za Vladu Republike Srpske problematični su svi faktori međunarodne zajednice koji ukazuju na pogrešne i opasne poteze unutar BiH, bez obzira ko ih činio. Tako se Njemačka optužuje zbog Rezolucije Bundestaga da se okrenula protiv Dejtona i traži se od Vlade Njemačke da se ogradi od te Rezolucije.

Za Vladu RS je antidejtonsko i protiv mira djelovanje svih kako kažu "bošnjačkih stranaka", prvenstveno navodeći SDA, ali i sve ostale stranke, mnoge multietničke. Sporno je Vladi RS u izvještaju da političari iz Sarajeva, koji se tokom agresije na BiH nisu stavili na stranu agresora, danas poručuju da će se za odbranu i očuvanje BiH boriti svim sredstvima. Jer, Dodikovi, kao i Čovićevi, bi najradije u Sarajevu vidjeli politike spremne na različite konsocijacije, federalizacije i konačnu podjelu BiH.

Tvrdnja da je RS autonomna i da je BiH sastavljena od entiteta je sama po sebi antidejtonska, a netom poslije tih rečenica ide poruka da RS čuva i radi po Dejtonu, da poštuje teritorijalni integritet, suverenitet i nezavisnost BiH. Koliko je Dobricina definicija laži ušla u politiku političkih predstavnika bosanskih Srba pokazuje činjenica da se žale kako im "političko Sarajevo" ne dozvoljava da realizuju projekte energetskog tipa. Za neupućene možda i s pravom, ali nigdje u Izvještaju se ne navodi da su to projekti energetske agresije na BiH koje kreira Srbija, a treba da na teritoriji BiH provede RS. Ista situacija je i sa državnom imovinom, koju RS na sve načine uzurpira i pokušava prisvojiti iako tvrdi da poštuje Dejton, Ustav i teritorijalni integritet.

Izvrtanjem teza, Vlada RS ističe prijeteću retoriku bošnjačkog političkog spektra, dok istovremeno tvrdi da je RS protiv nasilja i da nema nikakvih planova za secesiju. Lažu i sebe i druge što bi rekao Dobrica. Jer neki dan, a prije toga više puta, Milorad Dodik jasno kaže da čeka samo geostratešku priliku da proglasi nezavisnost RS i da ga je strah jedino da ne prespava tu priliku.

Isti je primjer i sa pričom o konstitutivnim narodima. Dok se brine zbog takozvane hegemonije Bošnjaka i konstitutivnih prava Hrvata, vlast u Republici Srpskoj zaboravlja da je ona ta koja decenijama potpuno poništava različite skupove ljudskih i konstitutivnih prava i Bošnjaka i Hrvata.

Licemjerje je i dio Izvještaja u kojem se kaže da RS podržava evropski put BiH, kada znamo da su u proteklim mjesecima kadrovi iz vrha SNSD-a poput Nebojše Radmanovića, a i sam Milorad Dodik isticali da bi mogli odustati od evropskog puta ukoliko se ne bude udovoljavalo njihovim zahtjevima.

Potenciranje priče o neugroženosti mira i stabilnosti u BiH pozadina je težnji politika u RS koji su najprije stremili ka odlasku Misije Althea EUFOR-a iz BiH, a nakon što su shvatili da NATO ima pravo da nastavi taj mandat, resetovali stavove i odlučili zagovarati ostanak EUFOR-a.

U cijelosti, Izvještaj Vlade RS svodi se na to da je RS najdemokratičniji, da je politika koja je predvodi probosanska i da nikada nisu kanili da se odvoje od BiH jer im je dejtonska BiH lijepa. Ali im smetaju težnje drugih da ta BiH bude demokratičnija, na evropskim vrijednostima uređena, da je veličanje ratnih zločina krivično djelo, da imovina pripada državi, da se u Sarajevu odlučuje o potezima BiH, a ne u Zagrebu, Beogradu, Moskvi...

Pogled iz RS potpuno je iskrivljen, a Dobricin model podloga da taj pogled pokušaju kroz ruske kanale komunikacije nametniti u Vijeću sigurnosti. Jer, svako ko imalo prati situaciju u BiH zna da je Dodik Putinov igrač, da mu je secesija politička platforma, a SANU kreator poteza na putu secesije. I svi znaju da je to uvod u novi sukob, samo Vlada RS smatra da je to put u odbranu BiH.

Stoga bi ovaj pamflet odbrane retrogradne politike trebao ostati samo pamflet bez da mu se daje značaj na međunarodnoj sceni, jer niti RS ima međunarodni subjektivitet niti je išta u tom izvještaju istinito. Kao što rekoh na početku, sama činjenica da ga Rusija čita u Vijeću sigurnosti, daje mu pečat kakav niko zdravog razuma ne bi želi.