DOSTA JE NEPISANIH PRAVILA Ako Schmidt kombinuje dva popisa, hoćemo li i vlast na državnom nivou tako kombinovati?

Piše: Rasim Belko

Nije pitanje šta nam žele, pitanje je šta mi želimo i koliko smo spremni da se borimo za ono što želimo. A mi Bosanci, Hercegovci, Bošnjaci, Srbi, Hrvati i ostali želimo naprednu, uređenu, evropsku i građansku Bosnu i Hercegovinu. Jer, sve oko nas pokazuje da je takav ustroj preduslov opstanka i države i njenog stanovništva.

Ono što imamo je arhaično, plod osmišljenog krvoprolića kroz agresiju s ciljem konačne podjele Bosne i Hercegovine. Na to smo pristali pod prisilom, ali na to da ovu državu i njeno upravljanje dijelimo međusobno nismo bili prisiljeni, podijelili smo ga radi zajedništva, radi države Bosne i Hercegovine.

No, s današnje distance posmatrano možda je i previše dato, jer odavno je očito da politike koje kontroliraju Beograd i Zagreb, a vode SNSD i HDZ nisu pozicije uzimale da bi građanima BiH pružile bolji život, a državu učinile poželjnom destinacijom.

Umjesto toga svjedoci smo kontinuiteta blokada, a kada im se i spomene da resetovanje na ustavne postavke počnu da kukaju kako Bošnjaci/Bosanci/Hercegovci žele BiH samo za sebe. Jasno je da na to imaju i pravo jer su se za Bosnu borili, za razliku od onih koji su se borili na strani agresora, ali to je priča za neki drugi tekst.

U tekstu se stoga i neću baviti kome pripada zasluga za opstojnost Bosne i Hercegovine, ali je krajnje vrijeme da se otvorenih karata pristupi uspostavi vlasti i raspoređivanju kome šta pripada.

To što je uspostavljen neki princip po kojem oni kojih je tri puta manje dobiju isto koliko i Bošnjaci je znak dobre volje Bošnjaka u namjeri da svi skupa odlučujemo o sudbini ove zemlje. Ali zlonamjernost politika HDZ-a Bosne i Hercegovine i njihova kontinuirana agresivnost spram BiH, politika blokada i ucjena, dovodi do pitanja je li vrijeme da se sa nepisanih pravila vratimo na ono što je pisano i propisano.

A propisano je da se entitetske vlade popunjavaju kvotama na osnovu popisa iz 1991. godine. Naravno, to za RS vrijedi, jer oni ne priznaju da Bošnjaci postoje, a kamo li da im dopuste korištenje dejtonskih prava. Ni tamo gdje HDZ vlada ne poštuju se baš ta pravila, pa Bošnjaci nemaju opciju da se uposle u državnu službu, a kamo li da imaju značajniju ulogu u zakonodavnoj i pogotovo izvršnoj vlasti.

Jasno je da dosadašnji odnos i raspodjela u Vijeću ministara idu na teret bošnjačke kvote u korist hrvatskih stranaka. Baš kao što je jasno da se popuštajući u dobroj namjeri HDZ-u omogućilo da kontinuirano već decenijama kontroliše tokove novca i druga ministarstva. Primjera radi, na čelu Ministarstva pravde BiH 26 godina nije bio Bošnjak, ostali ili neko iz hrvatskog naroda ko ne dolazi iz kvote HDZ-a. Na čelu Ministarstva finansija smjenjivali su se SNSD i HDZ, za bošnjačke i građanske stranke ponovo nije bilo mjesta.

Ako nam se već nameću odluke po popisima iz 1991. i 2013. godine, hajda da onda po Ustavu i zakonima BiH tako popunjavamo i izvršnu vlast na državnom nivou. Ukoliko bi to popunjavali po popisu iz 1991. godine tada bi sastav Vijeća ministara BiH bio - 4 ministra Bošnjaka, 3 Srbina, dva Hrvata. S druge strane, uspostava vlasti po popisu iz 2013. godine, a podsjetimo da je visoki predstavnik Christian Schmidt taj popis koristio za nametanje posljednjih odluka, Vijeće ministara izgledalo bi posve drugačije.

Tako bi pet ministara dolazilo iz reda Bošnjaka, tri iz reda srpskog naroda, dok bi jedan ministar dolazio iz reda hrvatskog naroda.

Naravno da učinjene greške teško možemo ispraviti, bez obzira na namjeru njihovog činjenja, ali ne počnemo li raditi da faktičko stanje u Bosni i Hercegovini bude preslikano u njene institucije, uskoro bismo mogli doživjeti situaciju da oni kojih je daleko najmanje imaju apsolutno najveću moć. I današnja im je moć daleko iznad tog faktičkog stanja, a očito je težnja da se ta moć ojača.

Stoga je pitanje na koji način će se ponašati stranke koje kreću u formiranje vlasti na državnom nivou sa blokom HDZ-SNSD. Ma ko činio blok sarajevskih stranaka, mora biti svjestan da dosadašnja praksa popuštanja i dobre volje nije donijela napredak i rezultat. Jer, blok 'HDZ-stranke iz RS', do sada je sve poklonjeno prihvatao i koristio za jačanje, dok je države bilo sve manje. Ovo posebno treba istaći u kontekstu priče je li sarajevska politička struktura uistinu za građansku državu.

Jer vrijeme je da se nepisano pravilo o prvom čovjeku Vijeća ministara konačno zapiše u formi da će to biti onaj koga parlamentarna većina dogovori, odnosno onaj kome članovi Predsjedništva BiH daju povjerenje. Princip rotacije vezane za mandat mora biti prevaziđen ukoliko se želi biti dosljedno. Jer, nigdje u Ustavu i zakonima ne piše da Srbin, Hrvat i Bošnjak moraju biti iz etničkih stranaka, što nije definisano čak ni tim nepisanim pravilima.

Jer, mnogo se toga dalo stranci Dragana Čovića koja u prosjeku osvoji 100 do 150 hiljada glasova. I danas nam se ponavlja mantra da je to ključna stranka, da je nezaobilazna... Nezaobilazna je samo zbog činjenice da se očito politika koju zovemo probosanska/probošnjačka pretvorila u borbu za fotelje, a država ostaje u zapećku svih planova. Tome se mora stati u kraj, jer u suprotnom bi država BiH u njenom današnjem obliku vrlo lako mogla dočekati svoj kraj.

Istovremeno, priča da se mora s SNSD-om morala bi biti preusmjerena da se recimo mora s prostora entiteta RS birati Bošnjake i Hrvate u Dom naroda PS BiH.

Ako je OHR odlučio da kombinuje pravila po dva popisa, onda je vrijeme da se i sarajevska politika presabere i vrati izvornim propisima. Davalo se mnogo, a zauzvrat ništa. Nastavi li se s istom praksom, uskoro ćemo imati model 2 Bošnjaka, 3 Srbina i pet Hrvata.

Baš kao nekad, u Južnoafričkoj Republici.