Piše: Amina Čorbo-Zećo
Osmorka s HDZ i SNSD, DF sa Osmorkom ili sa SDA, ili je ipak SDA-SDP-DF, može li se jedna većina uspostaviti u Predstavničkom domu, a da ista ne prati većinu u domovima naroda, s kim će Pomak, gdje je Fuad Kasumović, ko će biti 'preletačevići', neka Schmidt zabrani takve postupke, neka Tužilaštvo BiH istraži političku korupciju, neka se međunarodna zajednica uključi, sve ovo nabrojano danima su tema u medijima u BiH. Sklapa se politička križaljka, ko s kim, kako i gdje! A, gdje je u svemu država BiH baš se puno i ne vodi računa.
Ključno nismo čuli – na kojim programima bi bilo koja od nabrojanih kombinacija djelovala. Šta su to smjernice za buduću vlast, a koja će prije svega imati jedan cilj – opstojnost Bosne i Hercegovine.
Osmorka, tačnije trojka u Mostaru pred Draganom Čovićem. Pohvalili su se nekom novom energijom, nejasno artikulirajući oko kojeg se to koncepta slažu s HDZ-om BiH.
Borba za svaku ruku se nastavlja, a čini se, trenutno Stranka za BiH najrealnije je postavila principe. Semir Efendić krajnje iskreno napomenuo je da je 'uvjet za realizaciju tog programa usuglašavanje zajedničkog programa djelovanja ovih stranaka' (Osmorke).
"Mi smo kao Predsjedništvo odlučili da prihvatimo ovaj inicijalni sporazum, koji, naglašavam, još nije koalicija, a da bi bila mora imati svoj program, mi to još nemamo. Mi ćemo insistirati da se u tom programu nađu svi oni dijelovi našeg izbornog programa, a tiču se izgradnje prometne infrastrukture, nastavka ulaganja u energetskom sektoru, izgradnje novih objekata ili završetak započetih projekata, reforma poreznog sistema itd. To će biti stvari na kojim će SBiH insistirati da budu u programu prije nego što budemo ozvaničili da smo u koaliciji'', kazao je Efendić.
Ovo je istina, jer sve do sada što smo čuli je matematičko preslagivanje, o programima ni riječi osim floskula da idemo u EU i NATO, te da će borba protiv korupcije biti primat.
Sada će biti zanimljivo da li će Efendić ostati pri svom dijelu programa koji su iznijeli i u predizborno vrijeme, a tiče se državne imovine.
A, da bi se to pitanje riješilo morat će se neizostavno prije riješiti restitucija i denacionalizacija oduzete imovine donošenjem u Parlamentu BiH Zakona o denacionalizaciji i restituciji.
Prema saznanjima Patrije upravo je ovo dio programa na kojem će SBiH insistirati.
Pitanje restitucije i denacionalizacije imovine je sigurno vitalno pitanje obnove društva i bosanskohercegovačke državnosti, pa će stoga Stranka za BiH u ove ciljeve uložiti političku volju traženja i jačanja probosanskog političkog bloka, a za što vjeruju da postoje pretpostavke, ali vrijeme će pokazati je li to baš tako.
Sad se ključno pitanje postavlja, ako su deklarativno za put BiH u EU kako će stranke bez donošenja Zakona o restituciji kao jednom od uvjeta na putu naše zemlje prema Evropskoj uniji tamo i stići?
Iz EU su, podsjećamo, kazali više puta da u BiH ne postoji zakonodavni okvir za rješavanje zahtjeva za restituciju, naglašavajući da bi se u cilju jačanja vladavine prava i zaštite imovinskih prava građana, vlasti u BiH trebale baviti pitanjem povrata imovine na sveobuhvatan i sistemski način i uspostaviti zakonodavni okvir za rješavanje zahtjeva za restituciju.
Bosna i Hercegovina je jedina zemlja uz Albaniju koja ovu pristupnu obavezu nije do sada niti zakonski regulisala a kamoli pristupila realizaciji takvog zakona. Primjeri dobro provedenog posla i uznapredovanog puta ka EU uz fondovske benefite tome činu su u regionu vrlo vidni, prije svega u Hrvatskoj, ali ništa manje i u Srbiji.
Ali u BiH tome se žestoko suprotstavlja Republika Srpska koja želi da se ovaj zakon usvaja na entitetskom nivou. Prema izjavama onih koji su megafon Dragana Čovića politika HDZ-a želi ova pitanja riješiti na kantonalnom nivou!?
Nije im prihvatljivo čak ni da entiteti rješavaju državnu imovinu, već da to ide na kantone!? Ulazimo u koncept da izvan entiteta, pa i kantona kao da ne postoji država!? To bi 'sarajevske' stranke morale prepoznati kao prvu opasnost u ulazak sa HDZ-om i SNSD-om u vlast. Pa na kraju i prije samog formiranja vlasti definirati strateške tačke oko kojih bi pregovarali.
Jer, ovaj problem je samo jedan u nizu onih koji bi mogli biti, ukoliko programi uopšte budu uvjetovali formiranje vlasti, izgled budućih vlada.
Stoga je neophodno da se što prije probosanski blok ma ko da ga čini jasno odredi o svom programu, jer i sam Efendić je istakao da ono što im je ponuđeno (inicijalni sporazum) nije usaglašen program.