AMERIKANCI I EVROPLJANI - LICEMJERJE NA DJELU Dok traže depolitizaciju pravosuđa, vrše pritisak na Ustavni sud BiH

Piše: Rasim Belko

Ovo je sjajna zemlja i to je jedan od razloga zašto je želimo spasiti, rekao je otprilike u ovo doba prošle godine američki specijalac za Zapadni Balkan Gabriel Escobar govoreći o Bosni i Hercegovini.

A, onda je u istom intervjuu poručio: “Nije na SAD-u da mijenjaju politički sistem u Bosni i Hercegovini”. Sve poslije je historija koja ga demantira do srži. Da sam bezobrazan rekao bih da laže. Jer, njegov drug Matthew Palmer, ambasadori njegove države u Bosni i Hercegovini Eric Nelson (bivši) i Michael Murphy (sadašnji) učinili su sve da promjene političkog sistema usmjere u jednom pravcu. U pravcu koji je Escobar obećao hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću kad nam je ono poručivao da ne možemo u EU s postojećim ustrojem.

Redali su se pregovori, povremeno mijenjali likovi, ali propao je svaki pokušaj da se politička struktura u Sarajevu utjera u Čovićevu suru i potpiše kapitulaciju Bosne i Hercegovine na Izbornom zakonu. Jer, Izborni zakon kakav je Čović tražio je kapitulacija jedinstvene BiH ili uvod u kapitulaciju s konačnim ciljem institucionalne reorganizacije. Baš kako je HNS najavio.

POVEZANE VIJESTI

Pritisak na Ustavni sud BiH: Stranke žure u vlast, a Federacija klizi u žestok pravni haos!

A, onda se desio Christian Schmidt. Malo koga je iznenadila njegova bonska diverzija na Ustav FBiH i Izborni zakon Bosne i Hercegovine u noći sabiranja izbornih rezultata. Bio je to posljednji dio slagalice po nacrtu Escobara, Plenkovića i Čovića.

Tako je država u kojoj “Amerikanci ne mijenjaju politički sistem” dobila nakaradan izborni sistem koji su režirali upravo Amerikanci. To su isti oni Amerikanci koji nas više od decenije ubjeđuju kako je zarad budućnosti zemlje najneophodnija reforma pravosuđa. Zapravo to su i kreatori tok propalog antipravosuđa.

I umjesto da ispravljaju greške kojima su ovoj lijepoj zemlji nanijeli nesagledivu štetu, američka administracija Joea Bidena ide iz greške u grešku.

Nakon što su članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić i Šefik Džaferović uputili apelaciju na nametnute Schmidtove izmjene, iz Ustavnog suda su nam jasno rekli da trpe pritiske. A onda su mediji počeli da razotkrivaju široku lepezu likova uvezanih u lanac koji treba da suzi mogućnosti djelovanja Ustavnog suda BiH, da stvori pritisak nad sudijama tog suda, kako bi američko - zagrebačka kreacija u izvedbi Schmidta zaživjela u političkom životu.

Ključni likovi diplomatskog kora koji je krenuo u ofanzivu na Ustavni sud su isti oni koji predugo pričaju o tome kako u Bosni i Hercegovini treba reformisati pravosuđe.

Sada se može i naslutiti da bi to reformisanje vjerovatno išlo ka tome da to pravosuđe bude na dispoziciji zapadnih diplomata i emisara i njihovih bh. miljenika.

POVEZANE VIJESTI

Ustavni sud BiH odgodio donošenje odluke: O Schmidtovim amandmanima nakon formiranja vlasti!

Njihova priča je više nego licemjerna, jer ako je ključ naših problema pravosuđe (a nesumnjivo jeste) kako je to Izborni zakon dobio prioritet nad svim pa i životnim pitanjima.

Nisu se ti zapadni diplomati i emisari oličeni u liku i nedjelu Escobara pitali zašto nema presuda u slučajevima visoke korupcije, zašto nema ni kvalitetnih optužnica u zemlji koja je u vrhu korumpiranih zemalja. Ne zanima tog Escobara ni zašto nema presuda za negiranje genocida po izmjenama Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine koje je nametnuo prethodni visoki predstavnik Valentin Inzko.

Ali i Escobara i mnoge diplomate i kadrovike zapadnih zemalja zanima kako da što duže traje odlučivanje o vrlo jasnoj apelaciji, koja ne dovodi u pitanje pravo Schmidta da nameće rješenja, nego ustavnost onog što je navedeno u toj odluci. Licemjerne zapadne činovnike očito je strah odluke Ustavnog suda, jer to je isti sud koji je ranije proglašavao dijelove nekih nametnutih odluka neustavnim, pa je to praksa koja bi mogla oboriti i Schmidtove odluke.

Umjesto toga, koristeći svoju neospornu moć u Bosni i Hercegovini i utjecaj na sve njene institucije, Escobar i drugi zapadnjaci pritisnuli su PODOBNE političke aktere da brzinom japanskih vozova krenu u formiranje vlasti po vertikali. Time će se dodatno usložniti rad sudija Ustavnog suda BiH koji će morati voditi računa da svojom odlukom ne unesu institucionalno urušavanje.

Istovremeno, ambasade zapadnih zemalja i njihovi specijalni izaslanici već su kreirali i svojim (ne)djelovanjem omogućili domaćim secesionistima, agitatorima konačne podjele zemlje da ne poštuju veliki broj ustavnih presuda od banalnih u predmetu “županija” “Željko Komšić za ostale”, “državna imovina”...

I tu dolazimo do ključne dileme sadržane u licemjerstvu Escobarove rečenice s početka teksta. Lažu li nas da su nam prijatelji i da pokušavaju pomoći ovoj državi da napravi krucijalne korake naprijed ako znamo da ono što nam političkom snagom i silom nameću kao pravila vodi u srednjovjekovno političko uređenje evropskih zemalja. Jer, ova zemlja je u tom srednjem vijeku bila uređenija i mirnija od današnjeg stanja.

Licemjerstvo tih naših zapadnih prijatelja ponajviše se ogleda i u činjenici da u svojoj zemlji ne smiju ni pokušati zagovarati izborno zakonodavstvo kakvo nama nameću, a kamo li da se smiju (javno ili tajno) miješati u rad vrhovne institucije Ustavnog suda.

Primjera radi, Joe Biden to ne smije pokušati ni prema jednom američkom sudu, a nama šalje kadrovike koji poput kakvih kabadahija diktiraju izborni model po željama HDZ-a BiH što je otprilike preslika sistema burske Nacionalističke stranke u Južnoafričkoj Republici!

I onda prisilom nad Ustavnim sudom urušavaju ustavno-pravni poredak ove države.

Stoga, druže Escobare, potpuno si u pravu kada veliš da nije na Americi da nam kroji politički sistem. Ali pokušaj da ne lažeš barem sebe, mi smo navikli da nas lažete, pa nas i ne iznenađuje.