DODIKOVE ŽELJE I TEŠKA PITANJA Euforija oko kandidatskog statusa BiH ne smije zamagliti priču da Osmorka NATO ostavlja po strani!

Piše: Amina Čorbo-Zećo

U Sporazumu o koaliranju stranaka osmorke i HDZ-a BiH na čak tri mjesta se spominje riječ NATO. Prvo u preambuli sporazuma gdje stoji da se potpisnici između ostalog vode s ciljem punopravnoga članstva u Europskoj uniji i članstva u Sjevernoatlantskom savezu (NATO), obavezuju učiniti određene stvari.

Konkretno kada je riječ o NATO-u tamo stoji:
-    Poštivanje preuzetih obaveza i nastavak daljnjih aktivnosti u implementaciji programa reformi i saradnja s NATO savezom i njegovim članicama;
-    Provedba svih elemenata Akcijskog programa za članstvo u NATO-u (MAP) i blagovremeno usvajanje i provođenje godišnjih Programa reformi;

No, prema najavi Milorada Dodika i Dragana Čovića u četvrtak 15. decembra desit će se i potpis zvanični koaliranja HDZ-a, SNSD-a i Osmorke. Sudeći prema najavama sva pitanja koja izazivaju svađe i sukobe bit će stavljena na stranu. Tempirano savršeno. Jer u četvrtak bi BiH i zvanično mogla dobiti status kandidata za članstvo u Evropsku uniju. Ali, šta to znači BiH bez članstva u NATO. Pesimisti bi kazali jedno veliko NIŠTA.  

Teško je očekivati da Dodik, koji slijepo slijedi politiku Vladimira Putina i Aleksandra Vučića pridruži se sporazumu kojeg su potpisali HDZ i Osmorka, ako ništa makar zbog NATO-a, u kojeg Dodik, a ni drugi zvaničnici RS-a ne žele nikada ući!

Kada se govori o Bosni i Hercegovini i NATO-u, jasno je da postoje izuzetne i duboke historijske veze. Postoje i one koje su pravne, sadržane u dubokim nitima Dejtonskog sporazuma, koje svojom suštinom drže „NATO-ov kišobran“ iznad BiH.

Ali, ni to nije dovoljno da se za ulazak u NATO bore članovi Osmorke, koji ponavljaju Čovićevu i Dodikovu priču.

“Smatramo da je budućnost BiH u NATO-u, to je i naša zakonska obaveza. To ostaje teško, ozbiljno pitanje. Međutim, to nije prepreka da moderniziramo Oružane snage BiH i osiguramo bolje radne i životne uvjete pripadnicima Oružanih snaga”, reći će Nermin Nikšić, lider SDP-a za Večernji list.

Kao da priča bajku, jer Dodik nikada neće pristati ni na jačanje Oružanih snaga BiH, godinama to dokazuje kočenjem u usvajanju budžeta gdje se planiraju sredstva za takvo što.
Dakle, oba pitanja i NATO i jačanje Oružanih snaga BiH su u rukama secesioniste Dodika, u kojem tek Nikšić vidi neku staru/novu promjenu. Navodno je on video starog Dodika, onog iz vakta kada je na transporterima ušao u vlast u RS, da se makne mrski SDS.

Danas, dok u susjedstvu bukvalno gori (Kosovo, Crna Gora), jasno je koliko je važno pristupanje NATO-u, i jačanje te saradnje. 

I možda je to najbolje opisao Željko Komšić na inauguraciji kada je rekao da NATO ostaje primarni, a EU, zbog ignorisanja presuda iz Strazbura, sekundarni prioritet, ali očito Osmorka ne misli tako. 

Sad se nameće pitanje, kako je moguće da stranci toliko podupiru pravljenje vlasti s onim snagama koje NATO žele ostaviti sa strane, dok se bave ekonomskim pitanjima. Na kraju kako se misle bez sigurnosti u zemlji jačati strane investicije, a ulaskom u NATO sigurno bi došle bez prevelikih lobiranja.

Mnogo je toga što se kosi s onim što govore lideri buduće vlasti i činjenica koje su I političkim laicima vidljive golim okom. I nikakva euforija oko kandidatskog statusa BiH za EU ne može sakriti nelogičnosti i opasnosti koje vrebaju Bosnu i Hercegovinu, dok jača ruski utjecaj na Zapadnom Balkanu.