Slučaj Eva Kaili: Korupcija i lobiranje u EU

Piše: Armin Sijamić

Hapšenje potpredsjednice Evropskog parlamenta Eve Kaili u nedjelju, duboko je uzdrmalo Evropsku uniju. Prema medijskim izvještajima, koji se pozivaju na policijske izvore, prilikom pretresa njenog stana pronađeno je 600 hiljada eura u gotovini, a privedeno ili ispitano je, za sada, još pet osoba iz tri države, političara iz Italije, Belgije i Grčke. Kasnije je broj pretresenih lokacija samo rastao, kao i pronađene sume novca.

Prema medijskim navodima iz izvora uključenih u istragu, Kaili je novac dobila iz Katara za lobiranje u korist te bogate arapske zemlje. Katar poriče da je dao novac, Kaili tvrdi da nije kriva. Španski El Pais u nedjelju piše da belgijska policija nije potvrdila da se radi o katarskom novcu. Bez obzira na to kakav sudski epilog će dobiti, slučaj Eve Kaili otvorio je niz pitanja, iako zvaničnici EU nisu spremni o tome detaljno i javno govoriti. Barem ne u ovome trenutku.

Iako mediji o ovom slučaju ne izvještavaju „iz minute u minutu“ i vijest je sklonjena sa većine naslovnica najvažnijih medija – čak i u korist fudbalskih utakmica, skandal je toliko veliki da se o njemu ne može šutjeti. Navodno, belgijska policija je Kaili uhvatila na djelu i zbog toga se ona nije mogla pozvati na svoj imunitet koji uživa kao visoki službenik EU. To u principu znači da je EU suočena sa činjenicom da je neko podmitio njenog visokog službenika, iako je Kaili samo jedna od četrnaest potpredsjednika gigantskog parlamenta koji ne bira najvažnije organe unije, ali se o nečemu pita. Navodna uključenost njenih članova porodice i kolega iz različitih zemalja govori da takav prekršaj pravila i normi unutar briselskog političkog aparata nije izolovan potez grčke političarke.

Nekoliko dana ranije njemačka policija je uhapsila grupu desničara koja se tereti za pokušaj državnog udara u najvećoj evropskoj ekonomiji i domu desecima hiljada američkih vojnika još od Drugog svjetskog rata. Ali ni ta vijest nije otvorila toliko pitanja kao ona da je Kaili uhapšena. Politico je ocijenio da se radi o jednoj od najvećih kriza koje su pogodile EU posljednjih godina.

Predsjednica Evropskog parlamenta Roberta Metsola, po hapšenju njene kolegice, obećala je da neće biti „skrivanja stvari pod tepih“ i da će se istraga sprovesti do kraja. Međutim, prve reakcije iz vrha EU ukazuju da se o problemu korupcije unutar institucija unije ne želi govoriti. Šefica Evropske komisije Ursula von der Leyen odbila je odgovoriti na pitanje novinara o odnosima potpredsjednika Evropske komisije Margaritisa Schinasa i Katara, čime je izazvala bijes kod prisutnih. Schinas je, kao i uhapšena Kaili, posljednjih mjeseci govorio pozitivno o Kataru koji je došao u fokus medija sa Zapada zbog održavanja Svjetskog fudbalskog prvenstva u toj zemlji.

Katar su mnogi teretili da je korupcijom dobio domaćinstvo, da su brojni radnici izgubili život tokom izgradnje stadiona i da je stanje ljudskih prava u toj azijskoj zemlji loše. Drugi su tvrdili da je Katar dobar primjer za okolne azijske države. Kaili i Schinas spadaju u ove druge.

Lobiranje i korupcija

Još jedna od potpredsjednica Evropskog parlamenta oglasila se povodom ovoga slučaja. Katarina Barley je istakla da u EU nema mjesta korupciji.

„Ne tolerišemo korupciju. Korupcija je otrov za demokratiju“, rekla je ona i dodala da podržava lobiranje u skladu sa propisima, podvlačeći da je Parlament EU transparentniji od drugih.

Međutim, kakva transparentnost i kontrola može postojati ako su stotine članova tog parlamenta izložene hiljadama lobista. Prema nekim podacima po hodnicima institucija EU slobodno djeluje oko 25 hiljada lobista iz čitavog svijeta. Tako u Briselu djeluju različite države, velike ili manje sile, međunarodne korporacije, velike fabrike i predstavnici čitavih industrijskih grana, poput duhanske, farmaceutske, naftne i drugih.

O problemu korupcije prilikom lobiranja unutar EU govorili su rijetki, pa je to pitanje dospjelo u javnost i prije ovoga slučaja. U takvim okolnostima hapšenje grčke političarke Eve Kaili i njeno direktno povezivanje sa Katarom postaje posebna tema o kojoj će se u narednom periodu govoriti. Nužno će se postaviti pitanje kako to da su baš samo oni otkriveni.

Njen advokat Michalis Dimitrakopoulos je izjavio da njegova klijentkinja odbacuje sve optužbe i tvrdi da „nema ništa sa Katarom“, prenijele su agencije obraćanje grčkog advokata.

Stvar postaje zanimljivija zbog činjenice da je belgijska policija uhapsila i Antonia Panzeria, državljanina Italije i bivšeg EU parlamentarca i da je on, po pisanju Reutersa, „osumnjičen da je dobijao novac iz Katara i Maroka da bi uticao na zaposlene“ u Parlamentu EU. Dakle, pored Katara u priču je uvedena i još jedna država i još jedan parlamentarac koji je blizak uhapšenoj Kaili. Zatim, u Italiji je uhapšena i kćer Antonia Panzeria te vođa sindikata koji je nedavno izabran na tu poziciju. Mediji su izvijestili da je uhapšen i partner Kaili i njen otac sa torbama napunjenim novcem.

Kaili uklonjena, problem ostaje

Odgovor institucija EU, parlamentarne grupe i stranke PASOK kojoj Kaili pripada bio je munjevit – osuda, suspenzija i smjena, a grčka policija je privremeno zaplijenila njenu imovinu. Neki od uhapšenih su zadržani u pritvoru, a neki samo ispitani. Međutim, bez obzira kako se ovaj slučaj završi i kome se na kraju dokaže krivica ili nevinost, hapšenje visoke zvaničnice EU nanijelo je veliku štetu imidžu čitave unije.

Komentatori širom svijeta su primjetili da nakon ovoga korupcijskog skandala EU gubi legitimitet da druge optužuje i da im sudi za korupciju. Oreol nepogrešivnosti i ispravnosti odluka koje donose ovako je narušen, posebno zbog činjenice da se nije radilo o jednoj, već o više osoba upletenih u skandal.

U praktičnom smislu stvari su još poraznije za EU. Ukoliko Kaili bude presuđena za ono što joj se stavlja na teret, onda se mora otvoriti i pitanje uticaja vanevropskih aktera na donosioce odluka u Briselu. Ako su, prema dostupnim podacima, evropske zvaničnike uspjeli potkupiti lobisti iz Katara i Maroka, šta su onda sve u stanju uraditi oni koji dolaze iz velikih sila, poput Rusije ili Kine? Šta ako se dokaže da su na različite odluke Brisela uticali, na primjer, Rusija ili Kina koje Zapad vidi kao svoje najveće rivale?

Evropska unija je najavila da će pokrenuti sve potrebne istrage da bi se utvrdile okolnosti pod kojim se ovaj događaj odvio, a mnogi europarlamentarci su predložili promjenu regulative u oblasti lobiranja te pojačanu borbu protiv korupcije. Kako će ta borba izgledati i kakvi će biti njeni rezultati pokazat će vrijeme, ali kod mnogih ostaje strah da najveći politički projekat u historiji Evrope može biti doveden pred ozbiljan test zbog „šake dolara“ i to od onih koji trebaju da štite Evropsku uniju i njene građane koji su iz izabrali i koji ih za to izdašno plaćaju.