DOBROVOLJAČKA Svjedok potvrdio: Kontejnerima na vojnu kolonu i sačmom na sto dugih cijevi!

(Patria) - Svjedok Draško Đurić pred Sudom BiH danas je o dešavanjima u Dobrovoljačkoj 3. maja 1992. godine sažeo sve u jednom opisu. 

„Preko više od 100 vojnika naoružanih ličnim naoružanjem automatskim puškama u kamionima se kretalo kolonom u Dobrovoljačkoj. Kroz otvor na kamionu ispod cerade vidjeli smo da poluvojnici guraju kontejnere. Počelo je i pucati. Na kamionu gdje sam ja bio ranjen je jedan vojnik. Vidio sam da je rana od lovačke puške. Bila je to sačma, malo “, kazao je Đurić.

I svi koji su bili i sudjelovali u odbrani grada Sarajeva tog maja 1992. godine znaju da je samo lavovska snaga i pokoja sačma sačuvala grad.

Ali, Tužilaštvo BiH je uprkos svemu pokrenulo optužnicu protiv 10 osoba koje se terete da su 3. maja 1992. godine u Sarajevu izvršili napad na kolonu vojnika bivše JNA, koja je bila pod pratnjom UN-a.

I proces je krenuo. Današnje svjedočenje Đurića, tada kako kaže mladog vojnika u JNA početak je, prema svemu sudeći, višegodišnjeg sudskog procesa.

Tužilac Mladen Vukojičić u direktnom ispitivanju svjedoka Đurića tražio je njegova saznanja o dešavanjima u Drugoj vojnoj oblasti na Bistriku, te je svjedok ispričao da je nekada 24. ili 25. aprila stigao iz Lukavice na Bistrik kako bi iseljavali komandu, te da je pakovao knjige iz biblioteke. 

On je kazao i da se 2. maja čula pucnjava te da su tada postavljeni na položaje na prozore, i da im je rečeno da se brane. On prema vlastitim tvrdnjama nije pucao.

No, ono što je iznenadilo advokate odbrane, a i samo Sudsko vijeće je tvrdnja svjedoka Đurića da do danas nije znao da je tog 2. maja u Sarajevu zapaljeno preko 30 vitalnih objekata i da je naređeno diverzantskoj jedinici JNA da zauzme zgradu Predsjedništva BiH.

Na pitanja advokatice Ejupa Ganića Lejle Čović da li je vidio da je iz Komande tog 2. maja izašao veći broj naoružanih vojnika svjedok je kazao da nije vidio. Negativno je odgovorio i na pitanje da li mu je poznato da se dešavaju teške borbe između JNA i branilaca Sarajeva.

Đurić je kazao i da je vidio kako osoba u tenama, šarenoj jakni i plavoj beretki ubija potpukovnika dok je on ležao na zemlji. Istakao je da je vidio amblem s ljiljanima na beretki. Senad Pizović, advokat Fikreta Muslimovića tražio je od svjedoka da kaže kako se danas sjeća ljiljana, a 2011. kada je davao iskaz nije imao takav opis.

Đurić je kazao da danas govori sve čega se sjeća i da je to sjećanje bolje nego ono iz 2011. godine.

Advokatica Bakira Alispahića Mirna Avdibegović tražila je od svjedoka da kaže kada je sve davao iskaz na ove okolnosti, no, svjedok Đurić je kazao da je to bilo samo 2011.

„A, je li mislite ono u Beogradu?“, upitao je svjedok.

Avdibegović je zatim insistirala da Đurić kaže kada je bio u Beogradu, te na čiji poziv je išao, ali svjedok Đurić tvrdi da se ne sjeća.

„Ne mogu da pričam o toj izjavi. Išao sam sam, išao sam na neki sud. Ne znam kada je to bilo, je li prije 2011. godine. U prostoriji su bili jedna dvije osobe. Ne znam stvarno“, kazao je Đurić.

Tužilac Vukojičić je isticao da on nije koristio tu izjavu i da je moguće da je u spisu, ali da je on nije koristio.

I predsjedavajući vijeća Darko Samardžić imao je pitanja za svjedoka te je poučen vlastitim iskustvima iz služenja vojnog roka pitao Đurića da li je on gledao dnevnike, a što je bila obaveza.

„Ne, nisam. Niko nas nije informirao“, istakao je Đurić, dodajući da je on čuo pucnjeve i detonacije, ali da nije znao gdje tačno puca.

Svjedok je pričao i da su nakon što je kolona presječena odvedeni u salu (FIS), gdje su čuvari bili korektni prema mladim vojnicima, ali da su oficiri odvođeni na ispitivanje, a vraćani 'vidno isprebijani'.

Istakao je da je i njega neko u toaletu FIS-a fizički napao, a da su autobusima otišli ka Lukavici.

Đurić je kazao i da je i ranije nuđeno da napuste JNA, ali da je on ostao na odsluženju vojnog roka, a nakon čega je završio u Banja Luci u kasarni.Kazao je da je bio u Han Pijesku u Jugoslovenskoj vojsci 1993.

Nastavak suđenja zakazan je za 21. decembar. 

Uz Ejupa Ganića, optužnica tereti i Zaima Backovića, Hamida Bahtu, Hasana Efendića, Fikreta Muslimovića, Jusufa Pušinu, Bakira Alispahića, Enesa Bezdroba, Ismeta Dahića i Mahira Žišku da su 3. maja 1992. godine u Sarajevu napali nebranjenu mješovitu kolonu vojnika i civila zaposlenih u bivšoj JNA, koja je bila pod pratnjom mirovnih snaga UN.