SA ISTOKA TEROR, NA ZAPADU ERROR Projekti poput Dritana i 'osmorki' čine Ameriku opasnijom po Bosnu i Balkan od Rusije

Piše: Rasim Belko

Hibridna politička agresija koju na Balkanu provodi Rusija u koordinaciji s Beogradom ušla je u potpuno novu fazu. Nakon višegodišnjeg nesnalaženja, iscrpljeni ratovima devedesetih i dijelom poraženi od strane Zapada, tirani u Beogradu i Moskvi pronašli su put kojim će njihov utjecaj jačati, a stabilnost i demokratija napuštati ove krajeve.

Primarno su koristili greške koje je Zapad pravio u pokušaju instant instaliranja demokratije na ovim prostorima. Jer, u tom pokušaju birali su kadrove koji su od demokratije daleko ko Kim Jong-un. Drugo, Zapad, prvenstveno Amerika opterećena je frontovima na različitim geostrateškim tačkama. Zapadni interes za Balkan se u svemu tome prilično izgubio, a Rusija i Srbija sve to vješto iskoristile.

Bosna i Hercegovina nikada nije prestala biti meta napada. Zahvaljujući greškama Zapada Beograd je kontinuirano u mogućnosti da je podriva. Crna Gora se i držala do unazad desetak godina, a sve poslije išlo je na ruku tiraniji. I sve to išlo je mirnim putem, dok su se Zapadnjaci upinjali da kroz kompromis ujedine branitelje nezavisnih država BiH i Crne Gore sa otvorenim neprijateljima svega demokratskog i zapadnog, politički okupatori uspijevali su trasirati puteve za nove akcije.

Jer, nije Putin napao Ukrajinu oružano prije nego ju je pokušao političkom agresijom okupirati. I kada je uspijevao nije bilo zveckanja oružjem, ali od dolaska vlasti koja je otvoreno proamerička ili prozapadna, ruski tiranin shvatio je da bez oružane agresije nema izlaza.

I u toj Ukrajini Zapad je pravio katastrofalne greške, no greške koje su pravili na Balkanu mnogo su opasnije, a njihove posljedice mogu biti dalekosežne. Ključna greška Zapada je činjenica da su pomislili kako je korijenje demokratije koje su posijali u ovoj regiji pronašlo plodno tlo. E tu su se prevarili i okrenuli borbi da sklone sve koji su im u sijanju te demokratije i borbi protiv tiranije pomagali.

Milo Đukanović bio je čovjek Zapada kojem su pomogli da izvuče Crnu Goru iz kandži velikosrpskog projekta. A onda su ga ti Zapadni oci pustili niz vodu, tovareći mu afere i aferime, kako bi dobili novu, demokratičniju vlast. I upali su u zamku.

I nakon toliko vremena očito nisu shvatili i naučili ovo područje. Pa su dopustili da priča o korupciji postane savršena podloga za SANU, BIA, SPC kao nosioce politike Beograda da jača okupacione političke snage i napadne Crnu Goru. Danas u Podgorici sjedi prosrpska i proruska vlast. Iako je članica NATO-a, Crna Gora tako je dospjela u grupu najnestabilnijih evropskih zemalja.

Bosna i Hercegovina nije stabilna otkako je odlučila da se otme iz kandži srpsko-hrvatskog hegemonizma. O greškama koje su počinili zapadnjaci u navodnom pokušaju pomaganja Bosni piše u skoro svim knjigama tih zapadnih pomagača. Igrali su ruski rulet s našim životima, a onda se u biografskim i inim drugim knjigama kajali.

No, sve to je Bosna nekako uspjela preživjeti, ali silovanje kakve takve demokratije koje se odvija posljednjih mjeseci moglo bi ugroziti i lažni oreol mira u ovoj državi, koji su nam kreirali.

Matrica je posve identična crnogorskoj. Predvođeni Amerikom, zapadnjaci su odlučili kreirati politički front na matrici priče o novim snagama koje Bosnu treba da vode u euroatlantske integracije. Korumpiranim, radikalnim, nepoželjnim i nelegitimnim markirali su one koji su u dosadašnjih 30 godina na čelu s tim Zapadom odveli Bosnu pred vrata NATO-a, sačuvali taj mir. One koji su pod pritiskom Amerikanaca i Zapada bili kompromisni sa političkim pijunima tirana i hegemonista danas miču jer im trebaju novi kompromisi, koji će skoro pa sigurno Bosnu i Hercegovinu uvesti u nove nesigurnosti.

Izetbegović je Đukanović, a da ne bi bio jedan Dritan na udaru u Bosni su ih pronašli osam. Bilo ih je i više, ali narod nije dao ulaznicu. Danas tih osam političkih stranaka na krilima američke i zapadne podrške nudi kompromise secesionizmu, diskriminaciji i politikama hegemonizma, jer vele, kompromis je jedini izlaz.

Svi dosadašnji kompromisi bili su strateški promašaji i obmana za narod, jer ništa dobrog nisu donijeli ovoj državi. I kako to da se u Bosni mora praviti kompromis sa putinofilima a u Ukrajini se mora uništiti Putinova vojska. Na dvije usko vezane geopolitičke tačke Zapad djeluje različito. A moralo bi biti identično, jer kako danas napisa Danilo Kalezić “Front protiv tiranije počinje u Ukrajini, ali je on samo njegov manji, dramatičniji dio”.

I kako to da su Milo i Bakir korupmirani do nepoželjnosti, a Milorad i Dragan poželjni iako i jednom i drugom većina u vrhu stranaka boravi na američkoj crnoj listi. Ili ne shvataju ili im je plan suprotan od onog dobronamjernog govora. Jer, u Crnoj Gori ruše Crnogorce koji neće sa Srbijom, u Bosni ruše one koji su brana srpskom svijetu, koji je od najvećeg geostrateškog interesa Moskve.

O osmorkama i drugim orkama mnogo je napisano. Zaostali u političkom razvoju njihovi lideri imaju samo jedan strateški cilj - foteljaški, pa su stoga lako kompromisni oko državnih interesa. No, oni nisu preslika političkog tijela Bosne i Hercegovine, već su silom grupisani kako bi zapadni planovi bili ostvarivi. I opet zapinju. I opet će silovati demokratiju.

Ali će, i prije nego Amerikanci i zapadnjaci shvate, taj osmokraki balon eksplodirati. Dijelom zbog ličnih interesa dijelom što su neupitno nesposobni da shvate širu sliku svijeta oko sebe.

Stoga je sve očitije da se ova zemlja treba manje plašiti svojih neprijatelja, a biti obazriva na prijatelje. Oni su joj skovali zamku. A tu zamku morat ćemo izbjeći, makar balon pukao i na ulici!