UGLEDNICI IMA LI VAS Ko da Bosnu spremi za odbranu?

Piše: Rasim Belko

Odavno je rečeno da se historija ponavlja, ponekad kao farsa, a nekad kao tragedija, reče nekadašnji srbijanski političar i književnik Vuk Drašković.

I zaista, čovječanstvo se iz stanja u stanje iz vremena u vrijeme vraća i prolazi kao na kakvoj vrtešci. Jer, nakon Hitlerovog krvoprolića i holokausta svijet je odlučno, nikad odlučnije kao tada poručio: “Nikada više!”. A onda su se sporadično dešavali vrlo slični događaji koji su slutili da je to “Nikada više!” zapravo samo politička optička varka i da je naša civilizacija daleko od civiliziranog.

A onda je došla Rwnada, i za tri mjeseca Huti su ubijali Tutsije kao što je Hitler ubijao Jevreje. Godinu poslije Rwande došla je Srebrenica, gdje su Srbi po vojnim i civilnim planovima Beograda i Pala ubijali Bošnjake, muslimane.

Nikada više, tih je godina gubilo smisao i bilo sramno podsjećanje da visoke politike najjačih zemalja i ne prezaju od dopuštajnja masovnih pokolja. Ujedinjene nacije, nastale nakon onog “Nikada više”, pokazale su bezobrazno vidljivu nemoć, nezainteresovanost i nesposobnost da spase progonjene od smrti u genocidu.

I zato me strah Vukovih riječi. Strah me jer su u razmaku od nekoliko dana Drašković, nesporno informisan i pronicljiv i prvi čovjek Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini reisul-ulema Husein ef. Kavazović odaslali identične poruke.

Nalazimo se u predkataklizmičnom vremenu, u kojem više nije pitanje hoće li IKADA više biti ponovljen Holokaust ili genocid, nego gdje i nad kime. Drašković tako poručuje da ga je strah za milione života:

“Počinjem da se plašim za milione života. Čini mi se da je ovo 1938. i da je ona na izmaku i da ulazimo u 1939. kada je počeo Drugi svjetski rat. Bojim se da bi 2023. mogao početi treći svjetski rat. Epicentar rata može lako dovesti do sudara NATO-a i Putinovih trupa. U Kremlju ne odstupaju od svoje sulude strategije nestanka ukrajinske nacije.

Očekujem da će u idućoj godini biti vrh njihove ofanzive sa ciljem da ostvare svoj naum. NATO će se vjerovatno naći pred čovječanskom dilemom, da li da šutke posmatra armagedon nad jednom državom ili će Ukrajini pomoći na svaki način. Da li će tom prilikom doći da upotreba nuklearnog oružja – to je taj veliki strah. Nije sporno da bi konvencionalnom upotrebom oružja Rusija za dva dana bila poražena. Odavno je rečeno da se historija ponavlja, ponekad kao farsa, a nekad kao tragedija, zaključi Vuk nedavno.

Ono što je rekao mnogo je opasnije nego se na prvo čitanje i čini. No, činjenica da je vrlo sličnu ili skoro identičnu poruku odaslao i Kavazović daje tonalitet straha ovoj poruci.

A u Zenici nam Kavazović poručuje: “Aktuelni trenutak nalaže mobilizaciju širokog fronta i uključivanje naših uglednika iz ovog vremena da se suzbiju negativne tendencije koje poprilično nalikuju onima iz 1941. godine i ciljano pokušavaju unijeti razdor i mržnju među naše stanovništvo”.

Šta znači razdor među našim stanovništvom znamo. Svojevremeno ga je unijela fašistička Njemačka kreirajući NDH, praveći logore u kojima se masovnim egzekucijama uništavali cjelokupan ljudski rod koji se nije slagao s brkicom i njegovim planovima.

Neuračunljivih planera mnogo je na Balkanskom poluotoku. Njihovi planovi šizofreni su i antiljudski kao i Putinov i Hitlerov i Miloševićev i Tuđmanov. A sljedbenika na pretek, spremnih da zarad čistoće rase krenu u krvavi pohod etničkog čišćenja.

Zato me kombinacija riječi i najava Draškovića i Kavazovića plaši, jer, poruke nikada više rata na ovim prostorima identične su onim porukama “nikada više Holokaust”. A procjena da ulazimo u period koji liči na vrijeme uoči početka ili sami početak apokalipse je dovoljna opomena. I to ne samo političarima koje zbog medijske lobotomije krivimo kao isključive krivce, ali za nedaće koje nam prijete krivaca je mnogo više i po dubini i po širini.

Joe Biden, američki predsjednik, je državnik, političar, ali nije jedini krivac za pogrešne američke odluke, on je samo onaj vidljivi dio tog spiska. Stoga se dijele i zasluge i kritike. Kod nas, na Balkanu, u Bosni i Hercegovini, kritike idu isključivo politici iako u nju danas ulazi svako, pa i onaj bez naobrazbe. A načitani uglednici našeg vremena skriveni su ispod prašine, koja je sakrila njihovu indolentnost.

I zaista je vrijeme da se nešto mijenja. U Bosni napose, jer mi smo nepripremljeni i na sitne političke provokacije, a kamo li na ozbiljne geotektonske poremećaje.

Uglednici ima li vas?