I MI SMO ŽRTVE 9. JANUARA Zapaljeni smo na Bikavcu jer smo bili drugačiji, ubili su nas bebe, djevojčice i dječake

(Patria) - Na Bikavcu u Višegradu 27. juna 1992. godine dogodio se ratni zločin poznatiji kao živa lomača, a skupa sa sličnim zločinom u Pionirskoj ulici u istom gradu, biva među najmonstruoznijom među zločinima u agresiji na Bosnu i Hercegovinu. 

Najmlađa žrtva bila je stara samo godinu dana. Jedina koja je preživjela ovaj zločin jeste Zehra Turjačanin koja je o strahotama na Bikavcu svjedočila pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ).

Za zločin na Bikavcu pravosnažnom presudom u MKSJ osuđeni su Milan Lukić na doživotnu kaznu zatvora i Sredoje Lukić na 27 godina zatvora. Za zločine u Višegradu suđeno je i pred domaćim sudovima u Bosni i Hercegovini. 

Među ostalim žrtvama žive lomače u mjestu Bikavac su djeca, najmlađem jednogodišnjem sinu Šuhre Aljić ni ime nije bilo dato. Jednom dječaku od 11 godina nije poznato ime, a ubijena su još i djeca: Elma Tufekčić, pet godina, Ensar Tufekčić, godinu i po, Selmir Turjačanin, devet godina, Vilić Mirzeta, osam godina. 

Parlamentarci koji su 9. januara osnovali Republiku srpsku saizvršioci su nedjela u kojima su monstrumi zapalili djecu, žene i starce u okviru velikosrpskog projekta.