Hoće li izborom Konakovića 'spikerfon koalicija' u diplomatiju uvesti dnevne sukobe ili Arnautom spasiti stvar

(Patria) - Nakon što je Milorad Dodik povukao kandidaturu Denisa Šulića za mjesto ministra Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine navodeći da „ne želi da troši njegov kredibilitet“  potraga za novim imenom mogla je da počne.

Šulić je „teško stjecao“ svoj „kredibilitet“ na način da je predsjedavao  hitnim sjednicama Narodne skupštine Republike Srpske umjesto Nedeljka Čubrilovića koji svjestan protivpravnosti akata koji su usvajani na tim sjednicama – zaključci o otimanju nadležnosti državi iznalazio „izgovore“ da ne obavlja funkciju predsjedavajućeg. 

Međutim, da bi se dokazao Dodiku, Šulić je pod prijetnjom krivičnog gonjenja (kad bi Tužilaštvo Bosne i Hercegovine radilo svoj posao) sjeo u stolicu predsjedavajućeg.  

Dodik brine za one koji bi ga slijepo pratili u sve vrste avantura, pa je Šulića povukao iz cijelog nereda oko Osmorke.

Šulić je zapravo trebao biti imenovan kao Bošnjak u Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, a što bi onda otvorilo prostor da lice koje se izjašnjava kao Ostali bude zakonito imenovano na mjesto ministra Ministarstva prometa i komunikacija.

To mjesto je pripalo bošnjačkoj kvoti...

Pritisak javnosti koja je ukazala na pogubnost Šulića i činjenicu da bi se kontrola Vijeća ministara Bosne i Hercegovine u cijelosti isporučila osovini Dodik-Čović, urodio je plodom pa je Osmorka umolila Dodika da preispita svoj izbor.

Podsjećamo da je stvar bila gotova jer je Osmorka već bila pristala da Šulić bude ministar, bez da su i pokušali ispregovarati da oni pored tri ministarstva koja pripadaju Bošnjacima, imenuju i ministra za ljudska prava i izbjeglice iz reda Ostalih. Dodik je insistirao da on imenuje jer smatra da mu je Lučićev izbor u prošlom sazivu „uzurpirao ono što mu pripada“.

Dodik je prigodničar koji za svaku priliku ima prigodnu izjavu i za svaku poziciju koja to traži prigodnog „kandidata“ koji će je popuniti. Navodno, umjesto Šulića novo prigodno ime je Sevlid Hurtić, predsjednik stranke Zelenih koja je dio projekta  Pokreta za državu. 

Hurtić je prema pisanju medija bliskih Osmorki „elegantno rješenje“ – izjašnjava se kao Bošnjak, neće poremetiti raspodjelu resora u Vijeću ministra i što je još važnije neće poremetiti izbor ministra vanjskih poslova. 

O Hurtićevim odnosima sa Dodikom, njegovoj „kooperativnosti“, odlučivanju u vezi izbora delegata u Dom naroda PS BIH, izbora Srebrenke Golić za predsjednicu kluba Bošnjaka u Vijeću naroda NSRS,  svako za sebe treba da izvuče zaključak zašto ga Dodik predlaže na funkciju.

Da ova priča nema „elegantnu“ pozadinu vidi se iz pisanja na društvenim mrežama lica bliskih stranci Narod i Pravda koja navode da je pozicija ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine „crvena linija“ preko koje Narod i Pravda neće preći pa ni pod cijenu produbljivanja krize unutar Osmorke. 

Iako je „izvor“ upotrijebio termin „raspad Osmorke“ on nije izvjestan i korišteni termin je više teatralan kako bi se zaprijetilo drugim strankama na nižim nivoima vlastima. Izvor je naveo vidnu „ogorčenost“ unutar NIP-a gubitkom „sigurne pozicije“ načelnika opštine Centar, premijera sarajevskog kantona i premijera Federacije BIH. I zato je Ministarstvo vanjskih poslova „crvena linija“.  

Prečasni, prepodobni, prekompetentni

Ova pisanja mnogo govore i o neskladu koji vlada unutar Osmorke i činjenici da su priče „sposobni, a ne podobni“ iste one floskule koje je SDA prosipala decenijama iz nas, a znamo koga je sve kandidovala na koje pozicije. Na kraju sve što je bitno je fotelja, pa koliko god neko za nju bio nekompetentan, bez formalnog i općeg obrazovanja i koristi za državu.

Ipak, Hurtić je još uvijek špekulacija i dok Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine ne potvrdi novi sastav Vijeća ministara BIH ništa nije konačno. Pitanje je da li poslije svih koncesija koje su stranke „Osmorke“ dale Dodiku i Čoviću mogle tražiti da one predlože Bošnjaka na mjesto ministra Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice?

Ostaje  otvorena i druga mogućnost da se ambasade sa sjedištem u Sarajevu uključe i konačno odluče nešto što će biti u stvarnom interesu države Bosne i Hercegovine, a to je imenovanje Damira Arnauta na mjesto ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine.

Izborni rezultati stranaka Osmorke pokazao je da nemaju širu podršku građana, ali su kontinuirano kroz postizborne pregovore isticale „program“, „načela“ , „prinicipe“, „sposobni, a ne podobni“, „obrazovanii“ i tako dalje. 

Ako bi se uvažilo mišljenje stručne javnosti, bivših i sadašnjih diplomata ali i opće javnosti najbolji kandidat za mjesto ministra vanjskih poslova je Damir Arnaut. Ministarstvo vanjskih poslova treba mir i distanciranje od dnevne politike između frakcija u bošnjačkoj kvoti, u kojem će konačno da služi najboljim interesima države Bosne i Hercegovine i u kojem će se provesti potrebne reforme.

(M.T.)