(Patria) - Mahir Žiško, jedan od optuženih u slučaju Dobrovoljačka uputio je zahtjev predsjedniku Suda BiH, predsjedniku Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, glavnom tužiocu Milanku Kajganiću, Uredu visokog predstavnika i medijima u kojem demantuje da ikad bio učesnik u ratnim aktivnostima ili vojno angažiran. Njegovo obraćanje prenosimo u cijelosti.
"Obraćam Vam se u svojstvu jednog od optuženih u slučaju S1 1 K 042762 22 Kri (tzv. Slučaj Dobrovoljačka). Kao častan građanin Republike Bosne i Hercegovine, nikada nisam prihvatio tzv. ludačku košulju zvanu
„Dejtonski sporazum“ koji je moj narod, kao i sve narode i građane moje zemlje uveo u suludu igru straha i neizvjesnosti, kao i latentne ratne opasnosti od njegovog potpisivanja od strane izdajnika ove zemlje do danas.
Nisam bio učesnik u ratnim aktivnostima na način da sam bio ikada bio vojno angažiran, kako zbog svojih godina (tada stariji maloljetnik), tako i zbog angažmana u svojstvu novinara-snimatelja, tek nedavno osnovane tadašnje televizije Hayat. Kao novinar, svjedok sam svih dešavanja pred samu agresiju, naoružavanja neprijateljskih snaga, raspoređivanja oko glavnog grada Republike, kao i svih napada na njega, ubistava, snajperskih hitaca, raketiranja, granatiranja. I sam sam bio zatočenik logora, ranjavan kao i moj rahmetli otac, a izgubio sam dvije malodobne sestre 1993. godine. 2. i 3. maja 1992. godine sam u svojstvu novinara reportera bilježio kamerom dešavanja po gradu, a na poziv tadašnjeg člana Predsjedništva R BiH gosp. Stjepana Kljujića i dešavanja unutar predsjedničkog kabineta, i to prilikom zarobljavanja tadašnjeg predsjednika Alije Izetbegovića. Ti snimci, komunikacija sa Izetbegovićem, kao i drugi snimci iz tih kobnih dana obišli su cijeli svijet.
Zamoljen sam nedugo potom, početkom juna 1992. od strane rahmetli zamjenika ministra obrane R BiH gosp. Muniba Bisića da za potrebe evidentiranja zločina i štete nanesene mojoj državi i gradu, za potrebe tog Ministarstva nastavim sa svojim kolegama snimati i evidentirati događaje, izjave stradalnika i sl. koliko to bude moguće, što smo i činili. 1. juna 1992. godine sam primljen u Ministarstvo obrane na mjesto Referenta za sigurnost i obavještajne poslove. 17. juna 1992. godine i kao takav sam imenovan za rukovodioca, tog dana odlukom Ministra, osnovanog Biroa Ministarstva odbrane R BiH za istraživanje rata i ratnih stradanja na čijem čelu sam se zadržao svega nekoliko mjeseci tj. do 26.10.1992. godine, nakon čega sam se vratio na RTV Hayat.
U februaru 2021. godine sam pozvan od strane jednog bivšeg uposlenika MUP-a R BiH, koji me je obavijestio da sam možda uvršten na listu osumnjičenih za Dobrovoljačku, kao komandant nekakvog Biroa za istraživanje ratnih zločina!?. Takav Biro nikada nije postojao prema mojim saznanjima, niti sam ja lično u bilo kakvom svojstvu imao angažman ili bilo kakvu ulogu u njemu. Nasmijao sam se i prokomentarisao da je to spletka vladajuće bratije, jer sam se kandidirao za člana Predsjedništva BiH i nisam baš ozbiljno shvatio tu prijetnju i razumio koliko je kriminalna hobotnica: politika, mito i korupcija upletena u pravni sistem BiH.
Predmet sam lažne optužnice tzv. Tužilaštva BiH, koje me je optužilo kod Suda BiH, za događaje od 02. i 03. maja 1992. godine kao „Načelnika Biroa za istraživanje ratnih zločina“. Takav Biro nikada nije postojao niti sam ikada bio njegov uposlenik, pripadnik, a pogotovo „Načelnik“. Istina je da sam od 01.06.1992. godine bio zaposlenik Ministarstva kao Referent za sigurnost i obavještajne poslove Ministarstva odbrane R BiH, i kao takav od 17.06.1992. godine imenovan za rukovodioca Biroa za istraživanje rata i ratnih stradanja Ministarstva odbrane R BiH, na čijem čelu sam se zadržao do 26.10.1992. godine kada je taj Biro na moju inicijativu rasformiran i transformiran u Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Predsjedništva R BiH, a ja lično sam upućen na čekanje, sve do 20.03.1993. godine.
S obzirom da sam teški bolesnik prilikom pojave u tužilaštvu radi iskaza upozoren sam od svog advokata da izjavu radi svog zdravstvenog stanja ne moram dati, ali sam rekao da nemam razloga da isto izbjegavam, jer ni na koji način ni posredno ni neposredno ne snosim nikakvu odgovornost za navedena dešavanja, niti sam lično bio prisutan u samom događaju, osim kao novinar snimatelj u zgradi Predsjedništva R BiH. 2016. godine mi je u Španiji dijagnosticiran Hočkinsov limfom kao i nekoliko dodatnih teških oboljenja o čemu sam pismeno obavijestio i tzv. Tužilaštvo i Sud. Bosna i Hercegovina mi je uskratila pravo na liječenje, te kompletno liječenje već godinama obavljam u Španiji, gdje primam terapiju mjesečno – lično. Svakih 60 dana radim dodatne analize kao i terapiju imunološkog karaktera, koja mi pomaže boriti se sa ovom opakom bolešću.
Postupak kod Suda BiH koji je u toku, nanosi užasne posljedice mojoj porodici i meni lično, te ogromnu štetu mom ugledu. Prema posljednjim nalazima iz kraja 2022. godine, ponovo su se aktivirale kancerogene ćelije nakon nekoliko godina mirovanja, najvjerovatnije usljed stresa kao okidača, prouzrokovanog sramotnim postupkom koji se vodi kod Suda BiH.
Zato, zahtijevam da se odmah i neizostavno prekine nezakoniti i pravno neutemeljeni postupak protiv mene, ne radi moje bolesti, nego radi ukaljane časti i ugleda koji sam gradio od mladosti, i da me o tome pismeno obavijestite, kao i cjelokupnu domaću i inozemnu javnost, a svoja povrijeđena građanska i druga prava ću braniti pred odgovarajućom inozemnom sudskom instancom, jer u korumpirani pravni sistem BiH ne vjerujem!
Prevashodno želim sprati ljagu sa mog imena, te raskrinkati urotu kojom se pokušavaju izjednačiti užasni zločini genocida počinjeni nad mojim narodom sa ovakvim fingiranim lažnim slučajevima.
U prilogu dostavljam Uvjerenje br. 10-34-7-98-681/08 od 20.05.2008, koje mi je izdala tadašnja Zamjenica ministra gđa Marina Pendeš, kao i ostalu dokumentaciju koja potvrđuje da niti sam bio aktivni učesnik događaja 2. i 3. maja 1992, niti po bilo kom osnovu mogu biti optuženik, osim svjedok genocida i žrtva agresije na moj grad i Republiku", naveo je Žiško.