Kada pitac pita, red je da mu se kaže!

Piše: Muharem Cero

Reagujući na odluku Ustavnog suda BiH o upotrebi neustavne odrednice „zajedničke institucije“ (apelacija Denisa Zvizdića), predsjedavajuća Predsjedništva BiH Željka Cvijanović, propitujući istu odluku poziva se na sadržinu odluke Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine o prenosu vlasništva institucija BiH na Marijin Dvoru. 

Namjerom biti ironična poziva se na objavljenu odluku PS BiH 12/99, (Službeni list BiH), te cinično braneći neustavnu odrednicu „zajedničke institucije“, propituje trebaju li se institucije iseliti jer su na tom prostoru navodno neustavne. E pa, ustavna korektnost branitelja pozicija zaštite ustavnosti iz svečane zakletve predsjedavajuće Cvijanović bi podrazumijevala i nalagala da baš ona sačini akt pri Parlamentarnoj skupštini – usklađivanje neustavne odrednice objavljene u Službenom listu, na način što bi od Parlamentarne skupštine iziskivalo hitnu promjenu i usklađivanje s odlukom Ustavnog suda BiH. 

Naravno, to se neće dogoditi. 

Nije nimalo čudno i neočekivano da je ova odluka Ustavnog suda BiH izazvala prvo muk i šutnju, a potom gromoglasni odgovor i negodovanje Dodika, Cvijanović, Stevandića, Viškovića i mnogih drugih. 

Ma koliko neupućenom, za upit bi bilo zašto, valja i to pojasniti. 

Deceniju i više brižno se njegovao narativ iz koncepta tzv. sastavljene države. Krenuo je sa zajedničkim institucijama, a nastavio državnom zajednicom, reprezentativnim predstavljanjem u institucijama BiH, a potom u projektovanom konceptu stvaranja navike prihvatljivosti, rogobatnije krenuo prema ostvarivanju državne supstance entiteta. Istovremeno sa ovim činom, paradigma navikavanja se sučeljavala tek sa otporom reaktivnog tipa, uz tumačenje da će doći do umaranja očekivanog cilja, promjene ustavno-pravnog uređenja Bosne i Hercegovine, po modelu saveza suverenih država. 

E upravo taj koncept sastavljene države se po prvi put sudario sa odlukom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, sada već ne tako naivnom i dobro poodmaklom očekivanju vlastite uspješnosti. 

U Bosni stariji znaju reći „navika zla muka, a odvika dva puta veća“. Ostaje za propitivanje da li je ovo početak kraja osmišljenog štabskog projekta sastavljene države. Ukoliko jeste, onda ima i nade u mogućnost promjene političke paradigme u Bosni. 

Događaji koji slijede će dati odgovor da li muci bosanskoj dolazi novo vrijeme?

Nije neobično a već je viđeno ustavno krivokletstvo u činu preuzimanja najodgovornijih funkcija u Bosni i Hercegovini. Tek naivni su vjerovali da to prestaje s dolaskom predsjedavajuće Cvijanović.

Uostalom, na provjeru!