Crnogorska nagrada ruskim propagandistima!

Piše Nevena Kovačević

Čini se da nekako ispod radara prolazi informacija da je Udruženje novinara Crne Gore posthumno dodijelilo nagradu za životno djelo Darji Duginoj, čiji se otac Aleksandar Dugin smatra jednim od najbližih saradnika Vladimira Putina i kreatorom ideje ruskog svijeta i politike Kremlja prema Ukrajini.

Takođe, nagrada za najbolji portal dodijeljena je portalu Sputnjik iz Beograda, a među nagrađenima se našao i Savez novinara Rusije.

Jedno od priznanja dodijeljeno je i novinaru rusko-srpskog proxija in4S, koji djeluje u Crnoj Gori i godinama unazad širi najgrublji govor mržnje na račun pripadnika crnogorske nacije i svih protivnika velikosrpskih i proruskih politika.

Nagrađeni su i predstavnici pojedinih crnogorskih medija, koji se otvoreno stavljaju u službu srpsko-ruske propagande, uz neskriveno priklanjanje pojedinim strukturama vlasti. Dobar dio javnosti, očito, blagonaklono gleda na novi primjer evidentnog kršenja sankcija prema Rusiji, budući da svjedočimo izostanku reakcija nekih od najglasnijih formalnih zagovornika prozapadne politike.

U crnogorskom PEN centru ovakvu odluku žirija Udruženja novinara smatraju skandaloznom, ističući da je dodjela nagrada Putinovim protagonistima posljedica ukupnog ambijenta koji su kreirale posljednje dvije crnogorske Vlade. I zaista, cjelokupna društvena i politička situacija koju živimo prethodne dvije ipo godine, ukazuje da se pomenuta dodjela nagrada nipošto ne može posmatrati kao izolovan slučaj.

Pogriješili smo ako smo slučajno pomislili da će se na aplauzima crnogorskih ministara Vladimiru Putinu zaustaviti guranje prsta u oko zapadnim i evropskim partnerima i sramoćenje države. Još jednim sramnim činom, regionu i svijetu je poslata nimalo prijatna slika Crne Gore koja podržava agresiju i slavi genocid, nagrađujući agresore i ideologe najmasovnijeg sukoba i najmonstruoznijih zločina novijeg vremena, a muk institucija, ali i ukupne javnosti je previše glasan.

Iako na djelu imamo novi primjer evidentnog kršenja sankcija prema Rusiji, čija je implementacija doduše veoma upitna, država ni ovoga puta neće odreagovati. Dok se novinarima Javnog servisa zabranom korišćenja jotovane varijante crnogorskog jezika od strane uredništva i menadžmenta krše osnovna radna i ljudska prava, a kritički orijentisani mediji se, bez ikakve zaštite suočavaju sa konstantnim targetiranjem i brojnim prijetnjama, nagrađuju se mediji i organizacije kojima se upravlja izvan Crne Gore i koji spadaju u grupu najžešćih promotera pogubnih politika.

Dok su crnogorski novinari izloženi različitim vidovima cenzure, nagrade idu u ruke onih u čijem je radu kršenje standarda novinarske profesije konstanta. Nagrade rusko-srpskoj propagandnoj mašineriji bliskoj djelovima ovdašnje vlasti,posljedica su dvogodišnje loše unutrašnje politike i nesposobnosti države da adekvatno sankcioniše sve veći broj propagandnih glasila, čije su uređivačke politike prevashodno usmjerene na veličanje hegemonističkih ideja i plasiranje neke nove iskrivljene realnosti, suprotne evropskom i prozapadnom kursu, koji je za Crnu Goru jedino ispravno rješenje.

Zahvaljujući antidržavnom djelovanju aktera na vlasti, naročito onih koji čine Vladu Dritana Abazovića, čije je postupanje zemlju dovelo na korak do zamrzavanja pregovora sa Evropskom
unijom, Crna Gora je postala plodno tle za razvoj i širenje različitih oblika propagande, a pogotovo one plasirane putem medija, uglavnom finansiranih sa strane.

Jednostrano izvještavanje, lišeno poštovanja profesionalnih i etičkih standarda odavno je postalo sastavni dio duboko polarizovane medijske scene i nažalost, preuzelo primat nad objektivnim i
istinitim informisanjem.

Govor mržnje, koji uključuje i komentare na portalima, najčešće prolazi bez sankcija, dok se, nasuprot tome, kritičarima vlasti prijeti cenzurom, pa čak i gašenjem i to direktno, od strane
nosilaca najviših državnih funkcija, u čemu je najaktivniji premijer u tehničkom mandatu.  Upravo je ovakvim odnosom prema medijima i medijskim radnicima otvoren put prodoru snažne i sistemske propagande, koja se, osim slavljenja zločinačkih politika zasniva i na negiranju crnogorskog nacionalnog, kulturnog i istorijskog identiteta. 

Način sprovođenja, agresivnost i domet ove opasne propagande već izvjesno vrijeme prevazilazi okvire političkog djelovanja i polako se uspijeva infiltrirati u sve oblasti društvenog života. Kreatori propagandnih ideja i njihovi podržavaoci, ohrabreni potezima vlasti, nameću nam ozbiljan poremećaj stanja ukupne društvene svijesti, oličen u nekakvoj paralelnoj realnosti i istorijskom revizionizmu.

Nagrade ideolozima i propagandnim sredstvima Vladimira Putina, zasigurno predstavljaju još jedan pokušaj uvođenja crnogorskog društva u proces Putinizacije, na koji se ne smije ćutati i
kome se moramo što hitnije i snažnije oduprijeti, ukoliko i dalje težimo istinskoj i demokratskoj emancipaciji. Naša je obaveza snažnije suprotstavljanje rastućem uticaju ruskih igrača, a odgovornost je na svim akterima i društvu kao cjelini.