Piše: A. Čorbo-Zećo
Predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto boravit će u četvrtak 16. februara u službenoj posjeti Hrvatskoj. Ovo će biti njena nastupna posjeta i prvi službeni posjet izvan Sarajeva. U ovo posjetu, namjerno ili ne, ide sama, bez delegacije u kojoj bi da je reda i prava morao biti makar ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković.
Uz spornu činjenicu da premijerka BiH prvo putuje u Zagreb, a ne Brisel (što bi kao nosioc EU vrijednosti i šampioni EU integracija čime se vole pohvaliti iz HDZ-a trebali činiti), jasno je da će Hrvatska i zvanični Zagreb biti mjesto odakle će Krišto crpiti svoje političko djelovanje u Bosni i Hercegovini.
Jasno je to naglasio i premijer Andrej Plenković koji je za ovu posjetu kazao da je to 'strašno važan signal i prilika za sagledavanje odnosa na jednom novom nivou'.
„Ja sam rekao vrlo jasno i u Mostaru rekao da hrvatska vlada ima i ustavnu obvezu i političku volju da pomaže Hrvatima, ali da želi graditi odnose s cijelom Bosnom i Hercegovinom, što uključuje i druge narode i sve građane koji tamo žive, a to se vidi iz investicija, infrastrukture, mostova, cestovnih prijelaza", rekao je ranije Plenković.
Agenda Krišto za boravak u Zagrebu je širokog spektra, a poslije premijera Plenkovića sastat će se i sa predsjednikom Sabora Republike Hrvatske Gordanom Jandrokovićem te predsjednikom Republike Hrvatske Zoranom Milanovićem.
Ne treba sumnjati da će eho iz Zagreba odjekivati, a u njemu će se ponajviše čuti želja za izbornom reformom, uvođenjem legitimnosti u Predsjedništvo BiH, kao i naglašena konstitutivnost naroda u Bosni i Hercegovini.
A, prije toga premijerka BiH kao predstavnica svih građana ove zemlje morala bi na dnevni red staviti otvorena pitanja BiH i Hrvatske, a nikako u Hrvatskoj pričati o unutrašnjim pitanjima Bosne i Hercegovine.
A, otvorenih pitanja je mnogo. Najviše riječi trebalo bi biti oko pitanja granice, jer osim do sada 'izražene spremnosti za razgovorima i traženju kompromisnih rješenja' nije se otišlo ni korak dalje.
Premijerka BiH bi morala ovo pitanje staviti na sto i prije najavljene zajedničke sjednice dviju vlada. Svakako bi dnevni red trebao da tretira i pitanje prava BiH ka otvorenom moru, kao i izgradnji nuklearnog otpada Trgovska Gora, koju gradi Hrvatska, a čemu se BiH protivi.
Još jedna značajna tema svakako je imovina. Ova tema sve više uzima primat u bh. društvu, s obzirom da je sve jasnije da Bosna i Hercegovina ne može u EU sve dok ne riješi pitanje imovine, a Vijeće ministara BiH je donijelo Odluku o sprovođenju Sporazuma o sukcesiji, ne prateći pri tome da li susjedne države postupaju na isti način, a znamo da ne postupaju.
Još 1991. godine Hrvatska je Uredbom o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriji Republike Hrvatske ograničila raspolaganje nekretninama koje su u vlasništvu preduzeća i drugih pravnih osoba sa sjedištem izvan Republike Hrvatske, a do danas to pitanje nije riješeno.
Bh. imovina u Hrvatskoj nažalost pala je u zaborav, a njena vrijednost je višemilionska.
Zato bi Plenković i Krišto prije bajki o investicijama, infrastrukturi, mostovima, cestovnim prijelazima trebali riješiti otvorena pitanja. Ambiciozno je očekivati da Krišto uljudno zamoli Hrvatsku da se ne miješa u unutrašnje odnose Bosne i Hercegovine, ali to čine neki ugledni EU parlamentarci kao što je Tineke Strik učinila, ističući da Hrvatska kao zemlja članica EU nema pravo mimo zvaničnih odluka Brisela petljati se u procese u BiH.
Ali EU slabašna ipak prepušta SAD-u, ali i Hrvatskoj da govore i odlučuju o tome šta će Christian Schmidt odlučiti. Krišto će ipak slijediti taj put koji crta Hrvatska, ma koliko to bilo na štetu demokratske BiH i kršenje ljudskih prava u njoj, zato očekivanja treba svesti na minimum i umjesto granica, otete imovine, Trgovske Gore, otvorenog pristupa moru u četvrtak slušati o pravima Hrvata kao konstitutivnog naroda koje ima pravo na legitimnog predstavnika u Predsjedništvu BiH.