Ahatović: Sigurnosna situacija u regionu prividno stabilna, Vučić ili plaši susjede ili se sprema za unutrašnje nemire!

Razgovarao: Delvin Kovač

Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić donio je odluku o povećanju broja specijalnih jedinica Vojske Srbije. Između ostalog, u odluci, koja sadrži četiri tačke, navedeno je da treba izvršiti organizaconu dogradnju mirnodopske i ratne organizacije specijalnih snaga Vojske Srbije do projektovanog brojnog stanja.

Za koga se to Vučić sprema, kakvu na ovaj način poruku šalje svojim susjedima i generalno kakvom ocjenjuje aktuelnu sigurnosnu situaciju u regionu, u intervjuu za Novinsku agenciju Patria govorio je bosanskohercegovački vojni analitičar Nedžad Ahatović.

Kako komentarišete ovakvu odluku predsjednika Srbije Aleksandra Vučića?

Ahatović: U osnovi, koncept organizacije jednog dijela vojske u nekoj zemlji na način ustroja, obuke i opremanja brigada za specijalne operacije daje tom političkom establišmentu mogućnost rješavanja eventualne krize bez izazivanja sveopšteg rata. A u slučaju sveopšteg rata, brigade za specijalne operacije postaju udarne snage za tzv. taktičku podršku ili brzu reakciju vašim oružanim snagama koje možete upotrijebiti sa mora, iz zraka i sa kopna.

Srbija već ima izgrađen takav koncept, doduše ograničenog tipa, jer u organizaciji Vojske Srbije već imate ustrojenu 72. Brigadu za specijalne operacije i po zlu čuvenu 63. Padobransku brigadu, kao i Odred vojne policije "Kobre".

Povećanje broja specijalnih jedinica može značiti da će se postojeće jedinice dodatno popuniti i rasporediti na više važnijih tačaka u Srbiji, jer 72. je smještena u garnizon u Pančevu, a 63. poslovično u Nišu. A također može značiti i formiranje dodatnih specijalnih jedinica i njihovo novo strategijsko raspoređivanje, samo to iziskuje dodatne troškove.

Višegodišnja i stalna obuka jednog vojnog specijalca je u ravni sa stalnom obukom i obrazovanjem vojnih pilota, što su astronomske cifre, više od 5 miliona američkih dolara godišnje po podacima RAND korporacije. Radi se o vrlo složenoj i sofisticiranoj obuci na moru (rijekama), zraku i na kopnu po svim vremenskim uslovima.

Samo jedan primjer je dovoljan da se vidi dimenzija aktivnosti. Naime, takvi vojnici moraju ispucati godišnje preko 50.000 metaka sitne municije u raznim vježbama bliske borbe, situacijskih vježbi, strelišta sa preprekama itd. Zaključak - više specijalaca, više sredstava za obuku Vojske Srbije, ali i veće mogućnosti od suzbijanja nereda i svih vrsta političkih unutrašnjih nestabilnosti do navođenja naoružanih dronova na kapitalne ciljeve protivnika.

Odluka koju je donio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić (Foto: RTS)

Za koga se zapravo Vučić sprema? Je li on ovu odluku donio zbog susjeda ili unutrašnje situacije u samoj Srbiji?

Ahatović: S obzirom na sve već navedeno, Vučić se očito pribojava izazivanja unutrašnje nestabilnosti u Srbiji, kako od strane Zapada, a Boga mi tako i od strane vrlo jakog ruskog elementa koji postoji i djeluje u Srbiji, i to potpuno autonomno od njega i njegovih političkih ciljeva.

Ako okrene leđa jednima ili drugima, postoji mogućnost da bude sklonjen prevratom, demonstracijama ili čak u slučaju Rusa i atentatom poput onih bizarnih slučajeva nestanka ruskih tajkuna. Ima tu elemenata zastrašivanja i susjeda, naravno. Svako jačanje vojske je hibridna prijetnja koja se javno ispoljava i tako se daje do znanja eventualnim protivnicima kolika je vojna moć Srbije.

Odmah da kažem da ta vojna moć nije mala u odnosu na susjede. Primjer - Srbija je u procesu dekonzervacije 100 tenkova T-55 iz skladišta, jer je taj tenk mehanički jednostavniji od drugih koji se nalaze u naoružanju Vojske Srbije i ne može biti puno u zastoju zbog sankcija na rezervne dijelove, jer tih tenkova Srbija ima još dva puta toliko u skladištima sa kojih se mogu skidati svi potrebni rezervni dijelovi. Kada i ti tenkovi budu u operativnoj upotrebi, Srbija će imati skoro 400 tenkova spremnih za pokret, jer ih već sad ima preko 280. Toliko tenkova nema ukupno u cijelom regionu.

Kakvu Vučić ovakvim potezom šalje poruku svojim susjedima?

Ahatović: Da se pored potrošenih i doniranih 5 milijardi eura na vojno jačanje sprema za konflikt u zoni "srpskog sveta", dakle u Crnoj Gori, Kosovu ili našem entitetu Rs, što je u ostalom i cilj nacionalne vojne strategije odbrane Republike Srbije. Taj dokument sastoji se od sedam nacionalnih ciljeva, među kojima je naglašena vojna neutralnost i "briga o svim Srbima gdje god živjeli". Tamo doslovice piše da je očuvanje Republike srpske, kao entiteta u sastavu Bosne i Hercegovine, u skladu sa Dejtonskim sporazumom i unapređenje položaja Srba u regionu i svijetu od posebnog značaja za sigurnost i odbranu Republike Srbije.

U slučaju BiH, to je dokument otvorene teritorijalne pretenzije i to u "vojno-odbrambenom" smislu. Rs se, naime, razmatra kao dio teritorije Srbije u konceptu odbrane svim raspoloživim vojnim sredstvima uz "puno uvažavanje Dejtonskog mirovnog sporazuma i teritorijalnog integriteta BiH" i uvijek bez spominjanja našeg državnog suvereniteta. Dakle, stvari su jasne.

Kako uopšte ocjenjujete aktuelnu sigurnosnu situaciju u regionu, ko je najveća prijetnja regionalnoj sigurnosti?

Ahatović: Sigurnosna situacija je samo u prividnoj vrsti stabilnosti. Region je označen visokim stepenom rizika od izbijanja sukoba za NATO, posebno je potcrtana Bosna i Hercegovina koja ima sve preduslove da bude žrtva ruskog hibridnog tipa rata. Naime, stvara se prostor da se ruske proxy snage, odnosno hibridna gerila kao u Luganjsku i Donjecku naoružava i oprema za oružane konflikte niskog i srednjeg intenziteta. Uostalom, izrađena je čitava studija o otcjepljenju Rs-a od BiH u političkom i vojnom smislu, i čak javno prezentirana u člancima "Slučaj Arcaha (Nagorno Karabakh) i odbrana R. srpske", koju je uradio dr Nebojša Vuković, saradnik Instituta za međunarodnu politiku i privredu iz Beograda 2021.

Najbliži haosu i konfliktu su Crna Gora i BiH. Crna Gora zbog stalnog zaoštravanja političkih nesuglasica i vještačke podjele na Srbe i Crnogorce koju podstiču Moskva, SPC i Beograd. A BiH zbog Milorada Dodika koji korača ka nezavisnosti Rs-a milom ili silom, kojeg također podržava isti trio. Kosovo nije izvan zone opasnosti. Kosovo, za razliku od BiH i Crne Gore, doduše nije država sa međunarodnim priznanjem, ali nema legitimne elemente političke ili administrativne podjele unutar Kosova, osim Briselskim sporazumom zagarantovane ZSO na sjeveru te zemlje.

Ahatović: Vučić se pribojava unutrašnje nestabilnosti (Foto: Facebook)

Svaka pobuna Srba na Kosovu je protupravna i nelegitimna, kao i svaka druga, dok je u BiH ona definisana entitetskim političkim uređenjem, de facto širokom autonomijom do otcjepljenja koje je po Dejtonu zabranjeno, a u Crnoj Gori političkim većinskim legitimitetom podržanim od strane vjerske zajednice.

Iz tih svih poteza da se iščitati organizacija Beograda. Cilj je napraviti prednost u procesu pregovora o rješavanju statusa Kosova. Prednost se razmatra u mogućnosti izazivanja konflikta za ruske interese na Balkanu. To SAD žele da spriječe, jer time sprječavaju internacionalizaciju sukoba u Ukrajini i njegovo prelijevanje u Evropu. Tu se izgleda ne biraju sredstva da se Beograd privoli da napusti Moskvu u političkom i svakom drugom smislu. Otuda dolazi koncept rušenja vladajućih struktura na Balkanu koje su korumpirane, kao da do sada nisu bile. Taj pristup nema u sebi ni trunke američke vanjsko-političke težine bazirane na "Smart Poweru" Josepha S. Nye Jr-a.

Takav pristup, naravno, daje Rusima novi zamah na Balkanu koji tzv. Strategijom ogledala preko eurodesničara i njihovih teorija zavjere i sijanjem straha od muslimanske većine u BiH, tjeraju Zapad da radi ono što oni nisu uspjeli ratom i godinama svog uticaja na Balkanu. To je ne više eksterminacja, već odvajanje Bošnjaka od zapadnih vrijednosti zbog kojih su ratujući za te vrijednosti u agresiji na BiH preživjeli i genocid.

Naravno, eurodesničari, iako prezreni od strane Bidenove administracije, likuju zbog toga što su uz pomoć Hrvatske politički ograničili Bošnjake (muslimane) preko odluka OHR-a, odnosno Her Schmidta o izmjeni Ustava FBiH i Izbornog zakona BiH, čime je favoriziran HDZ BiH. Slične stvari, samo u drugoj političkoj konotaciji, rade se i u Crnoj Gori i na Kosovu. Amerikanci takvim pristupom, pa i u najboljoj namjeri fundamentalno gube moralno-političko tlo, kompromitirajući tako svoje vanjsko-političke principe i ciljeve, i što je još važnije, ne umanjuju Rusima šanse da izazovu konflikt na Balkanu, ako oni to žele.

Samo jedan primjer je dovoljan da se shvati dimenzija greške koju radi Washington. Milorad Dodik je na crnoj listi SAD-a, odnosno OFAC-a (US Treasury Department’s Office of Foreign Assets Control). Na istoj listi se nalazi i Evgenij Prigožin, vođa Putinovog eskadrona smrti "Wagnera", i to po dva osnova zbog rata u Ukrajini. Sa njim niko ne razgovara od američke administracije, on nema nikakav tretman od strane bilo koje američke institucije. Sa druge strane, Milorad Dodik je poželjan partner za formiranje vlasti u BiH i sa njim se redovno viđaju američki ambasadori u BiH i Gabriel Escobar, specijalni izaslanik SAD-a za Balkan...

Znate, ne treba se dati prevariti: i Prigožin i Dodik imaju isti cilj - stvaranje ruskog svijeta i istog šefa Vladimira Vladimiroviča Putina, koji je, uzgred rečeno, također na istoj listi s istim društvancem. Praviti pakt sa đavolom nečista je rabota. U Goetheovom "Faustu", Faust nakon što napravi pakt sa đavolom i pokupi svo znanje svijeta, ismijava Wagnera zbog njegove vjere u davno stečena znanja, a koga će ruski "Wagner" ismijati na Balkanu, vidjet ćemo.