DIPLOMATIJA NIJE KOZLIĆ Dok Blinken zahvaljuje Srbiji, eurooptimista Konaković spinuje o rusofiliji države koju predstavlja!

Piše: Rasim Belko

Razgovarali smo o značaju normalizacije odnosa sa Kosovom i ja sam prenio našu zahvalnost za kontinuiranu podršku Srbije Ukrajini. Poručio je ovo državni sekretar Sjedinjenih Američkih Država Antony Blinken nakon razgovora sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem.

Neupućeni bi rekli da je Srbija odabrala pravu stranu. Ali i oni koji površno prate tokove na međunarodnoj političkoj sceni znaju koju je Srbija stranu odabrala. A kako većinska politika, tako i većinska javnost apsolutno je stala uz agresora Vladimira Putina i Rusiju, koji su vojnim napadom pokušali pokoriti Ukrajinu.

Srbija je jedina Evropska država uz Bjelorusiju koja nije dvojila oko čuvanja prijateljstva s Rusijom i izbjegavala uvođenje bilo kakvih sankcija Moskvi. Tako je bilo s početka sukoba tako je i danas. Na čemu Blinken zahvaljuje Vučiću teško je razlučiti, ali je sasvim jasno da je riječ o licemjernoj poruci i šamaru svima koji su stali uz Ukrajinu, a posebice onima koji su se zbog tog izbora našli na udaru Ruske Federacije.

Među njima je i Bosna i Hercegovina, mala balkanska država bez prevelikog utjecaja na geopolitička pitanja. Bosna i Hercegovina stala je uz zapadnu politiku u Vijeću Evrope, Ujedinjenim nacijama i svakom drugom mjestu. I umjesto zahvale, dobila kritike.

Jer, Blinken taj bosanski izbor skoro da nije ni spomenuo prilikom telefonskog razgovora sa ministrom vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedinom Konakovićem. Umjesto barem kurtoazne podrške zbog tog izbora i cijene koju plaćamo zbog ruskog utjecaja, Blinken je licemjerno odaslao odveć poznate poruke o neophodnosti reformi i bitnosti podrške Ukrajini.

Naizgled benigne, a zapravo vrlo opasne zamjene teza američkog državnog sekretara. Jer, umjesto da Bosni zahvali za podršku Ukrajini, a Vučiću naglasi potrebu za takvim ponašanjem, on je uradio suprotno. I to je samo jedan od minornih dokaza koji upućuju da se američka politika na Balkanu potpuno pogubila i da su (ne)svjesno ili (zlo)namjerno pomiješali dobre i loše momke.

To što je neko ko bi u normalnoj državi bio profesor fizičkog a ne šef diplomatije, fasciniran razgovorom s Blinkenom, ne daje mu za pravo da medije sa press konferencije poziva da hvale Ameriku, bez obzira na fatalne promašaje tamošnje diplomatije u BiH i okruženju.

Jer, Blinken zasigurno zna da je Lavrova u pokušaju dolaska u Srbiju na početku agresije na Ukrajinu spriječilo isključivo zatvaranje puteva nekih drugih država, a ne okretanje srbijanskog političkog diskursa. Teško da Blinken ne zna da je Srbija država utočište za ratne zločince, u kojoj se oni nedostupni osuđeni ratni zločinci crtaju po zgradama kako bi im se odala počast. Zna Blinken i da je Srbija epicentar ruskog interesa na Balkanu, iz kojeg djeluju Wagnerovci, ali i druge formacije koje kreiraju politički i sigurnosni haos u Crnoj Gori, Bosni i na Kosovu.

Odgovore zašto se političke figure u Bidenovoj administraciji prave slijepe možda bi trebalo potražiti u tvrdnjama akademika, profesora i analitičara da je američka politika na Balkanu, u Bosni posebice, izgubila kompas i da je krenula putem koji zasigurno vodi u neizvjesnost.

To neminovno na unutrašnjem planu u tri države dovodi do pitanja kako dalje s američkim prijateljima koji pucaju u leđa državnosti, demokratiji, vladavini prava u Bosni, Crnoj Gori i na Kosovu. I to je legitimno pitanje, jer ako Bidenova administracija želi na Srbiji kao regionalnom vazalu graditi neki uspjeh za skorašnje izborne potrebe, onda im se mora jasno  i glasno reći NE!

Bez obzira šta o tome mislili nedorasli šefovi diplomatije poput Elmedina Konakovića, koji danas u obraćanju novinarima kaže: “Ovo je raskrsnica za BiH, moram reći da smo na ranijim pogrešno skrenuli”.

Pitanje za Konakovića: A gdje smo to ranije skrenuli? Koliko vidim ni Rusija ni Kina nam nisu prijatelji, sve su nam manje prijatelji i oni drugi koji dolaze sa istoka planete, a nekada su bili vitalni za naš goli opstanak. Razlog je jednostavan. Do sada smo, neupućeni ministre, uvijek skretali tamo gdje su nas Amerikanci i Europljani upućivali. Skretali smo i skrećemo ka zapadu. Jer da nismo, danas s tobom kao ministrom vanjskih poslova niko ne bi ni razgovarao!

Pitanje je ministre Konakoviću je li pošteno valorizirano to dosadašnje prozapadno skretanje Bosne i Hercegovine: Na tom skretanju nekada smo se svjesno odricali nekih starih prijatelja, sve kako bi smo ostali vezani za Washington i Brisel. I gdje smo sada?

Reći ću vam ministre Konakoviću, sada smo na tacni koja se servira Srbiji, a vas su ekspoziture svjetskih centara odabrale kao jednog do onih koji tu tacnu treba da isporuče do kraja. Nije ministre Konakoviću diplomatija počela s Vama, bosanska diplomatija vodila je teške borbe još od 1992. godine i mimo svih unutrašnjih neprilika uspjela Bosnu i Hercegovinu pozicionirati kao odanog partnera Zapada na Balkanu i Evropi.

Partnera čija odanost i prijateljstvo nije lažno, već iskreno, a mnogo je pokazatelja da je to na neki način i pogrešno, jer očito se mnogo više cijene licemjerni ruski partneri koji dijelom sjede na američkoj stolici.

I nema potrebe ministre Konakoviću da nam pričate kako ne trebamo od SAD-a i EU praviti neprijatelje. Niti smo to ikada radili niti radimo. To što ukazujemo na opasne diplomatske tokove, koji prijete opstojnosti Bosne i Hercegovine je naše pravo i obaveza koju nećemo prestati raditi, ma koliko to smetalo vama i vašim šefovima po ambasadama.

Pa niste li vi ministre Konakoviću na toj istoj press konferenciji kazali da su Rusi prodrli na Zapadni Balkan dok su američka i evropska administracija spavale? Jesmo li i za to krivi mi koji kritikujemo tu opasnu politiku Washingtona i Brisela? Ili bismo na sve trebali šutjeti kako bi politički projekat kroz koji ste došli do pozicije mogao preživjeti.

Ne pravimo mi neprijatelje kritikom, oni sami napuštaju prijateljstvo politikom kojom nas guraju s kursa koji smo zacrtali još od priznanja 1992. godine. I nećemo se mi odlučiti ni za Aziju ni za bilo šta što nam je milenijumski strano. Za to su se odredili vaši partneri, dijelom u Zagrebu, a kompletno u Beogradu.

Njima idete ovih dana pa iskoristite svoje diplomatske vještine da ih okrenete Zapadu! Jer, Elmedine Konakoviću, Bosna je svoj diskurs odredila davno i skrenula ispravno, ma kako i koliko vi spinovali drugačije.

I taj diskurs i Bosna i njena politika niti su nastali niti će nestati s vašim odlaskom! Vratite se u realnost!