Kulenović: Za 'državu ravnopravnih građana', bez onog 'i' trajna obaveza slobodnih građana ove zemlje

Piše: Adil Kulenović

Prije dva dana obilježena je godišnjica ruske agresije na Ukrajinu. Krvavi trag invazije neće saprati ni vrijeme, ni ogavne bitke za interpretaciju razaranja i zla, onih koji je predvode danas i oni koji će je predvoditi sutra, još agresivnije. Moralno poraženi danas, vodiće još agresivnije borbe za vlastitu ekspanzionističku dioptriju i opravdanja sadašnjosti, ne zbog moralnog prestiža, pa i iluzornog, već sasvim ovovremenog praktičnog razloga.

Kako ne bi ugasle stare imperijalne, veliko državne ambicije i u drugim pogodnim okolnostima razlogom i povodom za njihove dalje osvajačke interese. Zlokobni demijurg Krima juče, razara Donjeck danas. Lekcija iz rata protiv Bosne i Hercegovine nisu naučena ni u Ukrajini tada. Ali će ishod rata u Ukrajini označiti konačni poraz demijurga zla i razaranja ili njegovo uskrsnuće na
mnogim drugim mjestima na planeti. BiH mora biti spremna za taj odlučujući ishod.

Zbog toga, Slava Ukrajini! Slava ukrajinskim braniocima! Slava čvrstoj narodnoj volji da čuva vlastitu domovinu! Kontekstualno, i zbog toga, a prije svega u susret Danu nezavisnosti BiH, naslovili smo današnju temu „Kontinuitet udruženih iredentističkih poduhvata od Referenduma '92 do danas“.

Naš današnji uvodničar pripada plejadi mladih ljudi koji sa punom ljudskom senzibilnošću i akademskom odgovornošću stasaju u organske intelektualce bosanskog političkog naroda. doc.dr. Sedad Dedić sa Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici, član je i Kruga 99.

U ovom kratkom uvodnom obrazloženju teme želim napomenuti da se Krug 99 prije više od 10 godina bavio sa ovom temom i sa konkretnim povodom. Naime, donošenjem Zakona o dijaspori i Srbima u regionu 2009. godine na Skupštini Republike Srbije, odnosno 2011. godine na Hrvatskom Saboru Zakona Republike Hrvatske o odnosima sa Hrvatima izvan Republike Hrvatske, bila je prepoznatljiva iredentistička potka i jednog i drugog zakona prema BiH, odnosno onog prvog i prema Crnoj Gori i Makedoniji. Glasni protesti iz Makedonije i Crne Gore nisu imali velikog odjeka, a usamljeni glasovi iz BiH poput Kruga 99 još manje.

Odobravanja iz Mađarske koja je zbog pretenzija prema Slovačkoj i Rumuniji, a i zbog sve otvorenijih naznaka prema Ukrajini i Hrvatskoj, bila su razumljiva. Nije međutim bila razumljiva evropska šutnja pred činjenicom stvaranja nad državnih, nad nacionalnih, političkih i izvršnih institucija, kancelarija i ureda pomenutih država. A sve to u kontekstu ideologije iredentizma koja bi da urušavanjem suvereniteta država putem „brige“ za etničke manjine u susjednim državama došle pod dominaciju i vlast tzv. „matične države“ u kojoj bi čine većinu. Promjena državnih granice su naravno stvarni cilj i konačna namjera.

Da ne ilustriram dalje projekcijama pogubne naše i evropske šutnje tipa „ako-onda“, ako bi Italija to činila prema etničkim italijanima u Švicarskoj, ili Njemačka pa i druge države prema drugim državama takođe, kakva bi bila arhitektura i mir na evropskom tlu?! 

A naše iskustvo u provođenju pomenutih zakona i Srbije i Hrvatske u i prema BiH su pokazatelj i dokaz dosega iredentizma kao ideologije i političke strategije od Referenduma iz '92 do danas.

Iako korijen iredentističke politike Srbije i Hrvatske, te stvaranja pokreta i partija u BiH, seže od sporazuma Tuđman - Milošević u Karađorđevu, iz marta '91, njena eksplikacija postaje vidljiva upravo u odnosu prema Referendumu iz '92. Jedne strane koja mimo internacionalnog priznanja ne priznaje referendumski rezultat, i druge, koja ne priznaje sadržaj slobodnog i nadmoćnog referendumskog izjašnjenja građana BiH. 

Već površna analiza plebisticarno usvojenog pitanja: Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH - Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive i onog odbačenog tzv. Livanjskog pitanja „Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državnu zajednicu konstitutivnih i suverenih naroda hrvatskog, muslimanskog i srpskog u njihovim nacionalnim podruĉjima (kantonima)?“ odražava do današnjih dana svu dramu kroz koju je u ratnom i poslijeratnom periodu prolazila i prolazi BiH u svojoj borbi za suverenost i nezavisnost, te karakter državnog uređenja. Čini se da su iredentističke silnice susjednih država i unutrašnjih kolaboracionističkih snaga, te ustupci internacionalnih aktera pogodovale politikama iredentizma sve do današnjih dana.

Raspored političkih snaga prilikom predstojeće rasprave o kriminalizaciji djelovanja protiv suvereniteta države razotkriće i konačne namjere i stvarne ciljeve. Referendum o nezavisnosti u ravni je sa ZAVNOBiH-ovskom obnovom državnosti BiH. Plebisticarno izjašnjenje za „državu ravnopravnih građana“, bez onog „i“, kako se uporno nameće, naroda, ostaje trajna obaveza i inspiracija slobodnih građana ove zemlje.