Čović dokazuje zašto je Komšić potreban u Predsjedništvu BiH

Piše: Ernad Metaj

BiH se brani u njenim institucijama. Čak i najtvrdokorniji kritičari predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića nakon agresije na Ukrajinu moraju priznati da nije svejedno ko sjedi u Predsjedništvu BiH. Nikada nije bilo jasnije da u toj instituciji ne smije biti 2 – 1 protiv BiH. Na to nas skoro svakodnevno upozorava niko drugi do predsjednik HDZ-a Dragan Čović koji se lažno brine za prava Hrvata u BiH.

Nakon skandalozne podrške pokušaju ukidanja zabrane negiranja genocida Čović i po pitanju ruske agresije na Ukrajinu nevoljno bira pravu stranu istorije. Premijer Hrvatske i predsjednik HDZ-a u toj zemlji Andrej Plenković ga je suptilno pogurao u pravom pravcu kroz zajedničku osudu ruske agresije, ali lični stav Dragana Čovića i dalje nije jasno profilisan u tom pravcu. To može značiti da Čović nema dobre namjere prema BiH niti se još uvijek trudi da istinski patriotizam stavi ispred ličnih interesa. 

Njemu je san da se vrati u državnu predsjedničku stolicu i zato se treba sjetiti riječi fra Luke Markovića, koji nije obožavalac političara Komšića, da on ipak ni izbliza ne može naštetiti Hrvatima u BiH kao Čović i njegova pogrešna politika koju je nametnuo HDZ-u. Fra Marković nije imao dileme, prava Hrvata u BiH se mogu poboljšati samo kroz ozbiljnu reformu HDZ-a koji je zbog interesa gurnuo veliki dio vlastitog naroda da na izborima ostane po strani. Reforma HDZ-a bi pomogla i u relaksaciji u odnosima sa Bošnjacima koji se ne mogu svesti na zadovoljavanje kockarskih lobija. Takav odnos je stvorio dojam da bi na kladionicama Čović bio siguran fiks protiv BiH.

Nedavno nam je politički marginalac Mario Karamatić koji se radikalnom retorikom pokušava vratiti u život pogrešno poručio da ćemo plakati za Draganom Čovićem. Vjerovatno bi, ali bi to bile suze radosnice, jer bi se BiH oslobodila ruskih stega koje preko Čovića i njegovog partnera iz SNSD-a Milorada Dodika nad ovom zemljom godinama drže tamne oblake slutnje da se najgore može ponoviti.

Svojim otvorenim proruskim stavovima Dodik sve više samog sebe izolira, a u životu ga održava upravo destruktivna politika HDZ-a koja uporno igra protiv BIH. Teško je bilo šta dobro zamisliti da je Čović ovo vrijeme bio u Predsjedništvu BiH umjesto Komšića. Sama činjenica da je Dodik imao namjeru preko Predsjedništva BiH gurati neutralnost naše države po pitanju agresije pokazuje put kojim smo mogli krenuti, a tada vjerovatno povratka u civilizovani svijet ne bi bilo. Da li bi to vodilo ukrajinskom scenariju pametnom neće biti teško procijeniti.

Samo ovih posljednjih dana pokazalo se dobrim što je Komšić istrpio sve kritike saradnje sa SDA, za koju je tvrdio, ali i dokazao, da je politička žrtva za spas BiH. Objektivno, bila je i ostala sumnja može li Komšić i njegov ne više tako jak DF spasiti sve što pojedinci iz SDA znaju i mogu upropastiti, ali za sada ide. Dodik je usporio, ali nije zaustavio NATO put BiH, Oružane snage su još uvijek ono što trebaju biti najveće reformsko dostignuće i dokaz da je moguće prevazići etničke podjele.

Bez Komšića u Predsjedništvu BiH postajala bi opravdana sumnja da bi nam danas kroz institucije defilovale proruske snage. Svoju ljubav prema Rusiji, osim trenutnog zatvaranja očiju i usta prema ratu u Ukrajini Čović je dokazao i ranije. Sjetimo se samo Valentine Ivanove Matvijenko, koja je rat u BiH nazvala građanskim, tražila ukidanje OHR-a i prenos vlasti na entitete. E njoj se Čović izvinio zbog pogrdnih poruka iz BiH, a kasnije i otišao u Rusiju da se sretnu. E zato je HDZ ustvari najveća reklama za Komšića koji će ipak svijetla obraza moći iako ne uspije u svim naumima reći: „Ako BiH ne bude mnogo bolja, imat ću utisak da sam se borio, ali nisam izborio“.