Piše: Esad Duraković
Prof. Ferid Muhić, koji i sve i svašta čini kako bi osvojio titulu akademik, ostrvljuje se već neko vrijeme na članove ANUBiH (ne tako davno i mene je u svome tekstu zlostavljao falsifikatima povodom moga kritičkog mišljenja o samozvanoj Bošnjačkoj akademiji nauka i umjetnosti) a sada na isti način, dakle izvrtanjem činjenica, kidiše na autoritet i moralni integritet istinskog akademika Abdulaha Sidrana koji je poodavno postao jedan od najvažnijih orijentira u bosanskohercegovačkoj umjetnosti (u književnosti i filmu, prije svega). (Ferid Muhić, „Abdulah sidran sanja Bosnu bez Bošnjaka“, http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=72399.)
Sidranova slava je mnoštvo puta ovjerena u zemlji i inozemstvu, na najkompetentnijim instancama. Stoga je atakovanje na takvu osobu, s takvim opusom, zapravo atak i na Bošnjake, ali i na bosanstvo koje Sidran, s pravom, afirmira, nikada se ne odričući bošnjaštva, jer on je mnogo puta pokazao da se ta dva identiteta ne isključuju, kao što se isključuju u razmišljanju prof. Muhića. Braneći, bošnjaštvo – navodno i paradoksalno – Muhić i nesvjesno upravo podriva to bošnjaštvo jer ono ima perspektivu samo u okviru multinacionalne Bosne i Hercegovine. Dakle, riječ je o Muhićevom paradoksu. No, nije to prvi put. Prije nekog vremena, slušali smo i gledali na TV kako Muhić, govoreći o silama političke dezintegracije u BiH i o njenoj mogućoj perspektivi, veli kako Bošnjaci mogu i sami, pa to pokrepljuje šokantnim „argumentom“: automobil može ići i na tri točka.
Zaista šokantan način razmišljanja i argumentiranja, ali on posvjedočuje Muhićev problem u konzistentnom i konsekventnom i promišljanju. Dakle, već smo navikli na takvu „argumentaciju“.
Problem u raspravama s nekim ljudima – tako i s Muhićem – jest u tome što su skloni da falsificiraju činjenice i da na temelju toga izvode krajnje zaključke. Tako Muhić već naslovom svoga teksta izvrće Sidranove stavove pa veli kako Sidran sanja Bosnu bez Bošnjaka. To je notorna neistina (da ne budem grublji) jer Sidran uvijek i svuda, pa tako i u tv intervjuu na koji se Muhić referira,m upravo zastupa, brani Bosnu sa Bošnjacima, ali i sa svi drugim njenim narodima; on budućnost Bošnjaka vidi u multietničkoj BiH.
Treba pažljivo saslušati taj intervju, a ne narušavati njegov integritet. Krajnje je nekorektno, najblaže rečeno, optužiti nekoga da je protiv Bošnjaka ako kritički govori o jednoj društveno neverificiranoj instituciji (BANU) jer se time, pogrešno, Bošnjaci i njihov interes poistovjećuju, bez ostatka, s tom „institucijom“ koja ne uspijeva čak ni da se oslobodi znakova navoda. No, kad je već riječ o ANUBiH i BANU, što Muhić uzima kao okosnicu svoga teksta, valja podsjetiti da BANU nikada nije registrirana kao Akademija nauka već kao Udruženje građana koji sami sebe proglašavaju akademicima. Dakle, Sidran jest pravi akademik, a Muhić je samozvani akademik. Ili, budimo precizniji – Muhić je nedavno dao ostavku na članstvo u BANU nezadovoljan njenim radom a vjerovatno i izostankom njene šire, kompetentne institucijske i društvene verifikacije. On je napustio taj „brod“ koji nikada nije ni zaplovio, a u logičkom promišljanju – koje zaista nije Muhićeva vrlina – napuštanje tave „institucije“ najbolje svjedoči o tome šta o njoj misli on koji bijaše njen član, pa i predsjednik! Ta činjenica je dovoljno rječita.
Sve ove tzv. akademije nauka koje se osnivaju, ili su osnovane, zaista djeluju antibosanski u našem kontekstu, i to u značenju državnosti. To pomodno osnivanje tzv. akademija nauka
(sada ih je, valjda, čak četiri u ovoj zemljici, pored ANUBiH!) predstavlja snažnu podršku onim snagama koje ne odustaju od fragmentacije BiH i njenoga društva, i to fatalne fragmentacije po nacionalnim „šavovima“. Tu je Sidran apsolutno u pravu. Nužno je jačati državne institucije, a ne one koje ih podrivaju, koje osujećuju državnost a time održivost i uspješnost BiH.
Očito je da oni koji osnivaju te akademije zaista su spremni da se voze u automobilu „na tri točka“.
Sretan im put.
A Sidran ide magistralnim putem, vrlo udobno.