PRAVO PO MJERI GORDANE TADIĆ Ilija Nakić - parlamentarac s haške ‘A’ liste

Piše: Rasim BELKO

Prema sporazumu iz 1996. godine, između BiH, Srbije i Hrvatske s jedne te MKSJ s druge strane, sve države potpisnice bile su dužne da sve predmete ratnih zločina, dostave MKSJ na ocjenu te na osnovu analize dostavljenih dokaza, koje dostavi svaka strana MKSJ će dodijeliti ocjenu, na osnovu uspostavljenog kriterija po međunarodnom pravu.

Tako je predmete za koje je MKSJ utvrdio da postoji dovoljno dokaza da je lice ili lica počinilo ozbiljno kršenje međunarodnog humanitarnog prava, dodijelio oznaku A, što bi značilo da se protiv navedenog lica može pokrenuti postupak pred domaćim sudovima.

S druge strane za lica za koja MKSJ, na osnovu dostavljenih dokaza, utvrdi da nema dokaza da je lice ili lica počinila ozbiljno kršenje međunarodnog humanitarnog prava MKSJ će dodijeliti standardnu oznaku “B”.

Nakon što su predmeti dostavljeni (2004. godine) pravosuđe BiH je u velikom broju slučajeva pokrenulo proces ponovnih istraga za lica sa standardnom oznakom B, za koju je MKSJ već izvršio istragu i ocijenio da nema dokaza, zanemarujući predmete sa standardnom oznakom A za koje već postoji proveden postupak i za koje je utvrđeno da postoji dovoljno dokaza za pokretanje postupka.

Zašto su se tužilaštva u BiH odlučila da dodatno troše sredstva umjesto da završe predmete koje su sami započeli i MKSJ za ista dao saglasnost.

Koga krije Tužilaštvo BiH, kome nije u interesu da procesuira lica sa A liste... 

Pitanje procesuiranja osumnjičenih za ratne zločine, čija je nedjela dokazima potvrdio Tribunal u Hagu poprima novu dimenziju. 

Podsjećanja radi, Tužilaštvo BiH u mandatu glavne tužiteljice Gordane Tadić vodilo je političku igru umjesto procesuiranja, čime se zarad nečijih interesa pokušavalo, a pokušava i dalje izjednačiti agresore i one koji su ovu državu branili. 

Tako smo došli u neki oblik pravnog međuprostora, gdje politički motivirana Tadić, pod patronatom Dragana Čovića i Milorada Dodika određene grupe ratnih zločinaca i kriminalaca čuva, dok neke druge procesuira i kada nema dokaza. 

Da je Državno tužilaštvo radilo po pravilima struke i dostavljenim haškim dokazima o “A” listi Ilija Nakić bi do sada bio presuđen za svoja nedjela. No, umjesto toga, Nakić uredno prima platu s budžeta kao federalni parlamentarac iako je tokom rata bio s druge strane. 

Naime Nakić je delegat u Domu naroda i kreće se slobodno među onima koji su osjetili njegova zlodjela. 

Da je Nakić jedan od onih koji žive pod teretom ratnih zločina odavno je potvrdio i hrvatski general Ljubo Ćesić Rojs koji je u razgovoru za Jutarnji list (15. novembra 2008. godine) Iliju Nakića naveo među ostalima za koje postoji dokumentacija da su činili ratne zločine u Bosni i Hercegovini. 

Za Nakića se vežu zločini tokom akcija Maestral i Južni Vjetar, na području Mrkonjić Grada. 

Zbog tih zločina, prema dokumentu do kojeg je došla agencija Patria, zamjenik haškog tužioca “smjestio” je Iliju Nakića na hašku “A” listu. To samo za sebe govori da postoji dovoljna količina dokaza da se počne proces suđenja pomenutom Nakiću za ratne zločine. 

Umjesto toga, Tužilaštvo BiH vodi privatni pravosudno - politički rat protiv visokopozicioniranih generala Armije RBiH, koje je Hag smjestio na B listu. Onu listu na kojoj piše da ne postoji dovoljno dokaza. 

I dok je tako, Ilija Nakić i njemu slični ostat će nekažnjeni za svoja djela, politika iz Hrvatske će ih odlikovati, a bosanski Hrvati birati u najviša tijela naše vlasti. 

Ova država jeste zemlja paradoksa, ali vrijeme je za pravosuđe. Pravo, pravdu i pravosuđe, bez Gordane Tadić.