Kako su Krivić i Marjanović počinili nepravilnosti u raspodjeli 500.000 KM iz Budžeta KS

SARAJEVO, (Patria) - Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo je 12. juna 2020. objavilo javni poziv za sufinansiranje naučnoistraživačkih/umjetničkoistraživačkih i istraživačkorazvojnih projekata iz Budžeta Kantona Sarajevo za 2020. godinu kojim je predviđena raspodjela novčanog iznosa od 500.000 KM. Nakon provedenog postupka Ministarstvo je na svojoj internet stranici prvo 11.12.2020. godine objavilo preliminarnu, a zatim 29.12.2020. godine konačnu rang listu dobitnika sredstava.

U akademskim krugovima je javna tajna da su u provođenju javnog poziva počinjene brojne nepravilnosti, od kojih neke imaju karakter ozbiljnih nezakonitosti. Naime, postupanje Ministarstva i komisije koja je razmatrala prijave, ukazuju da je raspodjela budžetskih sredstava u iznosu od 500.000 KM izvršena suprotno Odluci Vlade Kantona Sarajevo broj: 02-04-13850-8/20 od 28.05.2020. godine i propozicijama iz samog javnog poziva. Odgovorne osobe za utrošak sredstava su bivši ministar za obrazovanje, nauku i mlade mr. Anis Krivić i članovi Komisije za provođenje postupka po javnom pozivu prof. dr. Damir Marjanović, prof. dr. Mirza Dautbašić, prof. dr. Haris Alić, prof. dr. Azrudin Husika, prof. dr. Arzija Pašalić, prof. dr. Dženana Husremović, doc. dr. Amila Ramović te Adisa Hota zaposlenica Ministarstva. 

Kukuruz isključen iz rada komije

Interesantna je činjenica da u radu komisije kao predstavnik Ministarstva sudjeluje Adisa Hota kao stručna savjetnica, a ne Sifet Kukuruz kao pomoćnik ministra za visoko obrazovanje i  nauku. Javna je tajna kako je Kukuruz u mandatu Krivića, na osnovu želja pojedinaca iz akademske i političke zajednice, bio eliminisan od sudjelovanja u svim važnijim procesima. Oni koji su dobro upoznati sa dešavanjima u Ministarstvu tvrde da Kukuruz nije bio niti na klupi za „rezervne igrače“ nego je rasplet situacije posmatrao sa tribina, dok je istovremeno Adisa Hota bila prvi izbor ministra Krivića i njegovih sponzora.

Tako je uz ministra Krivića, Hota redovno sudjelovala na bitnim sastancima Ministarstva, vodila glavnu riječ u vezi sa zapošljavanjima na Univerzitetu u Sarajevu, rješavala zahtjeve za osnivanjem privatnih univerziteta, a prema ukazanoj potrebi sa Krivićem prisustvovala i sjednicama Vlade Kantona Sarajevo. Dolaskom, Marjanovićeve ministrice na čelo Ministarstva, prof. dr. Melike Husić-Mehmedović, Kukuruz je stavljen na „transfer-listu“, a kao glavni menadžer za transfer, uz Marjanovća su zaduženi Elmedin Konaković i Vedran Jakupović iz Naroda i pravde. Javnosti je poznato da je Jakupović komunicirajući sa drugim zastupnicima u Skupštini Kantona Sarajevo putem „viber-grupe“, najavio da će u zimskom prelaznom roku biti realizovan transfer Kukuruza u Ministarstvo za komunalne poslove i da je sve već dogovoreno. Ovakva „političko-akademska klima“ koja je bila prisutna u Ministarstvu za mandata Anisa Krivića, nije predstavljala plodno tlo za Kukuruza koji je bio isključen i iz procesa „transfera novca“ koji je upravo i ostvaren kroz javni poziv za sufinansiranje naučnoistraživačkih projekata.

Komisija razmatrala i ocjenjivala neuredne aplikacije 

Jedan od ozbiljnih propusta u radu komisije ogleda se u tome da su sredstva odobrena i aplikantima čije prijave nisu bile formalno-pravno uredne i koje uopšte nisu smjele biti uzete u razmatranje, kao i aplikantima koji nisu ispunjavali propozicije iz odluke Vlade od 28.05.2020. godine i javnog poziva. Umjesto da zbog utvrđenih nedostataka i manjkavosti određene aplikacije odbaci kao neuredne, Komisija je takve aplikacije razmatrala i bodovala, a ministar Krivić na prijedlog komisije odlučio da im se dodijele sredstva.

Također, Komisija je u određenom broju slučajeva prihvatila i projekte u kojima voditelj projekta, ne ispunjava uslove koji su definisani odlukom Vlade o utvrđivanju namjene, kriterija i načina raspodjele sredstava za podršku naučnoistraživačkoj djelatnosti na području Kantona Sarajevo za 2020. godinu. Ovo konkrento znači da su pravo na dodjelu sredstava ostvarili aplikanti gdje pojedini voditelj projekata ne ispunjavaju uslov u pogledu broja objavljenih naučnih radova u relevantnim internacionalnim bazama podataka. Nepotpunost i neurednost aplikacija koje su razmatrane i kojima su odobrena sredstva, zadokumentovana je i od pojedinih aplikanata koji nisu ostvarili pravo na dodjelu sredstava, a koji su Ministarstvu podnijeli zahtjev da im se omogući uvid u projektnu dokumentaciju u skladu sa Zakonom o slobodi pristupa informacijama u Federaciji BiH. Na osnovu informacija koje su prikupili nakon ostvarenog uvida u projektnu dokumentaciju, pojedini voditelji projekata su ministru Kriviću zvanično ukazali na počinjenje propuste u radu Komisije, ali se on na takve primjedbe oglušio.

Ministar Krivić ignorisao prigovore i dokaze o počinjenim nepravilnostima 

Na osnovu izjavljenih prigovora na preliminarnu listu ministar Krivić je donio rješenje kojima se prigovori odbijaju kao neosnovani ili se odbacuju zbog toga što su izjavljeni od voditelja projekta, a ne od dekana fakulteta na kojem je voditelj projekta zaposlen. Međutim, činjenica da je prigovor odbačen zato što je izjavljen od neovlaštene osobe ne može amnestirati ministra Krivića od obaveze da na osnovu dokaza dostavljenih uz prigovor, ne odobri dodjelu sredstava aplikantima čije prijave formalno-pravno nisu bile uredne ili gdje voditelj projekta ne ispunjava uslove iz odluke Vlade Kantona Sarajevo i javnog poziva. Netransperentnost cjelokupnog postupka potvrđuje i činjenica da je Konačna rang-lista objavljena, a da podnosiocima prigovora prije toga nisu dostavljene odluke ministra Krivića kao drugostepenog organa po blagovremeno izjavljenim prigovorima.

Odlučivali pojedinci, a ne Komisija
 
Ono što je posebno interesantno jeste da Komisija naučnoistraživačke projekte nije ocjenjivala i bodovala kao kolektivno tijelo, nego su radili isključivo pojedini članovi komisije, što je potvrdila i članica Komisije i službenica Ministarstva Adisa Hota, koja je u razgovorima sa aplikantima, objašnjavajući način rada Komisije, izjavila da su aplikacije vrednovali samo pojedini članovi Komisije i to u zavisnosti kojoj grupaciji nauka projekat pripada. Tačnost ovakve izjave utvrđena je i uvidom u evaluacione obrasce koji su sastavni dio dokumentacije proistekle u radu Komisije, a koja je stavljena na uvid aplikantima koji su podnijeli zahtjev za pristup informacijama. Kako su aplikacije vrednovane i ocjenjivane samo od nekih, a ne od svih članova Komisije, proizilazi i da su naučnoistraživački projekti ocjenjivani i vrednovani subjektivno, tako da preliminarna i konačna rang-lista ne mogu biti validne, s obzirom da predstavljaju zbir ocjena svih članova komisije. Štaviše, članica komisije Adisa Hota kako je i sama pojasnila zainteresovanim aplikantima, nije uopšte, na osnovu prethodno utvrđenih kriterija i mjerila, bodovala i ocjenjivala projektne aplikacije. Sve ovo ukazuje da su pojedinci iz komisije zloupotrijebili rad komisije i na osnovu svojih ličnih stavova kreirali listu dobitnika sredstava. Takvim načinom rada potpuno je obesmišljeno postojanje i ne/rad komisije koja je pojedincima poslužila samo da vlastite odluke prikažu kao odluke komisije. 

Komisija, to sam Ja

Informacija koju je članica Komisije Adisa Hota i kontakt osoba Ministarstva dala voditeljima projekata koji nisu ostvarili pravo na dodjelu sredstava jeste da naučnoistraživačke projekte nije pregledala i ocjenjivala Komisija kao kolektivno tijelo, nego isključivo pojedini članovi Komisije kao predstavnici grupacija nauka.

Ovakvo postupanje je u direktnoj suprotnosti sa tačkom III Odluke Vlade od 28.05.2020. godine i propozicijama javnog poziva koji potpuno jasno i precizno definišu da je Komisija ovlaštena „da u postupku vrednovanja pristiglih prijava/aplikacija, pored utvrđivanja njihove blagovremenosti, potpunosti i urednosti, ocjenjuje i naučnoistraživački i umjetničkoistraživački razvojni potencijal te relevantnosti projekta u odnosu na kriterije i uslove utvrđene Javnim pozivom i u skladu s tim vrši bodovanje projekta“.

Sasvim je jasno da je ovakvom formulacijom Vlada odredila da Komisija kao kolektivno tijelo, a ne pojedini članovi Komisije, vrednuju i ocjenjuju dostavljene projekte. Međutim, kako to nije bio slučaj, jasno je da preliminarna i konačna rang-lista dobitnika sredstava nisu rezultat ocjene i bodovanja projekta koja su vršili svi članovi Komisije, nego isključivo pojedini njeni članovi.

Adisa Hota, je zainteresovanim voditeljima projekata potvrdila da su projekte bodovali samo pojedini članovi komisije u zavisnosti u koju grupaciji nauka se projekat mogao svrstati, ali i da ona, kao članica Komisije, uopšte nije sudjelovala u bodovanju i ocjenjivanju projekata. Ovakvo postupanje predstavlja kršenje odluke Vlade i propozicija javnog poziva, jer se u rješenju o imenovanju komisije ne navodi da je bilo koji član komisije izuzet od rada u komisiji ili da ima manje prava od drugih članova. U postupku vršenja neposrednog uvida u projektne aplikacije u skladu sa Zakonom o slobodi pristupa informacijama, pojedini voditelji projekata su se i sami uvjerili da su evaluacioni obrasci popunjeni i potpisani samo od jednog člana komisije. Postavlja se pitanje kako je moguće da komisija, kao kolektivno tijelo, može prethodno utvrditi kriterije i mjerila za ocjenjivanje projekata, a da nakon toga članovi komisije ne mogu, na osnovu kriterija i mjerila za koje su glasali, vršiiti ocjenjivanje i bodovanje projekata.

Komisija u radu primjenjivala metodologiju „Vidovite Džemile“ i „Torabi dijagnozu“

Tvrdnju da aplikacije nisu ocjenjivane od komisije kao tijela, nego isključivo od pojedinih članova komisije potvrđuje i činjenica da su sjednice komisije održavane on-line, tako da je sasvim opravdano postaviti pitanje kako je moguće da dostavljene projekte analiziraju i ocjenjuju svi članovi komisije ako se sjednice održavaju on-line. Kako je moguće on-line pregledati naučnoistraživački projekat i izvršiti njegovu procjenu u skladu sa usvojenim mjerilima i kriterijima ako članovi komisije nemaju mogućnost neposrednog uvida u projektnu aplikaciju nego se „sastaju“ on-line. 

Odgovor na ovo pitanje treba tražiti u ne/uspjelom spoju tradicionalne i savremene naučne metodologije, koja u sebi sažima tradicionalni filozofski pristup zasnovan na kontempliranju i moderan znastveni pristup koji podrazumijeva predanost znanstvenika istraživačkom zadatku, pri čemu znanstvenik da bi dobio željeni rezultat, mora dati cijelog sebe. Sve ukazuje da je princip davanja i uzimanja primijenjen i kod raspodjele budžetskih sredstava u ovom slučaju.

Predanost znanstvenika Damira Marjanovića, koji je bio i predsjednik komisije, rezultirala je takvom raspodjelom sredstava gdje mu kao znanstveniku, nakon uspješno obavljenog zadataka, nije preostalo ništa drugo nego da poput Arhimeda usklikne „heureka“! Ovakva raspodjela sredstava za naučnoistraživačke projekte demaskirala je moderne znanstvenike okupljene u interesnoj grupaciji na čelu sa Damirom Marjanovićem, a čiju sramotu bi teško mogla saprati voda u kojoj se Arhimed kupao u trenutku velikog znanstvenog otkrića ili posebno energetski obogaćena voda kojom je marokanski iscjelitelj Mekki Torabi svojevremeno u sarajevskoj Zetri velikodušno liječio lakovjerne Sarajlije. 

Argument koji ukazuje da je komisija formirana kao „interesna grupacija“ koja je imala zadatak da „progura“ određene projekte, koji u regularnoj proceduri sigurno ne bi bili selektirani, nalazi se i u činjenici da više od polovine članova komisije ne posjeduje naučne reference, niti po kvantitetu niti po scientometrijskim parametrima kvaliteta koji su traženi samim javnim pozivom. Apsurdnost situacije doživljava svoj vrhunac  s obzirom da o projektnim aplikacijama odlučuju znanstvenici koji i sami ne ispunjavaju uslove javnog poziva.

Damir Marjanović (Foto/Arhiv)

Projektne aplikacije po/hranjene na šumarstvu 

Kako su aktivnosti po javnom pozivu za sufinansiranje naučnoistraživačkih projekata provođene u vrijeme pandemije izazvane korana virusom, komisija je imala potrebu za odgovarajućim prostorom i ambijentom u kojem bi se mogla posvetiti postavljenom zadatku. Izbor je pao na Šumarski fakultet čiji je i sam pomen imao snažno psihološko smirujuće dejstvo na komisiju, dok je radni prostor članovima komisije istovremeno podario osjećaj sigurnosti, s obzirom da im je pružao mogućnost identifikacije sa prirodnim okruženjem. Međutim, postavlja se pitanje, šta Komisija uopšte radi na Šumarskom fakultetu i zašto sastanke ne održava u prostorijama Ministarstva?

Odgovor na ovo pitanje sadržan je u činjenici da su dostavljeni projekti pod “velikim mjerama opreza“, kao da se radi o dozama vakcina protiv COVID-19, transportovane iz prostorija Ministarstva u prostorije Šumarskog fakulteta, a da pri tome nisu uopšte ispoštovane procedure iznošenja službene dokumentacije iz prostorija Ministarstva. Na takav način cjelokupan proces raspodjele budžetskih sredstava je nepovratno kompromitovan, s obzirom da je to ostavilo objektivnu mogućnost da se manipulira projektnom dokumentacijom.

Šumarski fakultet UNSA (Foto Arhiv)

Takvo postupanje nalaže da se postavi pitanje ko je dozvolio iznošenje dokumentacije iz službenih prostorija Ministarstva, na koji vremenski period, pod kojim uslovima, te na koji način je osiguran integritet aplikacija? Sudbina aplikacija nakon njihovog izmještanja predstavlja svojevrsnu enigmu, izuzev ako se uzme u obzir činjenica da su sastanci komisije održavani on line. Ono što je sigurno jeste da su aplikacije nakon održanog konstituirajućeg sastanka komisije pa sve do objave konačne rang liste dobitnika sredstava bile izvan službenih prostorija Ministarstva. Informacije koje kruže među uposlenicima Šumarskog fakulteta ukazuju da su aplikacije, nakon njihovog deponovanja na Šumarskom fakultetu, izuzimali i fizički iznosili pojedini članovi komisije kako bi izvršili njihovo ocjenjivanje te su nakon toga aplikacije vraćene na Šumarski fakultet ili su direktno dostavljane u Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade i predavane zaposelnici Ministarstva Adisi Hota. 

Podržani projekti čija realizacija uopšte nije započeta 

Treba ukazati da su prema konačnoj rang-listi dobitnika sredstva, podržani projekti suprotno odluci Vlade Kantona Sarajevo broj: 02-04-13850-8/20 od 28.05.2020. godine jer realizacija prijavljenih projekata nije započela u 2020. godini, iako je jedan od uslova iz odluke Vlade Kantona Sarajevo i javnog poziva bio da „realizacija projekta mora započeti u 2020. godini i biti okončana do kraja 2021. godine“.

Postavlja se sasvim logično pitanje kako je moguće da su odobrena sredstva za projekte, ako je konačna lista objavljena samo dva dana prije isteka 2020. godine odnosno 29.12.2020. godine. Prema informacijama kojima raspolažemo do 31.12.2020. godine nisu bili zaključeni ugovori sa dobitnicima sredstava niti je to još uvijek urađeno. Ovo ukazuje da su sredstva odobrena za projekte suprotno odluci Vlade jer njihova realizacija nije započela u 2020. godini. Na osnovu ovakvog stanja stvari sasvim je jasno da su sredstva nezakonito odobrena, ali i da su aplikanti nezakonito ostvarili pravo na dodjelu sredstava, što ukazuje na odgovornost ministra Krivića, imenovane Komisije, ali i samih dobitnika sredstava. 

Ministrica Melika Husić-Mehmedović u funkciji ispunjenja Marjanovićevih želja

S obzirom da su ministar Krivić i komisija zakasnili da u 2020. godini blagovremeno provedu proceduru po javnom pozivu, odmah nakon imenovanja nove Vlade započete su aktivnosti kako bi se odobrena sredstva obezbijedila u Budžetu Kantona Sarajevo za 2021. godinu. Zadatak da to realizuje je od Damira Marjanovića dobila novoimenovana ministrica Melika Husić-Mehmedović. Međutim, postavlja se pitanje da li je budžetska sredstva uopšte moguće osigurati i dodijeliti za projekte koji su prema odluci Vlade i javnom pozivu morali započeti u 2020. godini? Na ovo pitanje odgovor će morati dati ministrica koja je suočena sa obavezom poštivanja zakona, ali i insistiranjem Damira Marjanovića da Ministarstvo i Vlada u Budžetu KS za 2021. godinu osiguraju sredstva u iznosu od 500.000 kako bi se izvršila isplata u skladu sa konačnom rang listom. Više je nego očito da ovo pitanje nije tema za razmišljanje samo za novoimenovanu ministricu, nego bi se istim trebali pozabaviti budžetska inspekcija, ali i istražni organi. 

Marjanović ni/je predsjednik famozne komisije?

Dokaz da se radi o ozbiljnim malverzacijama u postupku odobravanja sredstava je i postojanje dva rješenja o imenovanju komisije, sa istim brojem i istim datumom. U jednom rješenju se kao predsjednik Komisije navodi Damir Marjanović, a u drugom slučaju predsjednik Komisije je prof. dr. Mirza Dautbašić. Kako se radi se o postojanju dva rješenja sa istim brojem i istim datumom, nejasno je ko je zvanično predsjednik Komisije i ko je odgovaran za njen rad. S obzirom da je Marjanović javno prepoznatljiv po iskazivanju pretenzija da se miješa i pita za sve, nije isključena mogućnost da je kroz svoju poziciju i rad u komisiji nastojao ostvariti presudan utjecaj i prevlast, ali da je u jednom trenutku shvatio kako bi to moglo nanijeti štetu njegovoj fikciji koju u javnom prostoru uporno nastoji izgraditi o sebi kao primjeru „moralne gromade“. 

Međutim, cjelokupan rad komisije ukazuje da promjena pozicije očigledno nije utjecala i na promjenu njegovih planova i krajnjih namjera. Očigledno je da su mutacije virusa kojima se Marjanović znanstveno ne/uspješno bavi, pratile i tranasformacije njegovog statusa i ukupnog utjeca u oblasti obrazovanja, pa tako u radu komisije. Dovoljno je prisjetiti se Marjanovićevog članstva u ekspertnom tijelu koje je 2019. godine imenovala Vlada Kantona Sarajevo za rukovođenje reformskim procesima u obrazovnom sistemu Kantona Sarajevo u narednom trogodšnjem periodu, do njegovo članstva u Skupštinskoj komisiji za nauku i obrazovanje koju poziciju je iskoristio da sam sebe kandidira kao predstavnika skupštinske komisije u komisiji za ocjenu naučnoistraživačkih projekata. Fascinantna i ne/predvidiva mutacija Marjanovića, kroz razne faze utjecaja u oblasti obrazavanja, nije utjecala na njegovu osnovu i prepoznatljivu karakteristiku, a to je lična dobrobit. Pregledom konačne rang liste može se utrvditi da se među dobitnicima sredstava nalaze i dvije aplikacije sa Burč univerziteta čiji je Marjanović zaposlenik, a za koje voditelji projekata koji nisu ostvarili pravo na dodjelu sredstava tvrde da ne ispunjavaju neki od uslova javnog poziva. Zato je osnovna epidemiološka mjera koja se za ozdravljenje oblasti obrazovanja pod hitno mora primijeniti stroga distanca Marjanovića od utjecaja u oblasti obrazovanja i nauke, a posebno distanca od budžetskih sredstava. 

Ministar Krivić i Komisija izgubljeni u vremenu, ali se pronašli u rezultatima javnog poziva

Javnim pozivom koji je objavljen 12.06.2020. godine bilo je predviđeno da će Komisija koju imenuje ministar za obrazovanje, nauku i mlade, preliminarnu listu dobitnika sredstava objaviti na internet stranici Ministarstva u roku od 30 dana od dana zatvaranja Javnog poziva, što nije ispoštovano. Prema propozicijama javnog poziva krajnji rok za predaju aplikacija je bio 30 dana od dana objave javnog poziva što znači da je to 12.07.2020. godine, od kada počinje i teći rok u kojem komisija treba da objavi preliminarne rezultate javnog poziva.

Također, proizilazi da je rok za objavu Preliminarne liste bio 12.08.2020. godine, što sve ukazuje da su ministar Krivić i Komisija odstupili od propozicija javnog poziva. Naime, Komisija imenovana tek 25.09.2020. godine, a preliminarna lista objavljena 11.12.2020. godine. Značaj rokova koji su utvrđeni javnim pozivom imao je svoje puno opravdanje, s obzirom da je odlukom  Vlade Kantona Sarajevo 28.05.2020. godine o raspodjeli sredstava i samim javnim pozivom predviđeno da se sredstva mogu dodijeliti samo za projekte čija realizacija će započeti u 2020. godini i koji će biti okončani u 2021. godini.

Postavlja se pitanje kako je moguće dodijeliti budžetska sredstva za projekte ako je konačna lista dobitnika sredstava objavljen tek 29.12.2020. godine, ako realizacija projekata još uvijek nije započela, a ugovori sa dobitnicima sredstava još uvijek nisu potpisani.

Očito je da će za novoimenovnu ministricu naredni dani biti izuzetno burni, a za dobitnike sredstava izuzetno tmurni, posebno ako se, a što je sasvim realno, u netransparentno trošenje budžetskih sredstava uključe istražni organi. Do tada ostaje gorak okus zbog činjenice da pojedinici, koji se istovremeno žele predstaviti znanstvenom, političkom i moralnom vertikalom koriste svaku mogućnost da se poput virusa uvuku u sistem i pod plaštom javnog interesa ostvare ličnu korist.