Pojavom koronavirusa na površinu su isplivale i anomalije pravnog sistema BiH

Piše: Dr. Sci. Enver Išerić

Pojavom korona virusa u Bosni i Hercegovini, koji predstavlja ozbiljnu opasnost za zdravlje i živote građana, na površinu su isplivale i anomalije pravnog sistema u Bosni Hercegovini, odnosno neusklađenost propisa entiteta sa pravnim sistemom Bosne i Hercegovine, ali i nedorečenosti i neprecizne pravne formulacije u pojedinim propisima. Osim toga, poseban problem predstavlja i tumačenje određenih propisa i odluka kriznih štabova u ovakvim situacijama.

Kao što nam je poznato, Narodna skupština Republike Srpske proglasila je vanredno stanje na području Republike Srpske na svom zasjedanju održanom u subotu 28.marta 2020. godine.

Tačno je da Narodna skupština Republike Srpske, po Ustavu RS može proglasiti vanredno stanje za Republiku ili dio Republike u slučaju ugrožavanja bezbjednosti, uslijed elementarnih nepogoda (poplava, zemljotresa i požara), prirodnih katastrofa, epidemija, povreda ljudskih prava i sloboda i normalnog funkcionisanja ustavnih organa Republike“, što je propisano članom 70. Ustava Republike Srpske.

Međutim, ova odredba Ustava Republike Srpske, kao ni odredba člana 38. Zakona o Vladi RS, kojim je propisano da „Narodna skupština RS na prijedlog Vlade RS proglašava vanredno stanje kada je na teritoriji Republike ili dijelu Republike ugrožena bezbjednost uslijed elementarnih nepogoda (poplava, zemljotres, požar i dr.), prirodnih katastrofa, epidemija, povreda ljudskih prava i sloboda i normalnog funkcionisanja ustavnih organa Republike, kao i da sama predlaže akte za preduzimanje mjera u takvim okolnostima.“ nije u skladu sa Ustavom Bosne i Hecegovine i Zakonom o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća kao ni sa Zakonom o odbrani Bosne i Hercegovine.

Zakon o odbrani Bosne i Hercegovine donesen je na osnovu Člana III 5. (a) Ustava Bosne i Hercegovine kojim je propisano: „Bosna i Hercegovina će preuzeti nadležnosti u onim stvarima u kojima se o tome postigne saglasnost entiteta; stvarima koje su predviđene u Aneksima 5-8 Opšteg okvirnog sporazuma; ili koje su potrebne za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, u skladu sa podjelom nadležnosti među institucijama Bosne i Hercegovine. 

Dodatne institucije mogu biti uspostavljene prema potrebi za vršenje ovih nadležnosti. Članom 10. Zakona o odbrani propisano je da je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine nadležna da: „a) proglasi ratno stanje na zahtjev Predsjedništva u slučaju direktnog napada na Bosnu i Hercegovinu ili dio Bosne i Hercegovine,
b) proglasi vanredno stanje na zahtjev Predsjedništva kada postoji prijetnja postojanju Bosne i Hercegovine, prijetnja napada na Bosnu i Hercegovinu ili bilo koji dio Bosne i Hercegovine ili neposredna ratna opasnost,“.

Istim Zakonom (Član 41.) propisano je da „Predsjedništvo zahtijeva proglašenje vanrednog stanja od Parlamentarne skupštine kada postoji prijetnja postojanju Bosne i Hercegovine, prijetnja normalnom funkcioniranju ustavnih institucija ili neposredna ratna opasnost.“

Na osnovu citiranih ustavnih i zakonskih odredaba možemo zaključiti da je proglašenje vanrednog stanja u isključivoj nadležnosti Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, a nikako u nadležnosti entiteta, čiji ustavi i zakoni nisu usklađeni sa Ustavom i zakonima Bosne i Hercegovine.

Članom 13. Okvirnog Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih ili drugih nesreća u Bosni i Hercegovini propisano je da Vijeće ministara „ proglašava nastanak i prestanak stanja prirodne ili druge nesreće na teritoriji Bosne i Hercegovine, na prijedlog Koordinacionog tijela Bosne i Hercegovine za zaštitu i spašavanje ili na zahtjev nadležnih organa entiteta ili Brčko Distrikta BiH, koji su već proglasili stanje nesreće na svojoj teritoriji;“

Zbog toga je zakonodavac u članu 16. Zakona i propisao sastav Koordinacionog tijela Bosne i Hercegovine za zaštitu i spašavanje, ali i način donošenja odluka, odnosno odlučivanja, kao i njegove nadležnosti propisane u članu 17. Zakona.

Potrebno je također naglasiti da je članom 25. Okvirnog zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih ili drugih nesreća u Bosni i Hercegovini propisano: „Vijeće ministara BiH u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona predlaže izmjene i dopune relevantnih zakona, naročito u oblasti javnih nabavki, carina i poreza, kako bi se osiguralo provođenje ovog zakona i funkcioniranje sistema zaštite i spašavanja u Bosni i Hercegovini.“ i da će „Entiteti i Brčko Distrikt BiH svoje zakone o civilnoj zaštiti i zaštiti i spašavanju i druge propise donijeti i uskladiti sa odredbama ovog zakona u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.“

Ako imamo u vidu činjenicu da se u periodu krize izazvanom korona virusom od strane predstavnika pojedinih političkih stranaka ističe potreba zakonske intervencije u oblasti javnih nabavki i poreza proizilazi zaključak da zakoni još uvijek nisu usklađeni sa odredbama ovog zakona donesenog 2008. godine, jer je cilj ove odredbe i bio njihovo usklađivanje i propisivanje ponašanja fizičkih i pravnih lica upravo u ovakvim situacijama.

Zakon o zaštiti i spašavanju u vanrednim situacijama Republike Srpske, i ako je donesen 2012. godine, odnosno četiri godine nakon donošenja Okvirnog zakona nije usklađen sa njegovim odredbama, jer je istim propisano proglašenje vanredne situacije, a ne proglašavanje stanja prirodne i druge nesreće kako je definirano Okvirnim zakonom na nivou Bosne i Hercegovine, jer i sam termin vanredna situacija upućuje na vanredno stanje koje se može proglasiti od strane republičkih organa i ako je proglašavanje vanrednog stanja u naležnosti Bosne i Hercegovine.

Najnovije informacije i konstatacije kao i izjave pojedinih političara koje se pojavljuju u medijima su tragikomične. 

Jedna od njih je i mišljenje da Krizni štab Kantona Sarajevo može svojim mjerama zabraniti održavanje sjednice Parlamenta Federacije (zabranom okupljanja više od 20 osoba), koji bi trebao da na novonastalu situaciju interveniše zakonodavnim mjerama. Parlament je predstavničko tijelo građana i ono mora biti u mogućnosti stalnog rada i zasjedanja, posebno u kriznim i teškim situacijama za državu i njene građane i niko ne može ograničiti njegov rad. Parlament može samo tražiti modalitete svoga rada u posebnim okolnostima.

Druga izjava, objavljena na portalu Klix.ba, dana 31.03. 2020. godine, je izjava zastupnika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i profesora ustavnog prava na Univerzitetu u Tuzli, Zlatana Begića u kojoj tvrdi da „onaj ko sazove sjednicu Parlamenta i onaj ko se odazove na sjednicu, protivno odlukama vlade i kriznih štabova, zanemarujući stanje nesreće i posebne vanredne okolnosti direktno čini krivično djelo.“ 

Ova izjava je pravno neutemeljena i u potpunoj je suprotnosti sa ulogom i značajem parlamenta u uređivanju društvenih odnosa, posebno u uslovima proglašenja vanrednog stanja i stanja prirodnih i drugih nesreća. Pozivanje na odredbu Ustava Federacije BiH kojom je propisano „Vlada Federacije ovlaštena je donositi uredbe sa zakonskom snagom u slučaju opasnosti po zemlju kada Parlament Federacije nije u mogućnosti to učiniti“ nikako ne znači da neko može na bilo koji način ili bilo kojim aktom (a posebno Krizni Štabovi) zabraniti održavanje sjednica ili ograničiti rad Parlamenta. 

Ova odredba daje ovlaštenje Vladi u situacijama kada Parlament nije u mogućnosti, iz objektivnih razloga, zasjedati i donositi zakone, a nikako ne znači da to nije u mogućnosti raditi zbog odluka kriznih štabova.

Odredba člana 225. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, kojom je propisano da: „Ko ne postupi po propisima ili naredbama kojima nadležni organ zdravstvene službe određuje preglede, dezinfekciju, odvajanje bolesnika ili drugu mjeru za suzbijanje ili sprečavanje zarazne bolesti kod ljudi, pa zbog toga dođe do opasnosti od širenja zarazne bolesti, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.“ nikako se ne odnosi niti se može odnositi na članove Parlamenta Federacije BiH, jer su oni najpozvaniji (uz Vladu Federacije BiH) da djeluju u ovakvim situacijama, a posebno imajući u vidu da je odredbom IV. A. 12. Ustava Federacije propisano da „članovi i delegati zakonodavnih tijela Federacije ne podliježu krivičnopravnoj ni građanskopravnoj odgovornosti za radnje koje učine u okviru svojih dužnosti u zakonodavnim tijelima.“