Objavljeno u kategoriji Intervju na 06.03.2019 19:30:00

Taner Aličehić: Posrtanje Bošnjaka u radikalizam je neostvareni san neprijatelja Bosne

Taner Aličehić Foto Privatni Arhiv

Razgovarala Amina Čorbo-Zećo


Mostarac Taner Aličehić jedan je od autora knjige „Tragom drevnih Bošnjana - Bosanska država i nacionalni idenitet kroz historiju I“, koju potpisuje zajedno s Đenanom Galešićem.

Aličehić je nakon mostarske gimnazije diplomirao fiziku na Swiss School of Technology te magistrirao Management of International Affairs na Univerzitetu u Ženevi. Vanredni je profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Lausanni, u Švicarskoj, a osim toga vodi tim savjetnika za strategiju poslovanja. Član je Upravnog odbora Bošnjačkog instituta te Centra za strateške studije Foruma Bosna.

U intervjuu za Patriju Aličehić iznosi vrlo oštre stavove u pogledu odnosa srpskog i hrvatskog nacionalizma prema Bosni i Hercegovini, kao i njegovo viđenje političkog uređenja zemlje.

Jedan ste od autora knjige „Tragom drevnih Bošnjana“. Šta djelo zapravo govori u kontekstu razvoja bosanske države i nacionalnog identiteta kroz historiju?

- Knjiga 'Tragom drevnih Bošnjana' nastala je kao potreba da shvatimo zašto su nacionalisti i fašisti na ovom prostoru mrzili i mrze Bosnu. U suštini dolazimo do zaključka da je korijen zla na Balkanu, a samim tim i mržnja prema bosanskoj ideji života, posljedica vjerske isključivosti nacionalnih ideologija na ovom području, ponajprije srpske koja je zaslugom Srpske pravoslavne crkve (SPC) ostala zatočena u srednjovjekovni koncept 'jedna vjera, jedan narod, jedna država'. Povratak svijesti o pripadanju Bosni i bosanskom narodu iziskuje razotkrivanje brojnih mitova koji su rezultat antibosanskog djelovanja nacionalizama, ponajprije srpskog, zatim hrvatskog, a u novije vrijeme i bošnjačkog. Ove ideologije su izgrađene na potpuno suprotnim temeljima u odnosu na one na kojima su Bosna i njen narod oblikovani tokom svoje duge historije. Jedinstvenost bosanskog naroda je u tom što je opstao kao vjerski pluralan u jednom okruženju gdje su se nacije (najprije srpska) gradile isključivo kroz vjerski identitet a ne kao ostale evropske nacije kroz porijeklo, jezik ili kulturu da bi s vremenom postale građanske države koje postuju prava pojedinca.

Spominjali ste da je „hrvatska politika oduvijek samo loša kopija srpske politike“, kada je riječ o nasrtajima na BiH. Posebno je to izraženo u posljednje vrijeme nekim nastupima Kolinde Grabar-Kitarović i drugih. S obzirom da je Hrvatska članica EU, da li je njihov odnos spram BiH opasniji nego srbijanski?

Oba ta nacionalizma i srpski i hrvatski su veoma agresivna i sklona ekstremnim desničarskim vrijednostima a samim tim su opasna za bosansku državu i njen narod koji je kroz historiju njegovao suprotne vrijednosti. Antibosanska propaganda u oba ova nacionalna pokreta je oduvijek pokušavala predstaviti Bosnu kao 'geografski' pojam, dokazati da narod Bosne ne postoji, da nema svoju kulturu, svoj jezik, svoju kuhinju, svoju etničku specifičnost itd. Prvo što su neprijatelji bosanske države uradili na okupiranoj teritoriji je da su uništili sve simbole vjerske pluralnosti bosanskog naroda, tako i njegove bogate kulture. Bijedno je kad vidite da im smetaju povratnici, ezani ili zvuk zvona, imena gradova, četvrti ili ulica, da veličaju genocid i ratne zločince, da razdvajaju djecu u školama i da im ne dozvoljavaju da uče o sopstvenoj bosanskoj kulturi, o tradiciji i jeziku njihovih predaka. To nisu samo nacionalisti. To je fašizam protiv kojeg se treba boriti kao i u prošlosti. I prije su pripadnici četničkog pokreta imali na umu stvaranje „Republike Srpske“.

Mislim da Hrvatska ipak ima snagu da se odupre fašizmu. Vidjeli smo za vrijeme Stipe Mesića da postoji značajan dio hrvatskog stanovništva koji umije da se distancira od izroda koji su rušili Mostar i sarađivali sa zločincem Karadžićem u ratu protiv Bosne. Međutim, Srbija je danas ponovo u potpunom kolektivnom ludilu koje je gore nego za vrijeme Miloševića. Dejtonski sporazum i činjenica da je Republika Srpska dobila legitimitet  održava u životu tzv. četničko srpstvo, a ono proizvodi sličnu reakciju i u okruženju. Ova situacija prijeti da nakon  svih trauma gdje su očuvali zdrav razum i Bošnjaci upadnu u zamku svođenja na vjersku skupinu i da pojedinci  frustrirani nepravdom posrnu u radikalizam, sto je neostvareni san svih neprijatelja Bosne.

Mislite li da bi u budućnosti svijest o građanskoj BiH i eventualno ustavne promjene mogle doprinijeti jačanju patriotizma kod sva tri konstitutivna naroda?

- Građanski model države je jedini u skladu sa osnovnim ljudskim vrijednostima koji su oblikovale današnji civilizovani svijet. Nametnuta teza “konstitutivnim narodima” treba da pokaže da ne postoji narod Bosne, nego da je Bosna teritorij “tri različita naroda” koji treba da imaju svaki svoju čistu teritoriju. Republike Bosna i Hercegovina je napadnuta od Miloševićeve Srbije da bi se napravila «etnički» čista teritorija s kojih se progone svi stanovnici koji su gajili bosanske vrijednosti. Jedini razlog stvaranja tzv. Republike Srpske je ubijanje i progon stanovništva koje bi moglo spriječiti da Srbija u budućnosti prisvoji te dijelove bosanske teritorije. Zato sad Srbija vodi brigu o “svome narodu” u Bosni preko “specijalnih veza” sa RS i potajno priprema dalje okupiranje bosanske države. 

Knjiga navodi niz primjera da je u Bosni ako gledamo kroz porijeklo, kroz jezik i kulturu uvijek živio samo  jedan narod, bosanski narod koji je kroz historiju kao i svaki drugi narod mijenjao svoj naziv, Bosoni, Bošnjani, Bošnjaci, i najzad Bosanci. Sa historijske tačke gledista Bošnjaci i Bosanci su sinonimi za autohtoni narod Bosne koji je oduvijek gajio vjerske slobode i bio oduvijek pluralan u vjerskom pogledu. Obe susjedne države ostaće zatočene u klerikalno fasištički oblik nacionalizma sve dok se u Bosni ne vratimo  građanskom uređenju zasnovanom na osnovnim ljudskim pravima svakog pojedinca, a ne vjerskih zajednica. I državljanstvu, a ne religiji, kao temelju nacionalnog identiteta. Izgleda da je opet kao i u Drugom svjetskom ratu, na Bosni da pobijedi fašizam. Ukidanjem Republike Srpske, i Srbija će imati budućnost jer će nestati velikosrbijanski projekt a samim tim i Hrvatska će se napokon „osamostaliti“. Tada će, kao u svakoj drugoj državi 
Evrope, svi stanovnici Hrvatske biti po nacionalnosti Hrvati, u Srbiji Srbi a u Bosni Bosanci, bez negiranja njihovog narodnog, vjerskog ili bilo kojeg drugog identiteta.

Da li „bosanstvo“ mora biti alternativa svim sadašnjim ideologijama kako bismo konačno u punom kapacitetu demokratije mogli imati bolju budućnost?

- Ne postoje druge ideologije koje su prihvatljive za bilo koju normalnu osobu. Svaka vizije društva koja je ostala zatočena u srednjovjekovni koncept «jedna vjera, jedna rasa, jedan narod, jedna država» vodi ka genocidu. To su ideologije na kojima su se temeljile NDH-a, Republika Srpska ili nacistička Njemačka. Vidjeli smo rezultate: Aušvic, Jasenovac, Srebrenica i Prijedor. Civilizacijska je dužnost da se borimo protiv takvih tvorevina.

Bosanska država, za razliku od drugih, nikada nije građena na isključivosti, ni na mržnji, već suprotno – obuhvatnosti i ljubavi. Ne smije ni sada. Mora se uzeti u obzir da su neki njeni stanovnici prihvatili da se smatraju Srbima ili Hrvatima. Niko ne može osporiti pravo na slobodan izbor svakog pojedinca, ali ni zanemariti da je državljanstvo to koje tom istom pojedincu daje nacionalni identitet. Sasvim je realno da imate ljude sa sva tri državljanstva i da budete po nacionalnosti i Bosanac i Srbin i Hrvat istovremeno. 

Nastaviti razlikovati vjeru od naroda, narod od nacije, bit je historijskog kontinuiteta bosanstva i bosanske države. Ideju Bosne kao prostora ljubavi i inkluzivnosti treba nastaviti jačati kod cjelokupnog bosanskog stanovništva, a najprije kod onog dijela koji je zadržao naklonost prema bosanskoj državi. To će najbolje odrediti snagu te politike kojoj govorite. I Hitler je ponavljao da je Treći Rajh vječan, Pavelić je to tvrdio za NDH-a, danas ideolozi Republike Srpske to isto govore za tvorevinu koja je po monstruoznosti nadmašila NDH. 

Iza nas je 1. mart, Dan nezavisnosti. Nažalost, još uvijek se može čuti kako se ovaj praznik slavi samo u Federaciji, nekako se stiče dojam da su se i bh. političari ovakvom retorikom odrekli Srebrenice, Prijedora, Vlasenice, Trnova...?

- Mislim da griješite, svi navedeni gradovi kao i Banja Luka, i Doboj i Bijeljina i Trebinje i Foča i Višegrad i svi ostali gradovi širom države su 1. marta 1992. masovno glasali za nezavisnost Republike Bosne i Hercegovine. Bosna se slavi i voli po cijeloj teritoriji države samo što je na prostoru koji je reintegriran Dejtonskim sporazumom i danas prisutan jak antibosanski četnički pokret koji vlada strahom i terorom i to kroz organe vlasti manjeg entiteta. Oni bi najradije da zabrane povratak stanovništva i izbrišu svo bosansko kulturno i historijsko naslijedje i nametnu svemu novi „srpski“ identitet.  Ali nemojte zaboraviti da su i za vrijeme NDH-a isto kao danas, i u Banja Luci i po cijeloj Bosanskoj krajini fašisti pokušali izbrisati bosanski identitet naroda, kulture i prostora. Ustaše su htjele zvati Bosnu “Istočna Hrvatska” ili «Hrvatska Krajina» a sad ideolozi velikosrbijanskog četničkog pokreta bi da je nazovu „Zapadna Srbija“.

Državotvorna politika treba da se zasniva na izgradnji nacionalne države koja će štititi svakog pojedinca i jamčiti mu sva njegova prava bez obzira na njegovo porijeklo, rasu, vjeru, seksualno opredjeljenje itd. To znači da će stranka koja sebe zove 'probosanskom' raditi na tome da se svi stanovnici jedne države prepoznaju u istom nacionalnom identitetu i da taj nacionalni identitet, uzimajući vjekovnu vjersku pluralnost bosanskog naroda, ne može biti sveden na jednu vjersku skupinu ili negirati druge narodne identitete svakog pojedinca. 

Svaki političar koje sebe naziva probosanskim treba otići svaki mjesec i u Srebrenicu i u Prijedor i u Banja Luku u sve druge gradove gdje su četničke bande pod vodstvom ratnih zločinaca koji su zamislili tzv. “republiku srpsku”, pobili i protjerali stanovništvo. Ali isto tako treba otići i u Ortiješ i u Žitomisliće kraj Mostara, i u Prebilovce kraj Čapljine, i u Lučku Palanku kod Sanskog Mosta, pružiti podršku svim povratnicima. Treba otići u Banja Luku za Uskrs i provest ga sa biskupom Komaricom koji je značajniji za bosansku državu nego svi bh. političari zajedno. Boraviti u Srednjoj Bosni i dijeliti svakodnevnicu sa bosanskim katolicima koji su vjerni Bosni Srebrenoj i bosanskim franjevcima, a koje HDZ-ove pristalice pokušavaju od 1992. na sve načine preseliti ili u Liku ili u Hercegovinu da bi zaokružili svoju antibosansku politiku. Onaj ko sebe želi smatrati probosanskim političarem, ko želi da izgradi jaku i stabilnu Bosnu mora to pokazati na terenu i to svim stanovnicima ove države, podsjetiti da je mržnja nametnuta i uvezena izvana. 


Web stranicu novinske agencije Patria možete pratiti i putem aplikacije za Android