Politička patologija u državnoj službi

Piše Sead Omeragić

Danas je problem što imamo previše ljudi na budžetu. Dakle, previše onih koji koji uzimaju platu od države, radili ne radili. Kad se razabere ta vrsta legalne državne pljačke, vidi se da su na državnim jaslama čitava plemena,  porodice, politički, stranački i nepotistički privilegovani. Na drugoj strani su oni nisu imali nikakve veze da se zaposle na ta zaslužna „državotvorna“ mjesta.

Ali, najmanji problem bi bio ovaj golemi stranački i nepotistički stroj, ma koliko da košta. Cijena koju država plaća ovoj armiji privilegovanih daleko je veća od stvarne.

Danas se u državne organe na ho-ruk primaju djeca stranačkih ili kakvih drugih moćnika. Imaju jasni kriteriji da bi se primili  obrazovani i sposobni, ali, u državnu službu se primaju po svim drugim kriterijima, samo ne po znanju i  vještinama.

Slučaj zapošljavanja sina Nikole Špirića u OSA-i otvorio je neka prastara pitanja. U Titovo vrijeme se u policiju ili agencije za sigurnost nije mogao zaposliti neko kome se i u trećem koljenu rodbina ogriješila o zakon ili državu. I ne samo u policiju i slične sigurnosne institucije. Bivša država ispitivala je do ćelija i atoma porijeklo i za najobičnije službenike i jedino što nije tražila je određena krvna grupa. 

Navodimo primjer Špirića, jer se već godinama govori o enormnom povećanju imovine oca. Sin u OSA-i znači i neku vrstu zaštite u eventualnim istražnim radnjama.

U nedavnoj preporuci Evropske komisije za reformu pravosuđa kaže se da u tužilaštvima i sudovima ne smije raditi rodbina. 

“Gospodin Špirić je bio umiješan i imao koristi od javne korupcije, uključujući primanje nepropisnih benefita u zamjenu za djelovanje po javnoj funkciji i ometanje javnih procesa tokom svog mandata kao član Predstavničkog doma u Bosni i Hercegovini”, stoji u američkoj odluci.

Naravno, Špirići nisu sami.

Direktor OSA-e mora sarađivati sa vrhom države - Predsjedništvom i Vijećem ministara. Komunikacija OSA-e se podrazumijeva na tom nivou. Svi ostali službenici moraju biti odmaknuti od politike. Kako je onda moguće da glavni inspektor OSA-e Damir Bevanda bude na stranačkom skupu HDZ-a?

Politika je postala privatni biznis u rukama moćnika. Politika ima svoje ljude u obavještajnom sektoru. I naravno da nas to vodi u totalitarizam.  

Prije nekoliko godina Investiciono razvojna banka Republike Srpske, isti dan nakon podnošenja zahtjeva, obavila je svu proceduru i odobrila kredit od tri miliona maraka firmi “Fruit Eco” iz Gradiške, čije je vlasnik sin Milorada Dodika. Dodik je poslije toga, usred entitetske Narodne skupštine, izjavio da je „bolje da dijete nešto radi nego da se drogira, ko neki“.

Niko ne zna šta je bilo sa tim golemim nepotističkim kreditom, jer već odavno nema odgovornosti za Dodikove poteze, premda su posljedice njegove vlasti očigledne.

I već dugo vladajuća SDA zasposlila je na hiljade svojih stranačkih pristaša ili liderskih juniora u javna preduzeća i državnu aparaturu. Vladajuća bošnjačka stranka nimalo ne zaostaje za HDZ-om i SNSD-om.   

Porodica Dragana Čovića kćerke i zetovi su na državnim sinekurama, a nekretnine Čovićevih govore kako je država Bosna i Hercegovina bila izdašna u dostupnosti i raspodjelama budžetskih zaliha.

Dodik i Čović su izgradili svoje političke autoritete na negiranju i razaranju države od koje već godinama ubiru goleme novce i žive rajskim životima. Mnogi od njihovih stranačkih poslušnika, zaposleni u institucijama države, pokazuju jednako nepoštovanje prema Bosni i Hercegovini, nanoseći joj time nezamislivu štetu.

Razaranje države ide uporedo sa njenom pljačkom. Tako se najprimitivniji pljačkaši brane pred zakonom. Ljudi koji bi morali štititi zakonitost uglavnom se kukavički povlače pred političkim nasilnicima.

Kako se korupcija prenosi sa vrha prema dnu, tako se prenosi i neodgovornost i nepoštovanje prema institucijama države. Da bi bolest savladala organizam, potrebne su patološke količine bakterija, virusa ili nekih otrova. Bosna i Hercegovina još uvijek dobro podnosi ogromne količine svojih potoloških lopova i patoloških lažova. 

ABOUT THE AUTHOR    [email protected]

Sead Omeragić je novinar i kolumnista na websajtu novinske agencije Patria. Novinarstvom se počeo baviti '80-ih godina prošlog vijeka. Radio je za više printanih i elektronskih medija. Autor je nekoliko knjiga, od kojih je najzapaženija "Dogovoreni rat" objavljena 1998. godine.