MUJANOVIĆ VS. GJENERO - ANALIZA SCHMIDTA Najgori visoki predstavnik ikada ili liberalni demokrata s ograničenjima?

Razgovarao: Delvin Kovač

Politički analitičari Davor Gjenero i Jasmin Mujanović u razgovoru za Novinsku agenciju Patria iznijeli su svoja mišljenja o visokom predstavniku međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, njemačkom diplomati Christianu Schmidtu, kojem posljednjih mjeseci u našoj domovini baš i ne cvjetaju ruže, naročito nakon korištenja "Bonskih ovlasti" u izbornoj noći na početku oktobra prošle godine.

Gjeneru i Mujanoviću postavili smo pet identičnih pitanja, na koja u svojim odgovorima politolozi iz Hrvatske i Sjedinjenih Američkih Država imaju dijametralno suprotne stavove.

Kako s ove vremenske distance gledate na izmjene Ustava FBiH i Izbornog zakona BiH koje je na dan Općih izbora, 2. oktobra 2022., nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt?

Gjenero: Uprkos tome što je bosanskohercegovačka javnost većinski vrlo kritična prema izmjenama Ustava i Izbornog zakona, koje je u izbornoj noći prošle jeseni promulgirao visoki prestavnik Christian Schmidt, iako se slažem da bi "Bonske ovlasti" trebale biti vrlo ograničeno korištene, čini mi se da je Schmidtovo postupanje bila posve "harm reduction" politika, pokušaj smanjivanja štete koja je počinjena ranije i za koju on ne snosi krivicu, ali snosi objektivnu odgovornost. Vrlo brzo nakon konstituisanja demokratske administracije predsjednika Bidena, započela je ozbiljna diplomatsko-politička akcija koju su vodili dobro pripremljeni i dobronamjerni ljudi.

Onaj ko poznaje američku politiku prema BiH zna da je njen najbolji iskaz Washingtonski sporazum iz proljeća 1994. godine, kojim je definisana Federacija i kojim su uređeni odnosi između Bošnjaka i Hrvata, uspostavljeno njihovo savezništvo, koje je vodilo prema pobjedi nad agresorom i oslobođenju velikog dijela okupirane teritorije, kako u BiH, tako i u Hrvatskoj, i to zajedničkim vojnim operacijama bosanskohercegovačkih i hrvatskih vojnih snaga.

Najprije su, naravno, zaustavljeni nesretni sukobi Hrvata i Bošnjaka i prekinut zločinački poduhvat u čiju je realizaciju direktno bio uključen i oficijelni Zagreb. Savezništvo Hrvata i Bošnjaka rezultiralo je i Splitskim sporazumom, a nakon rata i sporazumom o razgraničenju i sporazumom Ploče-Neum, koji nažalost nisu realizirani, a koji su bili na višem nivou državničke mudrosti (tadašnjih predsjednika Alije Izetbegovića i Franje Tuđmana) nego što ju je pokazala većina njihovih nasljednika. Naravno, to ne umanjuje niti krivicu, niti odgovornost predsjednika Tuđmana za ono što se događalo 1993. a što je judikaturom ICTY-ja jasno definisano kao zločinački poduhvat s ciljem mijenjanja granica BiH.

Iako je prvobitna koncepcija Washingtonskog sporazuma i u njoj definisane Federacije bila da se nakon sloma agresije i Srbi u BiH pridruže federaciji, budući da u BiH nije na djelu bio kapitulantski scenarij kraja okupacijskog režima, nego da je uspostavljen kompromis s agresorskom stranom, Daytonski sporazum je podijelio državu na dva entiteta.

Najgore što se moglo dogoditi je stvaranje privida prema kojem je Federacija nefunkcionalni dio BiH, a da drugi entitet "funkcioniše". Zato je ideja američke demokratske administracije bila provođenje takve političke reforme i reforme izbornog sistema, koja će i u Federaciji i u BiH općenito osigurati otklanjanje političkih blokada i snažnu demokratsku legitimaciju institucija.

Najslabija karika političkog sistema u BiH su političke elite, koje ne znaju obavljati ključan posao političkih elita u složenoj državi: ne znaju graditi i uspostavljati kompromise. Upravo na tome je pala i ideja reforme izbornog sistema prije parlamentarnih izbora.

Kad je vrijeme za kompromis političkih elita iscurilo, mogla se napraviti samo takva reforma izbornog sistema, a pritom i promjena Ustava, koja ne zadire u aktivno biračko pravo, ali osigurava ravnopravnost nacionalnih zajednica u posrednim izborima, te ograničava prostor za političke blokade. Da to nije napravljeno, politički sukobi bi se zaoštrili.

Schmidt je bio svjestan da ulazi u proces s čijim rezultatima niko neće biti zadovoljan, ali je ipak uspio ostvariti glavne ciljeve koje su imali međunarodni posrednici, koji su pokušali moderirati dijalog Bošnjaka i Hrvata u Federaciji. Mnogi misle da je trenutak promulgacije, proglašenja Schmidtovih odluka, bio pogrešno odabran, ali je činjenica da je u tom trenutku, kad je javnost bila koncentrisana na rezultate neposrednih izbora, stupanje na snagu Schmidtove odluke prošlo s najmanje štete i sukoba u javnosti.

Mujanović: Imam isti stav kao što sam imao tu noć, a to jeste da su ovo izmjene grubo narušavanje svih mogućih demokratskih normi, da su neoliberalne, i da je čak i sami način njihove impozicije na noć izbora očigledan napad na vladavinu prava u BiH. A sada također vidimo da smo u pravu mi koji smo tvrdili da Schmidtove izmjene uopšte nisu "odblokirale" Federaciju, kao što je on tvrdio.

Gjenero: Raditi na obrazovanju i podizanju političke kulture političkih klasa (Foto: Glas Istre/Twitter)

U Federaciji BiH ni četiri i po mjeseca od dana održavanja izbora nije formirana vlast. A u obrazloženju tih nametnutih izmjena Schmidt je upravo naveo kako mu je bio cilj poboljšati funkcionalnost FBiH i osigurati blagovremenu implementaciju rezultata izbora. Realnost je takva da pobija te njegove tvrdnje. Vaš komentar?

Gjenero: Možda bismo trebali gledati drugačije: kakvo bi bilo stanje da do Schmidtovih izmjena nije došlo? Vjerovatno bismo bili suočeni s potpunom blokadom i jačanjem centrifugalnih sila u BiH. Mnogi su u Sarajevu zamjerali službenom Zagrebu što je insistirao na tome da se politička elita Hrvata u BiH posveti pitanju izbornog zakonodavstva, kako bi ju se odvratilo od ideje "trećeg entiteta" (odnosno, manje politički korektno rečeno, obnove takozvane "Herceg-Bosne"). Tako dugo dok su na terenu rasprave o izbornom sistemu unutar Federacije i centralne države, hrvatske političke vođe u BiH su i na terenu "Washingtonskih sporazuma", a alternativa je vraćanje u haos koji je prethodio sporazumu iz proljeća 1994.

U BiH treba raditi na obrazovanju i podizanju političke kulture političkih klasa. One moraju naučiti da retorikom maksimalizacije svojih dobiti ne mogu postići ništa u složenoj državi, moraju naučiti sklapati kompromise. U složenoj državi je demokratija sistem "glasanja za svoje", a one političke elite koje nisu sposobne graditi sporazume s političkim elitama druga dva naroda moraju biti uklonjene iz političke arene, i to ne odukom druge dvije elite, ili nekog izvana, nego političkim procesom unutar "vlastitog" političkog tijela.

Prošlogodišnji Opći izbori pokazali su da je bošnjačko političko tijelo pluralističko i da unutar tog biračkog tijela postoji takmičenje dvije relevantne političke grupe, ali unutar druga dva naroda takvog pluralizma još uvijek nema. Među Hrvatima nema snažne alternative Draganu Čoviću i njegovoj grupi unutar HDZ-a BiH, a alternativa Dodiku je još uvijek u okvirima onoga što je prije deset godina opisao profesor Žarko Puhovski, tvrdnjom da je politička elita u manjem bh. entitetu podijeljena na frakciju (Dodikovih) ratnih profitera i (SDS-ovih) ratnih zločinaca. Danas na sceni jesu možda neki drugi ljudi, ali "vrijednosti" kao da su ostale zacementirane.

Mujanović: Cilj njegovih izmjena je bio da se HDZ cementira na vlasti. Samo što su se on i njegova ekipa malo prebrojali pa nisu shvatili da će način na koji su oni to uradili značiti da će i ojačati poziciju SDA u Domu naroda. I sad imamo faktički goru političku i ustavnu krizu nego što smo imali ranije.

Kako generalno gledate na djelovanje visokog predstavnika Christiana Schmidta u Bosni i Hercegovini?

Gjenero: Za nekog ko je liberalni demokrata, politički korektno bi bilo da je bilo kakav vanjski utjecaj na procese u BiH štetan. Međutim, u današnjim uvjetima centrifugalne sile samo bi ojačale, da ne postoje dva faktora stabilizacije: prisutnost NATO saveza vojnom misijom, što ima funkciju deterrenta, zastrašivanja i odvraćanja od opasnosti, i politička prisutnost posredstvom Ureda visokog predstavnika.

Još je Valentin Inzko, sjajni austrijski diplomata, ali i najvažnija osoba slovenske manjinske zaštitne politike u Austriji, "remodelirao" ulogu visokog predstavnika, koristeći se "Bonskim ovlastima" samo kad je to bilo prijeko potrebno za stabilnost i cjelovitost BiH (zabrana negiranja genocida i veličanja ratnih zločina). Čini mi se da su i Schmidtovi zahvati "restriktivno" vođeni, da i ovaj njemački pravnik, javni službenik i političar, sam sebe "ograničava".

Mujanović: Schmidt je najgori visoki predstavnik kojeg je BiH ikada imala - čak i gori od ljudi poput Carla Bildta - zato što i jasno radi po zadatku Zagreba i zato što urušava integritet i kredibiltet OHR-a kao institucije. Neki, kao Bildt, su također sarađivali s antiustavnim i anti-bosanskim akterima, ali barem urušavali integritet OHR-a. Schmidt radi i jedno i drugo.

Mujanović: Schmidt najgori visoki predstavnik kojeg je BiH ikada imala (Foto: Twitter)

Grupa bivših njemačkih diplomata nedavno je zatražila da Schmidt bude smijenjen s funkcije visokog predstavnika. Je li realno da se to dogodi i koliko je danas, prema Vašem mišljenju, opravdano postojanje OHR-a u Bosni i Hercegovini?

Gjenero: Već sam rekao da bi mi bilo drago govoriti o suvišnosti OHR-a u BiH, ali, tako dugo dok se ne izgrade političke elite sposobne postizati kompromise, političke elite koje će razumjeti da je BiH puno više od pukog zbroja triju nacionalnih identiteta, i dok se ne stvori politička kultura da oni koji ne znaju postizati konsenzus moraju otići iz političkog života, neki oblik međunarodnog posredništva će biti potreban.

Činjenica da je BiH objektivno izložena rizicima izvana, nije sama po sebi razlog za održavanje međunarodnog prisustva, jer funkcionalna konsocijacijska demokratija trebala bi biti tim efikasnija u trenucima vanjske ugroženosti, ali samo ako unutar zemlje postoji puni konsenzus o vrijednosti očuvanja integriteta, suvereniteta i funkcionalnosti zajedničke države. U tom su smislu političke elite problematične, i institucionalna mogućnost posredovanja u BiH ostaje nužna.

Jasno je da je dio njemačke politike i diplomatije nesklon Schmidtu, koji je dio tamošnje političke arene, jedan od važnijih aktera unutar Kršćansko-socijalne unije (CSU), pa se i politički interesi u Njemačkoj prelamaju u ocjeni njegovog rada. Osim toga, Schmidt se ne ponaša kao "izaslanik Njemačke", nego svoje poteze usklađuje prije svega s euroatlantskim partnerima, to u ovim krajevima, naravno, znači prije svega s politikom SAD-a, a onda i onom  Evropske komisije.

Mujanović: Realno je, ako postoji jasan i konstantan pritisak, da se on skine ili povuče sa te funkcije sa strane građana BiH i relevantnih lokalnih političkih aktera. To, nažalost, u ovom momentu ne postoji. I to je velika greška sa strane svih ovih koji se deklarativno bune protiv Schmidtovog djelovanja.

Potreban je pokret otpora i demokratske mobilizacije ako smo stvarno željni njegove smjene, a mislim da to jeste izuzetno potrebno. Što se tiče samoga OHR-a, on je nažalost još uvijek potreban ali Schmidt nas dovodi u poziciju da ozbiljno moramo razmatrati da li ta institucija u rukama Schmidta predstavlja opasnost po suverinetit BiH.

Kako je Bosna i Hercegovina došla u situaciju da zbog ideje o građanskoj državi ulazi u još dublje podjele, gdje se one snage koje zagovaraju takvu ideju nazivaju radikalima, iako one propagiraju sistem jedan čovjek - jedan glas, bez obzira na etničku pripadnost?

Gjenero: Homogene države, u kojima ne postoje podjele koje stvaraju "trajne manjine" - Westminsterski model parlamentarne demokratije dobro funkcioniše. Međutim, u državama koje su složene mora postojati neki model diobe vlasti. Niti SAD kao federacija, uprkos tome što je funkcionisala kao "melting pot", koja je integrisana tako da se od svake etničke ili nacionalne sastavnice "uzima po nešto", ne funkcioniše po načelu "jedna čovjek - jedan glas". To načelo je dosljedno provedeno u donjem domu Kongresa, u koji svaka država daje broj zastupnika razmjeran broju birača, ali u gornjem domu su države zastupljene paritetno, sa po dva zastupnika.

Idealan model za BiH bilo bi takvo rekonstruisanje države, koje bi napustilo daytonske principe dva entiteta i tri konstitutivna naroda, i dosljedno provelo načela prema kojima je trebala biti dizajnirana Federacija. To znači da bi cijela država trebala biti podijeljena na kantone, koji ne bi bili "etnički" i posljedica rezultata rata, nego ekonomski i geografski krojeni i u skladu s povijesnim kriterijima.

Država bi trebala biti visoko decentralizovana, a na nivou centralne države trebalo bi kreirati samo one politike koje nije moguće efikasno provoditi na kantonalnom nivou: fiskalnu, monetarnu, vanjsku, odbrambenu... Kantoni bi trebali biti pluralistički organizovani, a centralno predstavničko tijelo trebalo bi biti formirano tako da se donji dom bira na cijelom prostoru države prema načelima jednakog biračkog prava, a da u donjem domu budu zastupljeni svi kantoni.

Nažalost, ne vidi se da bi takva reforma BiH, koja bi osigurala i afirmaciju načela konsocijalizma, i ravnopravnost građana, i nacionalnu ravnopravnost, u današnjim uvjetima bila provediva.

Mujanović: Sasvim je jasno da je jedan ogroman dio parlamentarnih stranaka, koje su sebe predstavljale kao "građanske" opcije, totalno izdao taj koncept, a tu mislim primarno na SDP i NS. Za razliku od njih, DF se jasno suprotstavlja Schmidtovim odlukama. I zbog toga mislim da će potopiti i jedne i druge na narednim izborima, jer SDP i NS su veoma jasno izdali svoje glasače.

DF, naravno, ima svoje mane, kao sve političke stranke ali u ovom momentu se čine kao jedina kredibilna opcija za građane BiH koji se stvarno zalažu za građansku politiku. A to nam također potvrđuje činjenica da ta stranka trpi najviše napada od HDZ-a i SNSD-a. To je jednostavan lakmusov test: ako te hvale Čović i Dodik - kao što oni hvale ovu Trojku - tu nemaju šta tražiti stvarni građani i aktivisti za građanska prava i građansku državu. U svakom slučaju, jasno je da je potreban sasvim novi građanski pokret i da jedan dio tog procesa mora biti postavljanje novog rukovodstva u postojećim "građanskim opcijama", posebno u SDP-u.