Je li električna energija luksuz ili temeljna životna potreba?

Za NAP piše: Almir Bečarević, energetski stručnjak i zastupnik u Parlamentu FBiH

Građani i privreda ne smiju plaćati cijenu lošeg upravljanja Elektroprivredom BiH.

Električna energija danas nije luksuz. Ona je temeljna životna potreba, preduslov normalnog života građana i neophodan resurs za funkcionisanje privrede. Zahvaljujući razvoju elektrotehnike, kojem je Nikola Tesla dao nemjerljiv doprinos, električna energija postala je jedan od temelja savremenog društva.

Teslin naučni i tehnološki doprinos omogućio je efikasniji prijenos i širu primjenu električne energije, čime je promijenjen način na koji živimo i radimo. Zato je posebno zabrinjavajuće kada se danas potrošnja električne energije za grijanje i hlađenje domaćinstava i poslovnih prostora počinje tretirati kao luksuz, umjesto kao ono što ona u savremenom društvu zaista i jeste - osnovna potreba.

Naravno, niko ne osporava da proizvodnja električne energije ima svoju cijenu i da rast troškova može zahtijevati korekciju cijena. Problem nastaje onda kada povećanje cijena postane gotovo jedina mjera kojom se pokušava popraviti finansijska situacija Javnog preduzeća Elektroprivreda BiH. Umjesto da se prvo preispitaju upravljanje, poslovna efikasnost, proizvodni kapaciteti i korištenje raspoloživih resursa, teret problema sve se više prebacuje na građane i privredu.

Zato javnosti treba ponuditi odgovore na nekoliko jednostavnih, ali suštinskih pitanja.

Je li normalno dva puta povećati cijenu uglja, a zauzvrat dobiti manje isporuke uglja?

Ako je cijena uglja povećana kako bi se osiguralo stabilnije poslovanje rudnika i pouzdanija isporuka za termoelektrane, onda rezultati moraju biti mjerljivi.

Je li normalno poslovati negativno, a istovremeno nastavljati zapošljavanje kao da preduzeće ostvaruje stabilne pozitivne rezultate?

Svako zapošljavanje mora imati opravdanje u potrebama proizvodnje, održavanja i poslovanja. Elektroprivreda BiH nije privatni poslodavac koji posluje izvan interesa javnosti. Njeni rezultati, troškovi i odluke direktno utiču na energetsku sigurnost i standard građana.

Je li normalno kupovati električnu energiju na berzama, dok se potencijal domaćih obnovljivih izvora ne koristi u dovoljnoj mjeri?

Bosna i Hercegovina raspolaže značajnim potencijalima vode, sunca i vjetra. Ti resursi moraju biti dio dugoročne energetske strategije, a ne samo stavka u političkim govorima. Kupovina električne energije na tržištu može biti opravdana kada domaća proizvodnja nije dovoljna, ali se postavlja pitanje zašto se godinama ne ulaže dovoljno u nove proizvodne kapacitete koji bi smanjili zavisnost od tržišnih cijena i uvoza.

Je li normalno da Gračanica ima više instaliranih solarnih kapaciteta nego sve tri elektroprivrede koje bi trebale biti nosioci energetske tranzicije?

Zašto javna elektroprivredna preduzeća ne predvode ulaganja u solarne elektrane i druge obnovljive izvore, nego rizikuju da zaostanu za privatnim investitorima i lokalnim sredinama?

Je li normalno električnu energiju za grijanje i hlađenje proglašavati luksuzom, dok građani danima i sedmicama trpe temperature od plus 35 ili minus 15 stepeni?

Grijanje zimi i hlađenje tokom ekstremnih ljetnih vrućina nisu hir. Oni su povezani sa zdravljem, sigurnošću i dostojanstvom ljudi, kao i sa normalnim funkcionisanjem škola, bolnica, ustanova i privrede. Ako se određeni nivoi potrošnje smatraju prekomjernim, o tome se može razgovarati na osnovu jasnih kriterija. Ali nije prihvatljivo zanemariti činjenicu da je električna energija postala neizostavan dio svakodnevnog života.

I na kraju, ključno pitanje: šta su krivi građani i privreda ako Elektroprivreda BiH nije na vrijeme izgradila nove proizvodne objekte i danas se suočava s potrebom kupovine električne energije na tržištu?

Građani nisu upravljali Elektroprivredom BiH. Nisu donosili investicione odluke, određivali dinamiku izgradnje novih kapaciteta niti upravljali odnosima između rudnika i termoelektrana. Oni, međutim, mogu postati oni koji će kroz veće račune snositi posljedice svih tih odluka.

Zbog toga se ne može prihvatiti logika prema kojoj je povećanje cijene električne energije prvi i najjednostavniji odgovor na finansijske probleme. Prije nego što se od potrošača zatraži da plate više, rukovodstvo mora pokazati šta je učinilo da smanji troškove, poveća produktivnost, osigura dovoljne količine uglja, unaprijedi proizvodnju i pokrene investicije u nove kapacitete.

Elektroprivreda BiH ima ozbiljne izazove i niko razuman ne očekuje da se oni riješe preko noći. Ali jednako tako niko nema pravo da odgovornost za te izazove jednostavno prebaci na građane i privredu. Javna preduzeća postoje da bi odgovorno upravljala resursima i služila javnom interesu, a ne da bi se svaki propust u upravljanju na kraju naplaćivao kroz veće račune.

Bosna i Hercegovina ima značajne resurse: vodu, ugalj, sunce i vjetar. Ti resursi nisu garancija uspjeha sami po sebi. Potrebni su odgovorno upravljanje, stručne odluke, pravovremene investicije i jasna strategija razvoja energetskog sektora. Upravo tu treba tražiti rješenja.

Električna energija nije luksuz. Luksuz bi bio da se problemi javnog preduzeća rješavaju bez odgovornosti za donesene odluke, dok građani i privreda uredno plaćaju svaki račun.

Zato je poruka rukovodstvu Elektroprivrede BiH jednostavna: uredite poslovanje, preispitajte troškove, povećajte efikasnost i iskoristite energetske potencijale kojima raspolažemo. Građani i privreda ne mogu i ne smiju biti jedini odgovor na probleme koje nisu stvorili.