Građani u hladnim stanovima, Kasumović u političkom ćorsokaku: Zenica čeka odgovore!

(Patria) – Građani Zenice dočekali su 15. oktobar, datum predviđen za početak grijne sezone, s hladnim radijatorima i bez odgovora na pitanje koliko će ih grijanje koštati.

Dok se od njih očekuje da prihvate poskupljenje od gotovo 106 posto, gradonačelnik Fuad Kasumović nije prisustvovao hitnoj sjednici Gradskog vijeća na kojoj se odlučivalo o jednom od najvažnijih pitanja za svakodnevni život hiljada Zeničana.

Sjednica je prekinuta bez odluke o novim cijenama, a direktor Toplana Zenica Haris Polutan potvrdio je da je kotao ugašen kako se ne bi trošio prirodni plin bez daljnjih instrukcija iz Javnog preduzeća „Grijanje“. Tako je grad, umjesto da spremno dočeka početak sezone, ušao u period neizvjesnosti.

Odsustvo gradonačelnika samo po sebi ne objašnjava nastalu krizu, ali otvara pitanje političke odgovornosti. Ako je grijanje problem koji direktno pogađa građane, ko je onda trebao ponuditi rješenje, osigurati da se o njemu odlučuje na vrijeme i preuzeti odgovornost za posljedice?

Građani nisu dužni plaćati cijenu institucionalnog haosa, nepripremljenih odluka i političkih sukoba.

Prema prijedlogu o kojem se trebalo raspravljati na sjednici, cijena grijanja za domaćinstva koja račune plaćaju tokom svih 12 mjeseci trebala je porasti sa 1,44 na 2,97 KM po kvadratnom metru mjesečno, dok bi za korisnike koji plaćaju tokom šest mjeseci cijena porasla sa 2,88 na 5,93 KM, uz PDV.

Za poslovne prostore predložena je cijena od 9,89 KM po kvadratnom metru, umjesto dosadašnjih 4,80 KM, uz PDV.

To nisu zanemarivi iznosi. Za porodicu koja živi u stanu od 70 kvadratnih metara, uz obračun tokom 12 mjeseci, mjesečni trošak prema predloženim cijenama porastao bi sa 100,80 na 207,90 KM, odnosno za 107,10 KM mjesečno.

Riječ je o prijedlogu, a ne o usvojenoj odluci. Međutim, već sama činjenica da se o tako velikom poskupljenju raspravljalo neposredno pred početak sezone, dok cijena za novi period nije bila utvrđena, pokazuje koliko je situacija ozbiljna.

Posebno je problematično što je cijena grijanja povećavana i prethodne godine, a građani sada ponovo moraju razmišljati mogu li sebi priuštiti uslugu koja bi trebala biti osnovni dio funkcionisanja grada tokom zime.

Kasumović i Gradska uprava moraju odgovoriti na pitanje šta je učinjeno da se ovakav scenario spriječi. Nije dovoljno pojaviti se kada problem već eskalira, ponuditi građanima račun koji je gotovo dvostruko veći i očekivati da se time završi rasprava o odgovornosti.

Gašenje integralne proizvodnje čelika u Novoj Željezari Zenica ozbiljno je pogodilo poslovni model Toplana. Prema izjavama direktora ovog preduzeća, Toplane su ostale bez glavnog kupca vodene pare, koji je donosio oko 70 posto ukupnih prihoda. Istovremeno, izgubile su industrijske plinove koji su ranije imali važnu ulogu u proizvodnji energije.

Posljedice su se prenijele na sistem daljinskog grijanja. Umjesto oslanjanja na raniji industrijski aranžman, proizvodnja toplote mora se znatno više oslanjati na prirodni plin, što povećava troškove.

Ali upravo tu počinje pitanje odgovornosti gradske vlasti.

Prema dostupnom projektnom materijalu o alternativnim rješenjima grijanja, Grad tek treba analizirati mogućnosti rekonstrukcije postojeće Toplane, izgradnje novog gasnog postrojenja, korištenja toplotnih pumpi, biomase, otpadne toplote i drugih tehnologija.

Za samu izradu studije predviđen je rok od devet mjeseci od potpisivanja ugovora, nakon čega slijede izbor rješenja, finansiranje, projektovanje, dozvole i izgradnja.

Drugim riječima, studija tek treba dati odgovore na pitanja koja su trebala biti dio ozbiljnog dugoročnog planiranja.

Gradonačelnik ne može kontrolisati sve tržišne i industrijske promjene, niti se može tvrditi da je Grad mogao jednostavno spriječiti gašenje integralne proizvodnje čelika. Ali građani imaju pravo pitati je li gradska vlast na vrijeme razradila rezervni plan, procijenila rizike i pripremila finansijski i tehnički održive alternative.

Ako je Grad tek sada u fazi traženja rješenja, onda je opravdano pitati zašto se na alternativu nije mislilo ranije, a nije da se nije upozoravalo.

Problem nije samo u tome što bi građani mogli plaćati skuplje grijanje. Problem je i u tome što bi održavanje sistema uz dominantno korištenje prirodnog plina moglo stvoriti ogroman finansijski teret za Grad.

Prema dostavljenoj analizi, godišnji troškovi proizvodnje toplotne energije u scenariju bez industrijskih plinova mogli bi porasti sa približno sedam na više od 25 miliona KM. Analiza također upozorava na mogući višemilionski jaz između prihoda i troškova te potrebu za subvencijom koja bi mogla dosegnuti oko 20 miliona KM godišnje, zavisno od konačnih troškova i prihoda.

Za poređenje, u istom materijalu navodi se da je budžetska rezerva Grada Zenica za 2026. godinu planirana na 350.000 KM. Eventualna subvencija od 20 miliona KM bila bi približno 57 puta veća od tog iznosa.

To nisu potvrđeni konačni troškovi niti već odobrena subvencija, nego procjene scenarija koji pokazuje razmjere problema. Ipak, one dovoljno jasno ukazuju da se kriza ne može riješiti jednostavnim prebacivanjem svih troškova na građane, ali ni neograničenim subvencioniranjem iz gradskog budžeta.

Svaka takva subvencija značila bi da se novac mora pronaći smanjenjem drugih rashoda, odgađanjem projekata ili traženjem pomoći viših nivoa vlasti.

Zato je pitanje za Kasumovića mnogo šire od jedne sjednice, kakav je finansijski plan Grada za naredne grijne sezone i ko je procijenio šta će se dogoditi kada dosadašnji industrijski model prestane funkcionisati?

Posljedice ne bi bile ograničene na račune za grijanje.

Prema podacima, u predškolskim ustanovama u Zenici boravilo je 1.374 djece, osnovne škole pohađalo je 9.290 učenika, a srednje škole 4.075 učenika u školskoj 2025/26. godini. Ukupno je riječ o 14.739 djece i učenika.

Nije potvrđeno da su sve ove ustanove priključene na sistem daljinskog grijanja. Ipak, eventualni dugotrajan poremećaj mogao bi otežati rad dijela škola, vrtića, ambulanti, poslovnih prostora i drugih objekata koji zavise od grijanja i pouzdane isporuke električne energije.

Poseban rizik predstavlja mogućnost da građani, u slučaju nedovoljnog grijanja, masovno posegnu za električnim grijalicama. Stručnjaci navode da bi uključivanje samo jedne grijalice snage dva kilovata kod polovine od više od 12.000 korisnika značilo dodatno opterećenje od približno 12 megavata.

To je stres-scenarij, a ne prognoza da će doći do nestanaka struje. Stvarni rizik zavisio bi od ponašanja korisnika, raspoloživih kapaciteta mreže i raspodjele opterećenja. Ali upozorenje pokazuje da problem grijanja može imati posljedice i izvan samog sistema Toplana.

Upravo zbog toga gradska vlast nije smjela posmatrati grijanje samo kao pitanje cijene jednog javnog preduzeća. Riječ je o pitanju energetske sigurnosti, socijalne stabilnosti i funkcionisanja grada.

Izostanak Fuada Kasumovića sa sjednice na kojoj se odlučivalo o grijanju, kao i odsustvo predsjedavajuće Gradskog vijeća Snježane Vrhovac, dodatno su pojačali utisak institucionalne neodgovornosti. Sjednica je, umjesto da rezultira odlukom o jednoj od najvažnijih komunalnih usluga, prekinuta nakon spora oko prisustva novinara i ostavke dopredsjedavajućeg Mirze Husetića.

Umjesto da javnost dobije jasne odgovore o cijeni grijanja, finansiranju sistema i planu za naredne zime, pažnja je preusmjerena na proceduralne i političke sukobe.

Gradonačelnik mora objasniti šta je Grad preduzeo, zašto alternativni sistem nije već pripremljen i na koji način namjerava spriječiti da se isti problem ponavlja.

Ako je gradska vlast godinama znala koliko je sistem grijanja vezan za industriju, onda je morala ozbiljno razmatrati i mogućnost da taj model prestane funkcionisati. Ako takav plan nije postojao ili nije bio dovoljno razrađen, građani imaju pravo znati ko je za to odgovoran.

Grad mora objaviti i koje je kratkoročne mjere spreman finansirati, koliko sredstava može osigurati, šta očekuje od Zeničko-dobojskog kantona i Federacije BiH te ko će nadzirati realizaciju dogovorenih rješenja.

Fuad Kasumović može političku odgovornost dijeliti s upravama javnih preduzeća, Gradskim vijećem i drugim akterima, ali ne može izbjeći pitanja o tome kako je Grad pripremljen za krizu koja direktno pogađa njegove stanovnike.