Vozaču se slošilo, bager sletio niz liticu: Crvenom putniku poskok poštedio život!

Oktobarska tamna zoro, zar sam ‘vako svršit’ mor'o, nova je himna raspalog političkog projekta Trojka. Njihovi tvorci danas uživaju u polu anonimnosti i negdje uz pivo i dobar roštilj cerekaju se nad sudbinom naivaca koji su poslužili svrsi.

Merak mi je, pjevao je Čola, a pjevao sam i ja gledajući, dok su na Hayatu išle reklame, evidentnu propagandnu propast medijsko-političkih lica projekta Trojka. Iako rezultat nije baš najbolji za nas Bosance ili ti apostole bosanstva što bi rekle ćate Islamske zajednice, jer umjesto nastavka trasiranja puta ka građanskoj državi dobili smo instrumentalni duet antidržavnih snaga i fikus lidera u Predsjedništvu BiH. Ali, o tome ćemo nekom drugom prilikom, kad bumerang našeg izbora dođe do glave.

Vratimo se Trojci i slici koju smo gledali noći koja je obasjavala neko bolje vrijeme. Pozivalo se u crvenom studiju na politički moral, izračunavala koalicija lubenica, pravdalo i raspravljalo.

Bila je to još jedna sasvim obična vožnja Trojke prema svijetloj evropskoj budućnosti. Vozač je držao volan, suvozač objašnjavao kako je sve pod kontrolom, treći putnik gledao u navigaciju i tvrdio da je ruta dobra. Samo što je, negdje pred oštru krivinu zvanu izbori, vozaču iznenada pozlilo, bager skrenuo s puta, probio zaštitnu ogradu i zajedno s političkim teretom stumbo se niz liticu.

A onda, kao neka ilustracija internet mudrolija, na samoj ivici stijene ukazao se poskok. Obmotao se oko nogu crvenog putnika i izvukao ga na sigurno. Crveni se dozvao, ali i pokajao, jer je shvatio epilog cijele priče s Trojkom i žutim bagerom bez kočnica.

Trojka je na izbore izašla s ambicijom da bude politička budućnost, a vratila se s rezultatima koji više liče na inventurni popis nakon elementarne nepogode. Dvije stranke već objašnjavaju kako neće u vlast, što je politička verzija čovjeka kojeg su izbacili iz kafane pa na ulici ponosno objašnjava da je ionako krenuo kući.

Jašta je nego evidentno da je SDP pojeo svoje saveznike. Konaković je kupio medijske gelere za sve Trojkine grijehe na entitetskom i državnom nivou. Naša stranka spržena kao štit SDP-a.

Crveni su faktički ostali neokrznuti u političkim turbulencijama i salvama opravdanih kritika na antidržavnu politiku. Ne znam je li iznenađenje, ali je čudno da su ih štitili čak i mediji bliski drugoj strani bh. političke slike.

Isturajući političku nedonošćad prekaljeni su komunisti pojeli svoje partnere, a to je posebna vještina.

Oktobarska zora nije donijela samo hladnoću u kosti, nego i hladan tuš za one koji su mislili da se politika može voziti na autopilotu. U toj noći, dok su se u crvenom studiju dijelile lekcije o moralu i državotvornosti, desilo se ono što se uvijek dogodi kad se kombiniraju loši planovi, loši vozači i previše samopouzdanja.

Spektakularan pad. Bager, simbol grandioznih obećanja i još grandioznijih troškova, sletio je niz liticu. Poskok je mogao spasiti samo jednog. Njega je odabrao džudžan.

I tako je poskok, bosanski revizor hrvatskog vlastelina, obavio posao.

Drugi putnik nije imao te sreće. Kažu, i u padu je objašnjavao kako je ruta bila savršena, samo što je litica bila nekooperativna.

Treći, onaj s navigacijom, sad tvrdi da je cijelo vrijeme vikao “skreni”, ali da ga u buci grandioznih najava niko nije čuo. Klasična bh. podjela odgovornosti da su svi vozili, a niko nije držao volan.

A crveni?

Crveni se dozvao, poravnao kravatu i već najavljuje novu etapu. Kaže da je pad bio kolektivni, ali da je opstanak individualna vrlina. Kaže da partneri nisu nestali, nego su se „transformisali u neku drugu političku građu“.

U prijevodu, pojeli smo vas, ali učtivo, uz himnu i uz obećanje da ćemo vas se sjećati na komemoracijama koalicija. Oktobarska zora je tako i završila. Nije donijela građansku državu, nije donijela ni evropski put, donijela je samo staru bosansku mudrost u novom pakovanju.

Kad bager sleti, a zmija bira koga će spasiti, ne pitaj za pravdu. A na vrhu, uz hladno pivo i još hladniji cinizam, neko će opet reći da je sve bilo pod kontrolom. Samo što kontrola, kao i obično, nije preživjela krivinu.