Trojku ugasio pa je oživljava: Nikšić tvrdi da se SDP nikome ne nudi, baš uvjerljivo, sjedi jedan!

Nermin Nikšić u intervjuu za Novu BH pokušao je predstaviti SDP kao stranku koja ne trči za vlašću, nikome se ne nudi i čeka da drugi pokažu interes za političku saradnju. Baš uvjerljivo, sjedi jedan!

Jer, njegove izjave teško je odvojiti od političkih poteza SDP-a u proteklom periodu, posebno u Kantonu Sarajevo, ali i na višim nivoima vlasti.

„SDP se nikome ne nudi i ne baca pod noge“, poručuje Nikšić.

No, ako je suditi prema političkim aktivnostima i pokušajima pozicioniranja SDP-a u pregovorima o novim većinama, onda je ova izjava tačna taman toliko koliko i Nikšićeve riječi prije nekoliko godina da će se izviniti i ponuditi ostavke ako se pokaže da je nemoguće raditi s Miloradom Dodikom.

U Kantonu Sarajevo posebno je teško ignorisati političke aktivnosti SDP-a i njegovo pozicioniranje u odnosu na druge stranke. Istovremeno, na višim nivoima Nikšić ne zatvara vrata ni SDA, a odnos s Draganom Čovićem očigledno ostaje važan dio njegove političke računice.

Tako SDP, barem prema onome što Nikšić javno govori, ne želi biti ni opozicija unaprijed, ni vlast po svaku cijenu, ali želi zadržati mogućnost dogovora sa gotovo svim relevantnim političkim akterima.

Posebno je zanimljiva priča o Trojci. Elmedin Konaković je u Plenumu na FTV-u govorio da Trojka praktično više ne postoji i da je njen politički okvir proširen na Četrnaestorku. Prema informacijama o sastanku održanom 16. oktobra, Nikšić je Sabini Ćudić i Konakoviću već saopćio da Trojka više ne postoji. Danas, međutim, tvrdi da Trojka ima budućnost.

Šta se promijenilo za mjesec dana?

Nikšić istovremeno tvrdi da SDP neće funkcionisati nezavisno od Trojke, ali ne objašnjava šta taj savez danas konkretno predstavlja, ko ga čini i postoji li uopće zajednički politički dogovor.

U cijeloj priči ostaje i Dragan Čović. Pa, je tako zaboravio Nikšić da je nakon izbora prvi sastanak obavio upravo s Čovićem, na to ga je morao podsjetiti voditelj, jer je on tvrdio da nikakvih sastanaka nije bilo.

Nikšić se za Čovića čvrsto drži, zato govori o potrebi razgovora i dogovora, ističe pomake ostvarene kroz saradnju s HDZ-om, dok mogućnost saradnje sa SDA ostavlja otvorenom. O političkim principima koji bi trebali odrediti takve aranžmane govori mnogo manje. Znači, cilj je samo jedan - biti vlast!

Zato je njegova poruka da se SDP nikome ne nudi posebno zanimljiva. Jer, ako se stranka zaista nikome ne nudi, zašto je toliko važno naglašavati da će se razgovarati sa svima, da su sve opcije otvorene i da SDP neće samostalno donositi odluke mimo partnera.

SDP očigledno želi zadržati sve mogućnosti, ali istovremeno izbjeći političku odgovornost za utisak da mu je ulazak u vlast ipak važan cilj.

Nikšić bi morao objasniti šta je danas Trojka, ko su SDP-ovi partneri i, prije svega, da li se SDP zaista ne nudi nikome ili samo želi da javnost povjeruje da je pozicija za pregovaračkim stolom rezultat tuđeg poziva, a ne vlastite političke inicijative, koja je i više nego očogledna!