Lekcije iz historijske pobjede Abdula El-Sayeda za Bošnjake u Bosni i Hercegovini

Piše: Fuad Đidić

Emocije su još visoke. Sve je još uzburkano. Znam da tek slijede analize o pravim implikacijama izbornog poraza Trumpa. Ali, već se naziru neke jasnije činjenice.

Amerikanci su se prekjučer probudili iz najteže zablude u koju ih je strovalila politika Trumpovog cionističkog rasizma. Kada su shvatili da milijarderi nisu saveznici naroda tada je započeo preokret. U eri prljave korupcije pod predsjednikom koji se divio bezobzirnoj okrutnosti, Amerikanci su odabrali novi put.

Ovaj američki odabir novog puta kao da se sabrao u jednoj neponovljivoj priči.

To je priča koja je duboko pogodila osjećaje ljudi širom svijeta i još dugo vremena će inspirisati, poticati i hrabriti mnoge zemlje i narode. Jedan mladi čovjek, ljekar, školovan na dva prestižna Univerziteta u Americi, oženjen sa suprugom Sarah, otac dvije kćeri i, koji se zove Abdulrahman El-Sayed, u okolnostima nemilosrdne Trumpove islamofobije, užasnog i tvrdog prezira mnogih Amerikanaca prema muslimanima, odvažio se upustiti u bitku za mjesto u Senatu.

Njegova smjelost utoliko više nevjerovatna jer niko od muslimana u američkoj historiji nije uspio prekoračiti tu nepremostivu barijeru kako bi se izborio za visoko mjesto Senatora iz kojeg se kasnije regrutuju svi američki predsjednici.

****

Kako je onda uspio El Sayed, Amerikanac bez prethodnog političkog iskustva? Njegova izborna platforma je bila drugačija od platforme svih ranijih kandidata

Demokrata.

On je naprosto šokirao američke birače.Kod njega nije bilo onih simboličnih slogana na koju su birači uglavnom naučili kao npr „zajedno smo jači“ i sl. On se odlučio za nevjerovatno.

U zemlji koja je pod snažnim uplivom cionizma on je izjavio kako je dosljedni anti-cionista,i, u takvim okolnostima založio se za Palestinsku državu, zatražio zaustavljenja pomoći Izraelu zbog genocida u Gazi...i, učinio nezamislivo – on se najizravnije suprotstavio Trumpu.

Zbog toga je njegova pobjeda zapanjila svijet. Abdul El-Sayed je zapravo, pobijedio Trumpa.

Zato je ispravno kazati kako je on pobijedio u nečemu mnogo većem od izbora. Fascinirala nas je njegova neustrašivost, izdržljivost i nepopustljivi ponos u isticanju činjenice da je musliman.

No, posve sigurno da se ovdje ne nalazi ključna činjenica njegove pobjede. O tome gdje je bio pravi ključ njegove pobjede pokušati ćemo odgovoriti u kasnijim redovima ovog teksta.

***

Ali, prethodno da odgovorimo što je nas u Bosni i Hercegovini moglo najviše užasnuti, što nas je moglo potresti ili, što je moglo iz američkih izbora rezonirati sa političkom sudbinom Bošnjaka.

Možda je naše davne snove o Americi sa kojima još živimo najviše mogla potresti ta divlja i neobuzdana mržnja republikanskih birača prema muslimanima i to njihovo drsko negiranje lojalnosti muslimana bilo, prema Američkom Ustavu bilo, prema Americi.

Njihova fanatična opsjednutost da eliminišu i obescjene ne samo El Sayeda već i druge kandidate poput Adama Hamawya koji je kao hirurg služio u Gazi tokom 2024 i 2025. godine samo zato što su se usudili kandidovati za Kongres, bila je jedna od strašnih slika te spektakularne mržnje birača opsjednutih ideologijom najdesnijeg krščanskog evangelizma koji su u tim trenucima morali shvatiti poruku većine Amerikanca da će morati sići sa povijesnog trona.

Mi koji smo u Bosni Hercegovini svjedočili i, kao građani i, kao narod prolazili kroz takvu neobuzdanu mržnju i prezir, mogli smo najbolje razumjeti o čemu su govorili i, El Sayed i, Adam Hamawy.

Najviše nas je potresao taj bezobrazluk, to licemjerstvo, ta “dodikovština“ kao slika pretvaranja i nemorala, dakle, iste one predrasude koje se i tamo u Michigenu, kao i ovdje u Sarajevu lome preko leđa građana, muslimana na koje se po istom metodu gleda kao na „trojanske konje“, kao „uljeze“ kao na „opasne ljude“ sa kojima „ne treba imati ništa zajedničko ni kao sa ljudima niti kao građanima“ (Dodik)

***

Bez obzira gdje se nalazimo u Sarajevu ili, Michigenu , bez obzira da li sam Abdul El-Sayed ili, sam naprosto građanin Sarajeva, za nas se koristi isti, neofašistički alat kojim se transformišemo u „Drugog“, u “Stranca“, u novo, raskorjenjeno biće koje ne pripada ovom tlu i ovom podneblju. Biće bez kuće i domovine.

Pokretna snaga islamofobije sastoji se dakle, od alata koji je svugdje isti a, to je sumnja u “dvostruku lojalnost“ i, „ukidanje autotohnosti“.

Na svakom koraku kampanje u svakoj političkoj izjavi ili potezu El Sayed se suočavao sa istim, neutemeljenim optužbama da je “džihadista” i sumnjama „lojalnosti Americi i Ustavu Amerike“ upravo zato što je musliman i, što je vlastiti porodični život organizovao kao musliman.

Za razliku od protiv-kandidata Mike Rogersa, bivšeg agenta FBI i miljenika američkih cionista, on je u javnosti propitivan o svemu, dovođen je pred zid sa brojnim, besmislenim pitanjima tako da se morao javno "ograđivati" od “transnacionalnih organizacija“ poput Muslimanske braće s kojima nema nikakve veze.

Kada probosanski akteri poput “Kruga-99“ iz Sarajeva ili, muslimanski intelektualci u BiH zagovaraju građansku državu, vladavinu prava ili europske standarde, regionalni i unutarnji protivnici ne napadaju pravnim argumentima, već ih ruše ili diskredituju koristeći vjerski identitet, karakterišući sve njihove političke ciljeve kao pokušaj stvaranja "islamske države".

***

El Sayedova kampanja bila je bolan podsjetnik da se predrasude prema muslimanima ne samo tolerišu, već se čak, i slave i veličaju u Americi kao što se ovdje slave i veličaju odgovorni za genocid, spaljivanja i progon desetina hiljada muslimana Bosne.

Nama dobro poznata Laura Loomer iz unutrašnjeg Trumpovog kruga, ona koja je 2025. godine žestoko branila Dodika od „islamske opasnosti“ upravo je, bila jedna od takvih koji su slavili odgovorne za genocid ali, i jedna od onih koja je iskontruisala monstruozne optužbe o kandidatu El Sayedu.

Kada je El Sayed tokom kampanje zagovarao „progresivni politički program zdravstva“ za sve u Americi to je Loomeroa nazvala “agenturom organizacije Muslimanskog bratstva“ da bi je potom Trump ovaj program zdravstvene zaštite nazvao "sigurnosnom prijetnjom” za Ameriku.

U jučerašnjem pobjedničkom govoru novoizabrani Senator Abdul El-Sayed je rekao:

„Oni su uložili sve u jednu od najružnijih kampanja koje smo vidjeli za naših života. Možda su upirali prstom u moje ime i moju vjeru, ali svi znamo da moje ime i moja vjera nisu razlog zašto građani ne mogu priuštiti gorivo. Vi ste odabrali mržnju, a Michigan je odabrao nadu...”

Možda su ovim riječima kriju i neke važne poruke za nas u Bosni i Hercegovini. Kako je zapravo, El Sayed pobijedio! Pobijedio je tako što je uspravio kičmu.Što je pokazao nepokolobljivi ponos što je musliman.

Ali, kao što sam ranije rekao, ova činjenica sama nije mu donijela pobjedu. On se prije svega i iznad svega čvrsto fokusirao na stvarne, žive i goruće potrebe građana – ekonomiju, socijalnu i medicinsku zaštitu...

On se odrekao slatkih, simboličnih poruka, parola ili slogana, istih onakvih kakve smo čuli 2022.gos u Americi ili, u Bosni prije 4. oktobra 2026.godine. El Sayed prvi je shvatio da birači sada drugačije razmišljaju o simbolici, o sloganima, o identitetu.

Birači su zahtjevali opipljive ali, ne više simbolične promjene jer njihov materijalni položaj se dramatično pogoršao.

Amerika je tako odabrala svoj drugi put. Mimo vjerovanja u izborne slogane ili stranačke simbole.

El Sayed je uradio veliki posao.

I, na koncu kroz njegov primjer američki glasači su prepoznali manipulacije koje stoje u središtu islamofobije.

Lekcija iz Amerike za vlasti u Bosni i Hercegovini je – učiniti nešto za ljude a, ne za interese pojedine stranke.