Između nade i simbola: P4M - nova inicijativa za multilateralizam

Za NAP piše: Fuad Đidić, bivši diplomata i publicista

Historija nas opet suočava sa paradoksima. U oluji podijeljenog i polariziranog svijeta ipak jača svijest o međuovisnosti. Nekoliko minulih događaja uvjeravaju nas u tu istinu.

Najnoviji događaj uslijedio je 20. septembra 2026., i to samo dan uoči zasjedanja Generalne skupštine UN-a u New Yorku.

"The Financial Times" u svom nedjeljnom izdanju od 20. septembra objavio je Inicijativu nazvanu kao "P4M - Partneri za multilateralizam". Potpisali su je predsjednici Brazila, Evropskog vijeća, Kenije i premijer Kanade.

U njenoj srži nalazi se jedna važna poruka. Otpor Trumpovom svijetu fragmentacije, gole sile, podjela i poništavanja suvereniteta, ali i otpor rastućem evropskom talasu neofašizma.

Olujni svijet u kojem danas živimo otkriva granice moći Amerike kao i granice moći drugih supersila. Ovim riječima generalni sekretar Antonio Guterres pozdravio je objavljivanje ove važne Inicijative o multilateralizmu.

Poziv za pridruživanje u ovu Inicijativu upućen je i drugim međunarodnim akterima. U pozivu je dato vrlo jednostavno i uvjerljivo obrazloženje - umjesto fragmentacije odaberite saradnju, a umjesto gole moći odaberite vladavinu zakona, te umjesto podjela - zajedničku odgovornost.

Dakle, četiri potpisnika Inicijative ne napuštaju, već u suštini namjeravaju očuvati poredak saradnje i multilateralizma uspostavljen poslije Drugog svjetskog rata.

Međutim, njihova redefinicija postojećeg poretka sastoji se u uvjerenju kako je u ovim okolnostima oštrih polarizacija moguće nanovo otkriti izvanredni potencijal kolektivnog djelovanja. Tako se u ovoj kooperaciji brani a ne ruši naš suverenitet, u tome se ponovo nalazi a ne potire naša sloboda, kažu potpisnici Inicijative P4M.

U pomenutoj Inicijativi P4M između ostalog piše:

"Konkurencija ne mora postati sukob ako stvorimo kanale dijaloga i saradnje. Suverenitet se jača, a ne umanjuje, kada zemlje sarađuju na rješavanju zajedničkih izazova. Nacionalni interesi se često najbolje unapređuju kolektivnim djelovanjem na takve izazove…"

Utisak je kako je ovaj dokument kruna nekoliko ranijih događaja koji su tiho potresli globalnu diplomatsku zajednicu. Posve je vjerovatno da će ovih nekoliko dana biti predmet budne pažnje i komentara Trumpove administracije.

Istini za volju, u ovom dokumentu ne nalazimo nešto, makar za nas u Bosni i Hercegovini, posebno novo i nepoznato o "izvanrednim potencijalima multilateralne saradnje".

Pri tome, valja podsjetiti da stavljanje potpisa na jednu ovakvu Inicijativu danas nije čin pukog idealizma, već je proistekao iz nužde ovog historijskog trenutka.

Ova Inicijativa u sebi nosi čin hrabrosti koja, za razliku od mnogo ranijih, ne bježi od provjere realnosti. Upravo tu, u njenoj hrabrosti i spremnosti na provjeru sadrži se ona ključna činjenica koja ovoj Inicijativi daje dodatnu historijsku težinu i značaj.

Međutim, jedan nedavni događaj zorno svjedoči kako donošenje inicijativa u ovom vremenu nije posao koji prolazi bez budne pažnje nekoliko centara moći.

Kada su zapadni saveznici protekle sedmice pokazali odlučnost za čvršćim povezivanjem sa drugim, izvanjskim partnerima, kao npr. sa Kanadom, to je izazvalo bijes i bahate prijetnje Trumpa.

U trenutku dok je Evropska unija 17. septembra 2026. u Strasbourgu objavila da bi Kanada mogla dobiti status pridružene članice, Trump je odmah zaprijetio osvetom.

"Ako Evropa to učini, s lošom namjerom - ako je dobra namjera, u redu - a ako je loša namjera, uvest ćemo vrlo visoke carine Evropi, što je moguće", rekao je Trump američkim medijima.

Iako su detalji o Kanadi kao "pridruženoj članici" (napomena: to je kategorija koju ne poznaje tvrdo zakonodavstvo EU) još uvijek oskudni, Ursula von der Leyen duboko svjesna Trumpove odmazde jasno je ukazala kako ovo "partnerstvo nije protiv bilo koga drugog, već za našu zajedničku snagu i budućnost".

Ovaj duboko pritajeni oprez kod evropskih saveznika nalazimo još u jednom dodatnom primjeru koji je prošao kroz hodnike Evropske komisije. Tokom priprema za objavu partnerstva sa Kanadom evropski dužnosnici uvjeravali su, prema pisanju "The New York Timesa", sve medije kako oni "žele na sve moguće načine osigurati da Trump novo partnerstvo s Kanadom ne doživljava kao antiamerički potez".

Međutim, još jedan "neznatni" događaj unosi više svjetla kako bi bolje razumjeli Inicijavu P4M. To je historijski susret francuskog predsjednika Emmanuela Macrona i kanadskog premijera Marka Carneya 20. septembra, koji se desio na jednom malenom ostrvu "zaboravljenog" arhipelaga Miquelon i St. Pierre, koji se nalazi nadomak Amerike i dvadesetak kilometara udaljen od obala kanadske provincije Newfoundland.

Nedavno je Trump objavio sliku s kartom Sjeverne Amerike na kojoj su ova francuska područja, uključujući Kanadu, obojena američkom zastavom.

Pomenuti susret dva lidera na ovom strateški važnom ostrvu time je dobio posebnu težinu a javnost u Kanadi to je popratila komentarima o "Kanadi kao 28. zemlji EU, a ne 51. državi Amerike".

Međutim, Macron koji se zbog ovog arhipelaga našao u nemilosti francuske javnosti tom prilikom je konačno izustio da su Saint Pierre i Miquelon "francuski teritorij" i da "o tome nema rasprave".

Ovaj arhipelag od 6. 000 stanovnika nalazi se u dubokoj memoriji Francuske budući da je tokom 19. stoljeća bio središte ratnog spora u kojem su sudjelovali Charles de Gaulle i američki predsjednik Franklin Roosevelt u kojem su Amerikanci ostali kratkih rukava.

Dakle, u samo nekoliko dana - od 17. do 20. septembra 2026. godine desilo se nekoliko važnih događaja. Smisao tih događa je prevashodno - simboličke naravi. Poslati su jaki signali u Bijelu kuću.

Lideri Evropske unije traže partnere sa dovoljno entuzijazma za formiranje jednog demokratskog saveza, koji bi predstavljao blok otpora - kako prema "trumpizmu", tako i rastućem evropskom neofašizmu.

Važno je u zaključku reći kako se nove ideje i novi savezi ovoga puta formiraju iz nužde, a ne na osnovu ideala iz prošlosti o humanizmu ili demokratiji.

Ostaje da se vidi hoće li demokratski zapadni svijet postići danas nezamislivo. Još jedanput poslije 1945., ili 1963. ili 1989. godine.