Glavni ekonomista MMF-a: Globalizacija nije mrtva, već se samo 'transformisala'

(Patria) - Iako se globalna ekonomija suočila sa šokovima i trgovinskim previranjima, globalizacija nije mrtva - ona se jednostavno „transformiše“, rekao je glavni ekonomista Međunarodnog monetarnog fonda Pierre-Olivier Gourinchas u petak za AFP u ekskluzivnom intervjuu.

Svjetski zajmodavac u krajnjoj instanci objaviće ažuriranje svojih Svjetskih ekonomskih izgleda 8. jula, a sva pažnja će biti usmjerena na to hoće li, ili koliko, revidirati procjene rasta naniže iz svog aprilskog ažuriranja zbog ekonomskih posljedica američko-izraelskog rata protiv Irana.

Do tada će glavni ekonomista Gourinchas krenuti dalje nakon završetka četveroipogodišnjeg mandata tokom kojeg se MMF suočavao s ekonomskim posljedicama pandemije Covid-19, ruske invazije na Ukrajinu, Washingtonovog preokreta globalne trgovine kroz carine i rata protiv Irana.

Osvrćući se na turbulentno vrijeme za svjetsku ekonomiju, Gourinchas ostaje uvjeren da nedavni preokreti u globalnoj trgovini uzrokovani carinama američkog predsjednika Donalda Trumpa ne znače nužno kraj globalizacije, već samo prilagođavanje određenih bilateralnih odnosa.

„Pa, ​​sigurno nije mrtvo“, rekao je u svom uredu u sjedištu MMF-a u Washingtonu, ukazujući na solidne globalne omjere trgovine i BDP-a. „Nismo doživjeli deglobalizaciju“, rekao je. „Doživjeli smo da se transformiše.“

Gourinchas, pedesetsedmogodišnji Francuz, rekao je da se najnoviji pokreti trebaju uglavnom posmatrati kao „želja za smanjenjem bilateralnog nivoa trgovine između SAD-a i Kine. Ne mislim da je to nešto što je misterija za bilo koga.“

Otkad se vratio na dužnost za drugi mandat, Trump je podjednako ciljao američke prijatelje i neprijatelje kažnjavajućim carinama, rekavši da namjerava premjestiti proizvodnju u domovinu i pozabaviti se onim što on naziva nepoštenim trgovinskim praksama.

Ministar finansija Scott Bessent i američki trgovinski predstavnik Jamieson Greer opisali su globalizaciju kao nešto što je odvelo ekonomsku integraciju predaleko, uzrokujući ekonomsku bol američkim domaćinstvima, dok koristi onima u inostranstvu.

Međutim, za Gourinchasa, najnovija trgovinska previranja, koja su dovela do toga da glavni američki trgovinski partneri uzvrate vlastitim carinama, također su pružila prilike.

„Drugi akteri su se umiješali“, rekao je. „Lanci snabdijevanja su se prilagodili, meksički, vijetnamski dio svijeta su se umiješali... zemlje koje povezuju svijet i koje su mogle rasti zahvaljujući ovome.“

Ipak, to zavisi od toga koliko daleko Washington i druge razvijene ekonomije guraju ovu fragmentaciju globalne ekonomije, rekao je.

„Ako strategija nije samo povlačenje iz Kine, već globalno povlačenje, što, usput rečeno, ne mislim da jeste, ne mislim da je to održivo“, rekao je.

Skeptičan je i prema tome hoće li nastojanje da se industrije presele u Sjedinjene Države na kraju povećati zaposlenost, rekavši da je „vrlo, vrlo teško“ to vidjeti. Očekuje se da će se nove fabrike u razvijenim ekonomijama uveliko oslanjati na tehnologiju i zapošljavati manje radnika.

'Zamka srednjeg dohotka'

Za zemlje u razvoju, postoji još jedan izazov u fragmentisanoj svjetskoj ekonomiji: Šta će pokrenuti njihov vlastiti rast, ako ne potražnja većih ekonomija?

Posljednja decenija svjedočila je stagnaciji rasta u zemljama u razvoju, a glavni ekonomista Svjetske banke Indermit Gill to je za mnoge nazvao „izgubljenom decenijom“.

Gourinchas je rekao da su zemlje u razvoju pokazale izuzetnu otpornost kroz šokove u posljednjih pet godina, uglavnom zbog veće integracije lanca snabdijevanja, ali ta otpornost nije beskonačna.

„Postoji zabrinutost zbog potencijalne zamke srednjeg dohotka za mnoge zemlje u razvoju“, rekao je, ukazujući na ograničene izvore rasta u svijetu u kojem se razvijene ekonomije okreću ka unutra.

Od 1990-ih, Kina se smatra sjajnim primjerom koji zemlje u razvoju trebaju oponašati, ekonomija koja je kapitalizovala razlike u troškovima kako bi stvorila model rasta orijentisan na izvoz, koji je doveo do ogromnog uspjeha. Ali, u svijetu u kojem se razvijene ekonomije potencijalno „zatvaraju“, dok Kina nastavlja pružati žestoku konkurenciju u pogledu troškova proizvodnje, može li bilo koja od ovih ekonomija u razvoju krenuti istim putem kojim je krenuo Peking?

„To im ostavlja vrlo uzak prostor da zapravo uđu u model rasta vođen izvozom, što je bio recept za razvoj i uspjeh mnogih, mnogih zemalja“, rekao je Gourinchas.

„Zemlja poput Indije, na primjer, vrlo je nesigurna da li može slijediti stope Kine“, rekao je.

Nakon MMF-a, Gourinchas se vraća akademskoj karijeri na Univerzitetu Californija u Berkeleyu.