Piše : Armin Aljović

Šta god da se desi, Čović teško može preživjeti Aluminij

Kako god da se završi slučaj „Aluminij“, on bi za predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića trebao značiti kraj političke karijere, jer je tom mostarskom kompanijom - koja je na koljenima i zvanično od prošle sedmice - u posljednje tri decenije odlučivao isključivo HDZ a u posljednje vrijeme izravno Dragan Čović. Da je kompanija poslovala pozitivno zasluge bi se trebale pripisati kadrovskoj politici HDZ-a, kao što se sada u postmortalnoj fazi Aluminija gubitak ispravno fakturiše Čoviću.

Dva su moguća scenarija za Aluminij, nakon što su elektrolitičke ćelije kompanije ugašene prvi put od 1977. godine, ne računajući ratni period - jer je preduzeće „nabilo“ nepremostivih 400 miliona KM duga, od čega je polovica za električnu energiju – ili će firma otići pod stečaj iz razloga što je HDZ na Aluminij nepromišljeno natovario prevelik reket kojeg preduzeće nije moglo podnijeti, ili je Aluminij smišljeno urušen kako bi preko stečajnog postupka u njegovo vlasništvo ušli neki HDZ-ovi tajkuni i njihovi prijatelji iz Rusije, što je također vrlo izgledna opcija.
Nevjerovatno je da danima nakon najave Sindikata i Uprave Aluminija da se pogoni preduzeća gase ne reagira ni Čović, ni bilo ko iz Hrvatske Vlade, koja je vlasnik 12 posto dionica u mostarskom Aluminiju. Tek nakon što su postrojenja zaista i ugašene, a za njihovo ponovno pokretenje trebalo bi dodatnih 50 milona KM, Čović obećava da će učiniti sve da ozdravi firmu, što i radnici i drugi Mostarci ocjenjuju kao vrijeđanje inteligencije.

Hrvatski novinar Denis Kuljiš, dijelom temeljem izvještaja i sarajevskog Žurnala, u tekstu objavljen još prošle godine poprilično je siguran da je stečaj Alumnija samo način da u kompaniju uđe PPD, a preko PPD-a i ruski kapital.
U takvom scenariju bi se, možemo dodati slobodno, uz već ruski Konzum utjecaj Moskve dodatno pozicionirao u EU i uz njenu neposrednu granicu u Hercegovini, što se Briselu nikako ne bi dopalo.

Kuljiš u tekstu „Najveća balkanska priča: Operacija Aluminij“ između ostalog navodi: „Zbog Elektrolize, Aluminij duguje oko 90 milijuna eura Elektroprivredi Hrvatske zajednice Herceg-Bosne. Firma nema boniteta (u banani je) pa je garancije na taj dug dao – PPD BiH, tvrtka-kćer vukovarskog zastupstva sibirskog plina na Balkanu. Ne samo to, nego je 'doprinio likvidnosti', a zatim, kako piše dobro upućeni 'Žurnal', sprema se otkupiti sav dug za struju (po diskontnoj cijeni za naplati teško naplativih dugovanja) i zatim zatražiti prinudnu naplatu preko banke u kojoj bakare i 'Aluminij' i PPD, a to je, naravno, 'Sberbank'. Tako PPD može za kikiriki postati – većinski vlasnik mostarske firme. Sad se tu pojavljuje i mala 'politička nadgradnja'. Prilikom potpisivanja ugovora PPD-Gazprom, ruski ambasador u Sarajevu Petar Ivancov pohvalio se da je 'službena Moskva informirana o relaksaciji poslovanja Aluminija' (piše na službenim stranicama 'Aluminij d. d.') te dodao (u intervjuu za 'Večernji list') kako je potrebno 'hitno riješiti hrvatsko pitanje u BiH' (znači prijepor oko izbornog sustava). Zauzvrat, Dragan Čović, šef HDZ BiH izjavljuje da 'europske i NATO-integracije nisu prioritet za BiH'. No, to je zbilja ozbiljan zaokret i vrlo teška izjava. A što je onda prioritet za BiH, ako nisu NATO i EU-integracije? Znači li to da se on skupa s Dodik s kojim je razvijao prijateljstvo na 'taktičkoj razini', sad strateški povezuje, i to tako da se tu upliće izravno Moskva?“ 

I jedna i druga opcija, dakle i stečaj Aluminija izazvan nepažnjom HDZ-a i stečaj izazvan ruskom podilaženju ide u prilog Čovićevim oponentima. Ako je kompanija otišla u stečaj zbog HDZ-ovog reketa, mostarskim ulicama radnici će nastaviti sa protestima uz parolu „lopove, lopove...“. Bili su to prvi antihadezeovski protesti u Mostaru - protesti vlastitog članstva - od osnivanja HDZ-a devedesetih. Ako je pak po srijedi namjerno urušavanje kompanije zbog ruskih interesa, onda je hrvatski narod u BiH prevaren da su njihove vođe isključivo za evropske vrijednosti, pa će demonstranti okrenuti transparente na strane na kojima piše „izdaja, izdaja...“ U svakom slučaju, Čović teško može preživjeti smrt Aluminija. Ako je nekada Aluminij i bio Čovićev bankomat, danas mu je omča oko vrata. Šanse da preživi su mu barem teoretski otvorene jedino ukoliko bošnjačka politika preuzme operaciju spašavanja Čovića pa dio duga Aluminija prihvati na sebe. Ali, ona bošnjačka politička partija koja bi preuzela odgovornost za servisiranje Čovićevih dugova, otišla bi u stečaj brže nego Aluminij.
 

Web stranicu novinske agencije Patria možete pratiti i putem aplikacije za Android