Piše : Edin Urjan Kukavica

Ako je SDA demokratija, šta je SDP...?

Formiranje Socijaldemokratskog pokreta (SDP) pod dirigentskom palicom ZL, a po libretu SDA jeste pokušaj okupljanja nekih političkih ličnosti za koje se vjeruje da (još uvijek) uživaju ugled među (ne)aktivnim glasačkim tkivom te bi (kao takvi) za sobom mogli povući znakovito glasačko tijelo (pro)bosanskih snaga okupljenih pod jednom zastavom ili šapom, za sada nema bitnije razlike. I to je čak i politički potpuno nepismenima očevidno jasno.

Osobno nemam povjerenja ni u jednog od najspominjanijih aktera ovog poduhvata. Nisam ga imao ni prije najave ovog poteza koji u političkom smislu balansira po oštrici mača između banalnosti, bizarnosti i vrijeđanja inteligencije s jedne strane, a sa druge genijalne, spasonosne i prve ozbiljne probosanske praktične ideje u provedbi... Iza svih njih zajedno i svakog pojedinačno previše je (pred)historije mutne vode prošlosti, osobne materijalne osiguranosti, ne dijeljenja sudbine podanika kako stranačkih tako i građanskih... što - sve skupa i pojedinačno, kao SDP i poimenice – ostavlja previše prostora opravdanoj skepsi u motive svih i svakog od aktera, a ponajviše inicijatora i predvodnika. Tom neprijatnom i opravdano podozrivom dojmu znakovito doprinosi i činjenica da ni u inicijativnom odboru, ni među imenima koja se po kuloarima spominju, a ni među zainteresiranim za podršku ideji nema ličnosti bogate i neupitne političke prošlosti... nema ni novih, a poznatih imena a kamoli mladih snaga koje bi makar pojavom (po)kazale da ovo nije pretposljednji „februar“ olinjalih političkih mačora... za sada nismo čuli ništa što do sada nije hiljade puta prežvakano, progutano i ispovraćano... I tu je već sve odveć poznato i jasno.

Nadalje, i pitanje motiva(cije) je krajnje dvojbeno. Je li ovo predkongresna priča onoga zatečenog između izbora sebe za predsjednika i izbora njega za reisa (onoga je već izabrao za predsjednika sabora)? Ili je pak, samo zombijevsko ili vampirsko uskrsavanje anamonoga što uporno odbija da politički umre? Koliko je sve to i u svemu tome iskrenosti, a koliko političke podvale? Koliko je loših poteza potrebno da njihovi inicijatori i propagatori uvide da je možda, najbolje što mogu učiniti za Bosnu i Hercegovinu to da se okanu politike i odu čuvati unuke? Ovo što su nam do sada priredili svi – i svaki – od imenovanih inicijatora novog pokreta (ni u ovaj termin nisam sasvim uvjeren imajući na umu njihove respektabilne godine) nimalo ne ulijeva povjerenje, a kamoli da nudi nadu. I to je pretpostavljam svima i svakome – kako inicijatorima tako i Bošnjacima i Ostalima – sasvim jasno.

No, ono što nije jasno je: je li to dobro ili loše za Bosnu i Hercegovinu? Odgovor je lakonski jednostavan: zavisi u šta se izrodi. Činjenica je da je SDA egzistencijalno zainteresirana za BiH doduše, za sada zamišljenu isključivo sa SDA za kormilom bošnjačkog čamca za spasavanje na bosanskom brodu... do daljeg što iz perspektive SDA znači zauvijek, a iz perspektive nekih drugih snaga dok se karte na balkanskoj strani europskog stola malo drukčije – nabolje ili na gore – podijele. 

Iskustveno nepovjerljivi prema starim i zbog toga među ostalim, oprezni i skeptični prema novim naročito probosanskim snagama nemamo ni jedan jedini razlog vjerovati u dobre namjere i dobar ishod projekata i pokreta koje pokreću stari, koliko god oni novo zvučali. Da stvar bude još gora, ovaj čak i ne zvuči novo. 

Želim vjerovati da većina nas zna šta bi željeli: želimo da ih više ne moramo gledati. Nažalost, ta nam se želja neće ispuniti ni za Bajram, ni za Božić, ni za Novu godinu... doduše, uz slijedeći Uskrs moglo bi se svašta dogoditi... Dakle, želja nam se neće ispuniti ne zato što Djed mraz ne postoji nego ponajviše zbog toga što se za ispunjenje te želje pitamo mi, glasači, a nama se nešto ne da, ni glasati ni mijenjati. Doduše, da se ne lažemo, i nema se baš nekog izbora. S druge strane, i kad se nešto novo ukaže vrlo brzo se pokaže da su ljudi (poprilično) kvarljiva roba... No, za razliku od kvarljivih namirnica, ljudi se pokvare kad ih kupe u roku trajanja. Nejse...

Desetljeća neuspješnih start-upa su za nama... svi smo oštećeni, ispijeni, umorni, izmrcvareni lošim političkim projektima i još gorim politikantskim potezima koji nisu donijeli ništa dobro... Naprotiv, donijeli su još razočarenja, apatiju i nezainteresiranost (posljednje osobine umirućih naroda i društava). Svima nam je žurno i nužno potrebna neka pozitivna priča koja će nas makar malo izvući na površinu septičke jame u koju smo predugo zagnjureni. 

Bilo kako bilo, cijela ova priča usprkos nesamjerljivoj skepsi ima potencijal da se izrodi u sve i svašta. Ponajviše u ono što nam najmanje treba... ako uopće. Da skratim, sve ovo se vrlo lahko može izroditi u generacijski poduhvat (makar da se svi nabrojani samoastrahiraju sa političke scene i tv-ekrana), ali i epic fail ramboovskog tipa (kad smo već spomenuli gnjuranje): vidi gnjurca, voda mu do koljena... sa naročitim naglaskom na onaj dio poslije nadolaska plime.
 

Web stranicu novinske agencije Patria možete pratiti i putem aplikacije za Android