Članak

Kako smo završili na sudu zbog tuđih miliona

Kako smo završili na sudu zbog tuđih miliona

U toku je sudski proces protiv Patrije koji je pred Općinskim sudom u Sarajevu pokrenuo Semir Halilović, sin generala Armije Republike Bosne i Hercegovine Sefera Halilovića, zbog navodne klevete njegovog lika i djela. Mlađi Halilović je bivši zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo - kako se ono kaže - ispred BPS-a, političke partije koju je osnovao njegov otac godinu nakon rata 1996. Voljom građana nakon 7. oktobra ta partija više nije parlamentarna.

Novinski tekst što je objavljen na Patriji u avgustu prošle godine, pozivajući se na zvanične izvještaje Ureda za reviziju institucija Federacije BiH, govori o novcu poreskih obveznika kojeg su BPS-ovi ministri za boračka pitanja iz Budžeta Kantona Sarajevo godinama uplaćivali na račune sumnjivih fondacija, između ostalog i na račun one fondacije koju je osnovao Semir Halilović.

Prema tužbenom zahtjevu, Semira Halilovića je taj Patrijin tekst potresao do te mjere da je, prepričavam nalaz sudskog vještaka pročitan u sudnici sarajevskog suda, Halilović imao deset dana duševnu bol jakog intenziteta, 20 dana uznemirenost slabijeg intenziteta i poslije još nekoliko dana povremenu duševnu bol kad mu naumpadne predmetni tekst ili kada ga neko od saradnika podsjeti na tu novinarsku drskost.

U kratkim crtama, za one koji su tek uključili internet, Patria je objavila da su dva kantonalna ministra za boračka pitanja, obojica iz BPS-a, prvo Faid Hećo a onda i Muharem Fišo, Fondaciji za zaštitu historijskih činjenica “Pravednost” i Fondaciji za očuvanje historijskog naslijeđa “Pravda” dodijelili više od milion KM budžetskog novca. Naša greška, na prvom mjestu moja kao urednika, zbog čega smo se i našli na optuženičkoj klupi, je u tome da smo objavili da je te fondacije osnovao generalov sin Semir, a posljedično tome i da su se novci poreskih obveznika, ili veći dio tog novca, slijevali u džepove Halilovića.

Istina, dakako iz ugla Semira Halilovića, posve je drugačija - on, naime, priznaje da jeste osnovao fondaciju “Pravednost” 2013. godine, koja jeste iz Budžeta naplatila više od milion KM s ciljem da zaštiti historijske činjenice, ali se, objašnjavao je mladi Halilović sudinici, on vrlo brzo povukao iz te fondacije, pa su historijske činjenice u Fondaciji nastavili štititi bez njega, uz, doduše, obilato finansiranje te fondacija iz Ministarstava za boračka pitanja na čijem čelu su Halilovićeve stranačke kolege. Primjerice, bivši ministar za boračka pitanja Kantona Sarajevo Muharem Fišo koji je izdvajao novac za fondacije je član Predsjedništva BPS-a kao i Semir Halilović. Dakle, Halilović ne spori da je Fondacija "Pravednost" dobila milionska budžetska sredstva koje je Fondaciji dodijelio njegov stranački kolega, ne spori ni da je on osnovao tu fondaciju, ali tvrdi da je član Fondacije bio tek na početku, pa kada se posao uhodao, Halilović se povukao i stvari su nastavile funkcionirati bez njega. Ne spori Halilović ni da je ministar iz njegove stranke Fišo novoosnovanoj fondaciji sličnog naziva “Pravda” i sa skoro istim ljudima u rukovodstvu iz prethodne fondacije uplatio više od 200.000 KM samo dva mjeseca nakon osnivanja 2017. godine, ali tvrdi da ni sa tom fondacijom on nema ama baš nikakve veze, te da su novinski natpisi neka vrsta lične mržnje prema njemu.

Tokom rata u Bosni i Hercegovini hiljade boraca su svaki dan išli na ratište bez da su za to dobili grantove od ministarstva za boračka pitanja. Mnogi su izgubili dijelove tijela i živote. U najmanju ruku ostali su bez zdravlja. Dan danas, gotovo tri desetljeća kasnije, ti borci se nalaze na ulici i traže bilo kakvu sigurnost od države. Većina generala za to vrijeme „štiti historijske činjenice” i “čuva historijsko naslijeđe” i pritom za to uzimaju javni novac. Zašto taj posao ne rade, primjerice, silna ministarstva ili vladina tijela, koje građani ionako plaćaju?

Naziv fondacije koje je Halilović osnova pa se povukao je nedorečen: koje tačno historijske činjenice Fondacija štiti, da li i one da se nakon rata stotine demobilisanih boraca ubilo zbog ekstremnog siromaštava, dok Federacija godišnje troši oko 570 miliona KM na 1.601 udruženje i fondaciju za „zaštitu historijskih činjenica” i “čuvanje historijskog naslijeđa.” Ili štiti one činjenice da je iz rata izašlo oko 360.000 boraca, a da ih je danas na raznim spiskovima više od pola miliona. Bosna i Hercegovina je vjerovatno jedina zemlja gdje se broj boraca nakon rata ne smanjuje već povećava.

Ne mislim da su novinari svete krave. Naprotiv, profesija je i previše zloupotrebljena. Ali je posve razočaravajuća činjenica da dokazujemo namjere redakcije u tekstu o utrošku javnih sredstava, a da istovremeno pravosuđe ne istražuje na koji način je nekakva fondacija dobila i utrošila vrlo konkretnih milion i više KM novca poreskih obveznika.

Ako dopuštate, predlažem bh. pravosuđu da provedu dva procese; jedan u kojem će se utvrditi odgovornost Patrije u predmetnom tekstu i drugi u kojem će se utvrditi na koji način i kome su BPS-ovi ministri dijelili novac namijenjen boračkoj populaciji i kakva je u svemu uloga Halilovića. 

#Mišljenja #ArminAljović