Piše : Amra Varatanović

Anarhija po mjeri Škrijelja

Više od 30 nastavnika Univerziteta u Sarajevu uputili su javni apel akademskoj zajednici, javnosti te vlastima zbog „opće i konstantne devastacije Univerziteta u Sarajevu.“ Nastavnici u pismu upozoravaju na važnost autonomije Univerziteta, ukazuju na štetnost prevelike centralizacije UNSA, ogorčeni su zbog zapuštenosti naučnoistraživačkog rada, traže kontinuirano podmlađivanje kadra kako Univerzitet ne bi kadrovski kolabirao.

Rektor UNSA Rifat Škrijelj nije podržao profesore. On ih je optužio da, zapravo, pokušavaju srušiti njega, a Univerzitet uvesti u stanje anarhije. Pritom, rektor nije objasnio koji dijelovi pisma nastavnika su u suprotnosti sa pravilima akademske zajednice.

- Kompletan taj tekst i način s kojim se danas politikantski sa njim u javnosti istupa u medijima od strane te grupe pojedinaca ne donosi dobro Univerzitetu, stav je to rektora Sarajevskog univerziteta Rifata Škrijelja, kojeg je iznio u nedjelju u Dnevniku TV1.

S druge stane, cijelu godinu čekala se Škrijeljeva reakcija na anarhiju koja vlada na Medicinskom fakultetu, ali je sada Škrijelj vrlo precizan kada govori da „potpisnici pisma pozivaju na anarhiju“. Dakle, rektor prepoznaje 'anarhiju' samo na nju različito reaguje, ovisno o tome čija pozicija na UNSA je ugrožena.

Nastavnici u pismu akademskoj zajednici, javnosti i vlastima vrlo precizno upozoravaju na devastaciju Univerziteta u Sarajevu. Rektor se nije bavio suštinom tog apela, već isključivo samim potpisnicima. Nije odgovorio argumentima, već napadima i prijetnjama. Tako, Škrijelj o pismu 31 profesora izjavljuje za Dnevni avaz: „To što je objavljeno kao apel za spas Univerziteta nastalo je u krugovima koje predvode ljudi, nekad iz policije, a danas zaposleni na Univerzitetu.“ Rektor, dakle, na konkretne primjedbe profesora o stanju na UNSA nudi odgovor „da su neki od profesora radili u policijskim strukturama države Bosne i Hercegovine,“ ne objašnjavajući iz kojih razloga bi ti trebalo biti sporno!?

Opozicija u Sarajevu kao i brojne domaće i strane nevladine organizacije u zemlji upozoravaju na snažan utjecaj politike na akademsku zajednicu, što vodi ka urušavanju cjelokupnog društvenog sistema. Rektor Sarajevskog univerziteta, pak, odbija taj problem staviti na sto kao otvoreno pitanje.

Potpisnici pisma upozoravaju i na važnost autonomije Univerziteta. Ona se dodatno izgubila Zakonom o visokom obrazovanju koji je usvojen prošlog ljeta bez ijednog prihvaćenog amandmana akademske zajednice. Time je direktorici Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu omogućena potpuna kontrola svih procesa na Medicinskom fakultetu. KCUS je proglašen nastavnom bazom Fakulteta čime je direktorici Sebiji Izetbegović otvoren put za „legalan“ progon brojnih ljekara-nastavnika sa Medicinskog fakulteta.

Najznačajniju obrazovnu instituciju u BiH politika je instrumentalizirala do krajnjih granica. Ni „otimanje Medicinskog fakulteta“, kako to reče rektor nedavno, očito nije njegov problem.

Vrhunac „otmice Medicine“ dogodio se 1. decembra kada se na svečanoj dodjeli diploma UNSA u Zetri nisu pojavili ni rukovodstvo ni studenti tog fakulteta, što je prvi slučaj u 14 godina koliko se organiziraju svečane dodjele diploma Sarajevskog univerziteta.

Da rektor gubi kontrolu u vlastitoj kući pokazuje i bezuspješna pravna borba da se grupa ljekara vrati u nastavni proces Medicinskog fakulteta, prema odluci koju je donio i Upravni odbor UNSA.

Ni zakašnjela suspenzija dekanese Semre Čavaljuga nije zaustavila dalju anarhiju na Medicini.

I pored svih otvorenih problema, sukoba, administrativnih peripetija zbog implementacije Zakona o visokom obrazovanju, za rektora je važnije obračunati se s potpisnicima pisma.

Rektor je za Avaz rekao i to „da će nadležnim institucijama proslijediti određenu dokumentaciju, te da među potpisnicima pisma ima i onih koji su, dok su bili profesori ili na visokim funkcijama, ostavili neke neriješene stvari“. Škrijelj je na poziciju rektora izabran u maju 2016. godine, dakle, prije više od dvije godine. Tek danas govori o nepravilnostima na UNSA.

Prema krivičnim zakonima u BiH „svaki građanin ima pravo i obavezu prijaviti izvršenje krivičnog djela ukoliko ima saznanja o njemu. U određenim slučajevima neprijavljivanje krivičnog djela također predstavlja krivično djelo.“ Dakle, može se sumnjati da je rektor određena saznanja o nepravilnostima na UNSA, ako ih uopće ima, čuvao i da danas pokušava trgovati utjecajem, što se smatra teškim krivičnim djelom.