Mediji u borbi s koronavirusom ali i za vlastiti opstanak

Piše: Amra Vrabac

Pandemija koronavirusa zahvatila je sve društvene sfere pa tako i medijsku industriju. BiH ima stotine medija audio i elektronskih (radio i televizije), štampanih, kao i brojne web portale. 

Tek rijetki imaju budžetska sredstva od kojih se finansiraju plaće uposlenika. Svi drugi su u borbi za ostvarivanje prihoda od reklama, oglašavanja, marketinga. Rijetki su i oni koji imaju osigurano finansiranje iz stranog kapitala, ali i oni koji se finansiraju iz sredstava međunarodnih fondova. 

Već godinama unazad bh. tržište pomalo je i prezasićeno, a osim velikog broja medija pojavio se i veći broj marketinških agencija preko kojih se raspoređuje najveći dio marketinškog kolača. I u toj borbi mediji su na gubitku. Tek rijetki su se izborili za direktno komuniciranje s klijentima i oglašivačima, bez posredstva agencija.  

No, novonastala situacija dodatno je poremetila tržište. 

Tome svjedoči i pismo predsjednika Asocijacije elektronskih medija u BiH koje je uputio vlastima i instituciama 26. marta.

„Komercijalni mediji naročito trpe štetne posljedice na način da su očekivani prihodi od obavljanja registrovanih djelatnosti smanjeni primarno zbog otkazivanja reklamnih usluga. U martu već imamo umanjenje od 30 %, a u aprilu i maju po najavama ukupan prihod će se umanjiti za 70%. Prema poslovnoj analizi  i pokazateljima, evidentno je da niti jedan komercijalni medij neće uspjeti preživjeti novonastalu situaciju osim javnih servisa, pod uslovom da građani plaćaju pretplatu“, naveo je predsjednik Asocijacije Elvir Švrakić vlasnik i direktor Hayat televizije.

U bh. medijima rade hiljade novinara, kamermana, montažera, fotoreportera, drugog osoblja. U danima koronavirusa svi mediji odgovorili su zadatku – informisati javnost, pitati vlast, zaštititi obespravljene, ali pitanje je ko će zaštititi medije. U proteklim danima čuli smo vapaje iz svih grana privrede, turizam i ugostiteljstvo propadaju, brojna preduzeća su zatvorena zbog zabrane rada, ali mediji rade punom parom. Do kada će imati plaću i hoće li imati pitanja su koja niko ne postavlja. 

Švrakić u pismu predlaže da se izdvoje određena finansijska sredstva u fondove podrške medijima kako bi se omogućio kontinuitet rada u ovim teškim momentima. 

Kada je riječ o elektronskim medijima Švrakić predlaže da se razmotri i aktom odredi oslobađanje od plaćanja godišnje naknade za emitiranje Regulatornoj agenciji za komunikacije BiH. 

Upravo bi ta sredstva RAK-a mogla biti iskorištena za pomoć medijima, u protivnom je vrlo izvjestan scenario da televizije neće ni postojati u većem broju niti će ko imati plaćati dozvole.

Niti jednog dana mediji zbog novonastale situacije nisu zaustavili svoj rad, naprotiv, povećali su kapacitete kako bi informacije javnosti bile raspoložive iz minute u minutu. 

Na kraju krajeva mediji su kanal kojim vlast već proteklih mjesec dana saopštava informacije građanima i traži od njih poštivanje donesenih mjera. Tako su mediji, osim zdravstvenih radnika koji čine nadljudski napor u borbi s koronavirusom, prvi saradnik vlasti ali i kritičar kad zakaže.
 
Činjenica je da su brojni mediji već ostali bez izvora prihoda, otkazuju se ugovori o saradnji, ne mogu naplatiti izdate fakture, a ne mogu ni otpustiti ljude koji su prijeko potrebni. Iako je bilo slučajeva da je u nekim medijima već smanjen broj ljudi kao i da su im plate umanjene, čudno zvuči da nikad više nismo radili, a pitati se da li ćemo sljedeći mjesec imati plaću.

Kao što od vlasti traže poslodavci, tako i mediji jesu firme sa uposlenicima, sa svim troškovima, plaćaju poreze i doprinose, proizvode sadržaj, stoga ih ne treba zanemarivati kad vlast bude dijelila sredstva. 

U ovakvoj nemilosrdnoj poziciji za medije, ipak treba zadržati profesionalizam i nezavisnost. Ali i novinari su ljudi sa svojim porodicama i potrebom za egzistencijom. Od ljubavi se sigurno (više) ne živi!