Hodžić: Zatvaranje rudnika u BiH nije čin tranzicije, nego čin kapitulacije

Piše: Kenan Hodžić

Zatvaranje rudnika u Bosni i Hercegovini ne smije biti pitanje političke volje, međunarodnih pritisaka ili PR kampanja vlasti koje, pod krinkom energetske tranzicije, žele prikriti vlastiti nemar i nesposobnost u vođenju energetske politike.

Umjesto zatvaranja rudnika, BiH treba restrukturiranje rudarskog sektora, tehničko unapređenje proizvodnje, povećanje produktivnosti i jasne planove za energetsku tranziciju koji se oslanjaju na realne resurse, a ne na klimave
strategije pisane po direktivama koje nemaju uporišta u lokalnim kapacitetima.

Zatvaranje rudnika bez sveobuhvatne socijalne strategije znači direktan udar na lokalne zajednice, ekonomsko osiromašenje regija i dalje raslojavanje društva. Iako se provode planovi za prenamjenu radne snage i izgradnju solarnih elektrana na rekultivisanim površinama, iskustvo pokazuje da su to tek povremeni projekti bez sistemske podrške, a ne sveobuhvatna tranziciona
strategija.

U trenutku kada se federalna vlada hvali „zelenim ambicijama“, istovremeno najavljuje novi talas poskupljenja energenata i udara na standard građana.

Cijene rastu, dok javnost svjedoči svakodnevnim političkim performansima o navodnoj održivoj budućnosti. Umjesto konkretnih mjera koje bi građanima olakšale pristup decentralizovanim izvorima energije kroz solarne panele, energetske zajednice ili subvencionisanje toplotnih pumpi, imamo neprestano slabljenje energetskog suvereniteta. Vlada zapravo ne provodi tranziciju već improvizaciju, dok račun za to plaćaju građani.

Ako različite zemlje diljem Evrope priznaju da se ne mogu u ovom trenutku osloniti isključivo na obnovljive izvore, zašto se onda u BiH, koja ima rezerve uglja i postojeće kapacitete, insistira na njihovom brzom gašenju ili odustajanju od Tuzla 7 bez adekvatnih alternative. Da li je poznato da postoje savremeniji filteri na termoenergetskim postrojenjima?

Iluzorno je vjerovati da će obnovljivi izvori u kratkom roku nadomjestiti energiju iz termoelektrana. Zamjena samo tri termoenergetska bloka (Tuzla 3 i 4, Kakanj 5) zahtjeva izgradnju 2000 MW iz obnovljivih izvora.

U rudarskom sektoru zaista postoje ozbiljni problemi. Zanimljivi su tekstovi A.
Muhamedbegovića koji savršeno precizno dijagnosticiraju realno stanje. Ovdje ćemo izdvojiti pojedine. Niska produktivnost, prekomjerna administracija, tehnička zapuštenost i sindikalni sukobi. Rudari su postali taoci neproduktivnih administracija, mehanizacije koja je novonabavljena pa već uništena, i menadžmenta koji ne odgovara za posljedice.

No, za te probleme ne treba okrivljavati rudare, već političke strukture koje decenijama koriste rudnike kao izborne plijenove, zapošljavaju stranački kadar, uništavaju mehanizaciju i blokiraju svaki pokušaj modernizacije.

Elektroprivreda BiH je od 2009. godine uložila više od 500 miliona KM
u rudnike, ali bez strateškog upravljanja ti novci su dobrim dijelom bačeni. Ipak, to nije argument za zatvaranje, već za odgovorno restrukturiranje uz jasno postavljene ciljeve, planove proizvodnje, upravljanje rizicima i socijalnu zaštitu radnika.

Kada se ovome doda i geopolitička realnost, nestabilnost dobavnih pravaca i neujednačen evropski pristup energetskoj reformi, jasno je da zatvaranje rudnika ne samo da nije pametno, nego je potencijalno opasno. Energetska sigurnost BiH mora se temeljiti na kontrolisanoj dopuni, koja istovremeno vodi računa o ekonomskoj održivosti, tehnološkoj realnosti i socijalnoj pravdi.

U ovom trenutku, zatvaranje rudnika u BiH ne bi bilo čin tranzicije, nego čin kapitulacije. U trenutku kada građani traže načine da izbjegnu energetsko siromaštvo, a država da ojača svoj suverenitet i otpornost, zatvaranje rudnika bi značilo pogodovanje tržišnim monopolima i dalje urušavanje energetske sigurnosti. Zato je hitno potrebna promjena narativa: tranzicija ne smije
biti izgovor za izrabljivanje, nego prilika za poštenu transformaciju.

----------------------------------------------------------------------------------
Kenan Hodžić je viši asistent Univerziteta u Sarajevu - Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije